Članovi Biskupske konferencije BiH u petak su uputili “Poziv potpisnicima i svjedocima Daytonskog sporazuma i svima zaduženim za njegovu provedbu u povodu njegove 25. obljetnice“ pod naslovom “Poradite konačno odlučnije na uspostavi pravednog mira“.

Poradite konačno odlučnije na uspostavi pravednog mira

U Izjavi Biskupske konferencije BiH konstatira se da je prije 25 godina međunarodna zajednica, predvođena SAD-om, nametnula trima narodima i pripadnicima nacionalnih manjina u BiH Opći okvirni sporazum za mir, poznatiji kao Daytonski sporazum, koji jest zaustavio višegodišnji rat, no nije stvorio stabilan i pravedan mir. On, naime, nije u praksi omogućio ravnopravnost među pripadnicima tri naroda i nacionalnih manjina na području cijele zemlje, zajamčeni održivi povratak mnogim prognanima i izbjeglima niti nadknadu uništene i opljačkane imovine brojnim građanima i vjerskim zajednicama u zemlji. Nažalost, omogućio je da se tijekom svih ovih 25 godina održava i podupire međusobne sukobe drugim sredstvima, osobito među političarima, pravnicima, predstavnicima medija ali i u oblasti obrazovanja mladih naraštaja, s višestrukim pogubnim učincima po građane i cjelokupno bh. društvo.

Umjesto silno željena mira, novi nemir i nedoumice

Članovi Biskupske konferencije BiH u svome obraćanju napominju i da, kao građani ove zemlje, smatraju svojom moralnom obvezom konstruktivno doprinositi općem dobru svih njenih žitelja dok kao službeni predstavnici svih katolika imaju i dodatnu dužnost izvršavati nalog, dobiven od svetog pape Ivana Pavla II. u Sarajevu 1997., a u kojem se ističe   propovijedanje poštivanja svih, bez iznimke, razvijanje međusobnog praštanja krivnji kao pretpostavke za rast uljuđenog življenja, borba djelima ljubavi za suradnju na promaknuću zajedničkog općeg dobra, podizanje glasa i ukazivanje na nasilje, prokazivanje nepravde,  nazivanje zla pravim imenom, obrana povjerenih im vjernika i zajednica, osobito od zastrašivanja, te nedopuštanja zastrašivanja od strane ijedne ovozemaljske vlasti. “Dužnost nam je i ustrajnim i temeljitim dijalogom održavati odnose s braćom pravoslavcima i s drugom braćom kršćanima te susrete razumijevanja sa sljedbenicima islama, drugih religija i uvjerenja u korist izgrađivanja miroljubivog suživota u uzajamnom poštivanju pravâ svakoga pojedinca i svakoga naroda. Praksu javnog očitovanja dosljedno smo provodili tijekom ratnih i poratnih godina“, navode biskupi i podjećaju na svoje Otvoreno pismo od 8. prosinca 1995.  u kojem su iznijeli i svoje bojazni da taj mirovni sporazum, umjesto silno željena mira, unosi novi nemir i nedoumice u pogledu povratka i zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda, u kojima su sadržana vjerska i etnička prava i slobode svih stanovnika BiH. Kao biskupi katoličkih vjernika, o čijoj se budućnosti također radi u tom sporazumu, oni s pravom očekuju da se svi odgovorni faktori i institucije, i međunarodni i domaći koji su sudjelovali u kreiranju tog mirovnog sporazuma za BiH, odlučno obvežu na ispravljanje nepravdi i ostvarenje što pravednijeg mira za sve miroljubive stanovnike ove zemlje.

Što se kani s ovom zemjom?

“Sada, nakon 25 godina, sa žalošću i opravdanim negodovanjem moramo ustvrditi da se ovaj Sporazum, nažalost, kroz sve protekle godine, više koristilo kao opravdanje i alibi za očuvanje i ozakonjenje raznih ranijih i novijih nepravdi, a mnogo manje za izgradnju istinskog, trajnog mira, utemeljenog na pravdi i jednakim pravima za sve“, upozoravaju biskupi te konstatiraju da je, naime, izostala od domaćih i stranih dužnosnika zaduženih za provedbu Daytona, nužno potrebna dostatna politička, pravna i materijalna pomoć povratku i održivom ostanku nekoliko stotina tisuća domaćih katolika, uglavnom pripadnika konstitutivnog (barem na papiru!) hrvatskog naroda, da je gotovo cijela katolička populacija u jednoj polovini zemlje, tj. u RS-u, iskorijenjena, dok se u drugoj polovini, u FBiH, ona kontinuirano smanjuje, poglavito zbog odlaska mladih iz zemlje, pa i cijelih obitelji, najčešće zbog kriminala, korupcije, političkih sebičnih nadmudrivanja u zemlji i slabog vrednovanja stručnog rada. Biskupi dodaju i da nazočnost međunarodnih predstavnika i institucija svih poratnih godina, zbog njihove nedovoljne učinkovitosti na planu napretka zemlje ka stabilnom miru i uključivanju u poželjne europske integracije, nužno tjera na pitanje što se kani s ovom zemljom, njezinim narodima i stanovnicima.

Biskupi u ime općeprihvaćenih načela međunarodnih konvencija, traže, osobito od predstavnika država potpisnica i svjedoka Daytonskog sporazuma, da zajedno s domaćim političkim dužnosnicima, koji imaju presudnu ulogu u izgradnji dugotrajnog pravednog mira i poželjnog svekolikog razvoja zemlje, konačno, odlučnije no do sada, porade na pravednom i svrsishodnom unutarnjem uređenju zemlje. To uređenje treba biti po mjeri njena sva tri konstitutivna naroda, nacionalnih manjina i svakog njezinog građanina, a osobito onih najslabijih i u ratu i poraću najoštećenijih! To uređenje, dodaje se, mora pratiti donošenje pravednih zakona koji će osigurati stvarno poštivanje svih pojedinačnih i kolektivnih prava, bez mogućnosti dominacije jačega ili brojnijega te omogućiti ispravljanje svih starih i sprječavanje novih nepravdi.

“Katolička Crkva u BiH će i dalje nastojati, dosljedno i neumorno, ispunjavati svoj dužnost dobivenu od svoga Vrhovnog poglavara prije 25 godina dano obećanje da će pomagati u ostvarivanju svih konstruktivnih i provedivih rješenja u uspostavi istinskog mira na području naše Biskupske konferencije, tj. na području cijele BiH“, poručuje se na koncu obraćanja kojeg potpisuju Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i predsjednik BK BiH, mons. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki, mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, te mons. Marko Semren pomoćni biskup banjolučki.