Posljednjih godina raste napetost na relaciji SAD, Velike Britanije i EU s jedne, te Kine i Rusije s druge strane pa je 'najlakša meta' u vidu zapadnog Balkana ponovno uvučena u veliku igru. U četvrtak bi tako mogla biti nova rasprava na Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija o BiH

Piše: Dragan Bradvica

Kad se tuku slonovi, nastrada trava. Stara je izreka koja najbolje opisuju što se događa na zapadnom Balkanu uvijek kada je ova regija kusur u geopolitičkim i geostrateškim igricama velikih sila.

Nažalost, kroz povijest to nije bio rijedak slučaj, a kada tome dodamo permanentni nestabilnost u cijeloj regiji i unutar svih država zapadnog Balkana formula za katastrofu je potpuna.

Nakon potpisivanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma ova regija je ipak pala na margine interesa svih velikih sila, što je jako dobro jer znači kako ovdje više ne vide prostor za velike nestabilnost ali i loše jer su igralište ostavili autokratskim političarima kojima je svaka pomisao prave i istinske demokracije stran pojam.

Zbog toga se naročito u Bosni i Hercegovini i ne bilježi gotovo nikakav napredak posljednjih 15-ak godina. Posljednjih godina, međutim, raste napetost na relaciji SAD, Velike Britanije i EU s jedne, te Kine i Rusije s druge strane pa je 'najlakša meta' u vidu zapadnog Balkana ponovno uvučena u veliku igru. U četvrtak bi tako mogla biti nova rasprava na Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija o BiH.

Različiti stavovi

Naime, kako se i moglo očekivati nitko od članica Vijeća sigurnosti UN-a nije pravio preveliku buku oko imenovanja novog visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta.

Ruska Federacija jeste prosvjedovala, ali nije potezala nikakve radikalne korake pa je očekivati da Schmidt 1. kolovoza dođe u našu zemlju. S obzirom kako ga je predložila Njemačka na čelu s kancelarkom Angelom Merkel odmah je bilo jasno da se ne radi o bilo kakvoj neozbiljnoj i nepripremljenoj kandidaturi nego se mnogo ranije našao neki vid dogovora.

Ipak, nakon toga Rusija i Kina predstavile su nacrt rezolucije u Vijeću sigurnosti UN kojom bi se visokom predstavniku u BiH odmah oduzele ovlasti nadgledanja provođenja mirovnog sporazuma iz 1995. kojim je okončan rat, a ova pozicija u potpunosti ukinula u roku od godine dana.

U nacrtu rezolucije navodi se kako ovlasti dane visokom predstavniku 'više nisu potrebne s obzirom na napredak koji su postigle bh. strane'. Nacrt podržava imenovanje Schmidta do 31. srpnja 2022., kada se predviđa zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR). Nije trebalo dugo čekati na odgovor – SAD, Velika Britanija i EU više su nego jasne kako je uloga visokog predstavnika u BiH još uvijek itekako potrebna, te će biti potrebna sve dok se ne ispune uvjeti poznati kao '5+2'.

Međutim, prema posljednjim informacijama, Rusija je tražila da se već u četvrtak sazove sjednica Vijeća sigurnosti na kojoj bi se glasalo o ovom Nacrtu. Jasno je kako on neće proći, jer SAD, Velika Britanija i Francuska kao stalne članice Vijeća sigurnosti imaju pravo veta, a i da nemaju teško da bi Rusija i Kina skupili dovoljan broj ruku da proguraju svoju inicijativu.

Pojačana medijacija

S obzirom na sve, novi visoki predstavnik uskoro dolazi u BiH, a na koji način će se ponašati i hoće li imati vjetar u leđa od predstavnika međunarodne zajednice da bude konkretniji od svog prethodnika to će se tek vidjeti.

Iako političko rukovodstvo Republike Srpske ponavlja kako Schmidt nije imenovan na način koji je previđen pa ga oni neće prihvatiti poruka koju im je poslao predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić prilikom posljednjeg sastanka kako moraju 'razumjeti što je realna politika' jasan je znak kako će itekako surađivati sa Schmidtom.

A hoće li on zajedno s strukturama EU i SAD uspjeti ono što nitko do sada nije – domaće političke lidere držati za stolom dok se ovi ne dogovore o promjenama Ustava BiH, izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH, uspostavi pune vladavine prava, sveobuhvatnoj reformi pravosuđa, obrazovanja, ekonomije, zdravstva, uspostavi principa meritokracije – veliko je pitanje. Nesporna je činjenica kako su domaća rješenja najbolja i najodrživija, ali ona bez pojačane medijacije međunarodnog faktora sigurno neće doći.