BLANKINA ISPOVIJEST: ‘ŽELIM IMATI OBITELJ!
Samo nekoliko dana nakon što je objavila kraj sportske karijere, Blanka Vlašić je otputovala u Rusiju. Družila se tamo, dakako, s bratom Nikolom koji igra za moskovski CSKA, gledala ga i u utakmici protiv Lokomotiva, a usput je odradila i gomilu medijskih obveza. I samo još jednom potvrdila koliku je popularnost imala i još uvijek ima i izvan granica Lijepe naše. Gotovo da i nema ozbiljnijeg medija kojem nije dala intervju, a bilo je pritom i vrlo zanimljivih odgovora o zasnivanju obitelji, o odnosu s tatom i trenerom Joškom, o bratu nogometašu..., pišu Sportske novosti.
U razgovoru za televizijsku postaju RT jedna od najboljih visašica svih vremena otkrila je da je imala napad panike kad je prvi put razmišljala o umirovljenju, ali da je danas posve opuštena. Priznala je i da joj je privatni život uvijek bio u drugom planu u odnosu na karijeru.
- Naravno da sam bila zaljubljena puno puta, ali nekako mi je sport uvijek bio prioritet. Nisam mogla biti ono što sam trebala biti za drugu osobu. Uvijek kažem da je ženama u sportu malo teže imati obitelj tijekom karijere. Moguće je, naravno, i mnoge žene uspijevaju. Ali, muškarci ne trebaju preskakati treninge ili natjecanja, a ako mi žene želimo imati djecu tijekom karijere, moramo prestati na godinu ili dvije i u puno smo težoj situaciji.
Tata me znao u dušu
Dodala je kako sada osjeća snažnu potrebu za obitelji.
- Nisam to osjećala prije 10 ili 20 godina. Tada sam bila fokusirana na sport, ali kad imate 30 ili 35 godina, shvatite da su sva ta postignuća sjajna - medalje i slava su nevjerojatni, ali to nije smisao života ako mene pitate. Mislim da je smisao kada s nekim možeš ostarjeti.
O tome kako je bilo imati oca za trenera rekla je:
- Ima to svojih mana, to je sigurno, ali isto tako i prednosti. Odnos oca i kćeri i odnos trenera i sportaša su teški sami po sebi, a kad to dvoje spojite, jasno je da treba vremena za prilagodbu. Danas sam jako sretna što mi je tata bio trener. Kreirali smo posebnu vezu i to mi je puno pomoglo, posebno u kasnijim godinama. Ponekad nisam trebala ništa reći i on bi znao što mislim. Toliko me dobro poznavao. Znao je točno kako se osjećam i za što sam sposobna taj dan na treningu.
