Multinacionalna krvna slika Sarajeva se ovih dana eruptivno fasadira lojalnim, lokalnim Srbima, čiji hapy end bi trebalo biti brižljivo isplanirano ustoličenje 'političke i ljudske gromade' Bogića Bogićevića za gradonačelnika glavnog grada naše države.
Ako se malo dublje prodre u srž sarajevske političke pozornice i političkog položaja i djelovanja nebošnjaka uočljiv je nagli politički procvat sarajevskih Srba, ali istodobno i zabrinjavajuća erozija 'pododbnih i bezopasnih sarajevskih Hrvata.

Hrvati Sarajeva nemaju nikakve koristi od HDZ-a

Letimični pregled lokalnih stranačkih lista u općinskim vijećima nudi sablasnu sliku. I dok je nekako moguće iskopati nešto članova stranaka i vijećnika srpske nacionalnosti, Hrvate je nemoguće 'nahvatati' čak niti po haustorima, a kamoli u političkim strankama ili vijećima.
Oni su uglavnom patološki, bezidejno, svezani uz HDZ BiH od koje nemaju nikakave koristi i služe kao obična izborna lovina. Dapače, što su više obilježeni kao Čovićeve pristaše to im je položaj u Sarajevu više gorak.
Nadolazeća 'četvorka' se u zadnje vrijeme silno potrudila za refreširanje multinacionalne slike političkog Sarajeva isturajuću, svjesno ili stihijski jednu čitavu plejadu lojalnih sarajevskih Srba u vrh političke arhitekture glavnog grada.
U biti paralelno se odvijaju dva procesa. Na jednoj strani se forsira jedna garnitura provjerenih Srba, osvjedočene 'probosanske' orijentacije, a istodobno se ništa manje brojnija ekipa izluženih srpskih patriota, ogađuje i nabacuje fekalijama i to samo zato što nisu bili dobri poslušnici za SDA i Bakira Izetbegovića u nekim kritičnim zbivanjima.
Karizmatični Bogić Bogićević predvodi srpske 'patriotske' perjanice u Sarajevu i za nagradu bi trebao biti okrunjen titulom gradonačelnika. Na listi 'obožavanih' su još i Miro Lazović, Srđan Mandić, Saša Magazinović, Milan Dunović, možda Igor Stojanović, možda i dr. Dragan Stevanović, periodično, pred neku obljetnicu, i general Jovan Divjak.
Nekadašnji miljenici 'čaršije i raje' Predrag Kojović, Čedomir Jovanović, Vojin Mijatović su već potrošena roba. Čelnik Naše stranke je zatajio bošnjačkog nacionalnog poglavicu i izbornika u Mostaru i to mu minder ne može oprostiti.

Baždareni protiv Dodika i Čovića

Nakon stidljive najave da će Ivana Marić biti kandidatkinja za dogradonačelnicu 'dinastijski režim' se povampirio na Predraga Kojovića. On je zapravo davno stao na žulj bošnjačkoj oligarhiji kada je u županijskoj Vladi najavio reformu obrazovanja nakon čega je optužen da želi satrati bošnjački nacionalni i vjerski identitet.
Vojin Mijatović je za bošnjačku desnicu “ubačeni srpski element”. Jasno je da je njegov jedini grijeh što bez kompleksa ubada u grijehe najjače bošnjačke stranke i ne libi se razapeti bošnjačkog vođu Izetbegovića.
Kojeg li apsurda, liberala Čedu Jovanovića sotonizira lijevo-liberalna sarajevska političko-analitička mreža. Ali, on je samo kolateralna šteta, glavni lik kojega treba razapeti je omražena “izdajica” Željko Komšić.
Zajedničko svim pobrojanim sarajevskim političarima srpske nacionalnosti je da su osvjedočene patriote, da su bezopasni i da su ustrajno i isključivo baždareni protiv Milorada Dodika i Dragana Čovića.
Dok im taj megafon grmi i dok vjerno služe minderu mogu računati na relativno komotnu poziciju i egzistenciju. Čim zataje, izdaju ili se ušute bit će nemilosrdno prekriženi.

Sarajevska šuplja priča

Na prvi pogled potezi 'četvorke' su politički jako mudri, ispravni i vizionarski. Ali, kako nedavno reče Nermin Muzur iz Naroda i pravde, Sarajevo je davno doktoriralo “šuplju” što uz neka kontinuirana negativna iskustva ostavlja mrlju i sumnju da se radi samo o još jednoj mahalskoj podvali, političkom triku za potrebe stvaranja jedne ljepše slike, prioritetno, za međunarodnu javnost.
-Sramota SDP-a da je od multietničke stranke došla u situaciju da šest kandidata srpske nacionalnosti mora skupljati na ovaj način. Ima ljudi, ali su nam bile loše liste i procjene. Važno je da izaberemo Bogića kako bi Sarajevo vodio autoritativan i poštovan čovjek koji je pokazao da mu je BiH na prvom mjestu. Važno je to i za imidž Sarajeva kao multietničkog grada. Očekujem da nam Bogić kao naš učitelj pomogne u oporavku i SDP-a, istodobno nudi zadovoljstvo i razočarenje dr. Dragan Stevanović, koji otvoreno ipak ukazuje na anomaliju u svojoj stranci ortodoksne ljevice koja kompromitira istinsko opredijeljenje za multinacionalnom dimenzijom.

Glavna meta je neposlušni Kojović

Otužna priča pa i sudbina Željka Komšića i najnovije “jahanje” po dokazanoj Ivani Marić grubo je prizemljenje. S Komšićem je minder u tri navrata vulgarno onečistio politički prostor i nasrnuo na prava Hrvata da bi s njim u zadnje vrijeme meo patos kad god stigne.
-Bošnjaci-to je nešto novo, što su oni izmislili, samo da imaju nešto, ne samo muslimani, svojedobno je ponudila tezu Ivana Marić
-Šta je ovdje uvredljivo, šta je ovdje slagala Ivana Marić? Ništa. Možemo da volimo ili ne, Ivanu Marić, ali ovo što joj se pripisuje jednostavno nije istina i ona ovu hajku nije zaslužila ni kao žene, ni kao javna ličnost, ni kao Hrvatica i Sarajka, pokušao je urazumiti zajapurenu bošnjačku mašineriju Srđan Puhalo.
Naravno, beuzuspješno, poglavito jer nije krucijalno u pitanju njezin grijeh. I ona je kolateralna šteta. Glavna meta su Naša stranka i neposlušni Predrag Kojović.
Kako netko reče klaster ovih problema je sama Naša stranka. Slučaj Ivane Marić nije iznimka, naprotiv. To je nepisano pravilo posebno sa kanidatkinjama Naše stranke. Tako je bilo sa kandidatkinjama za ravnateljicu TVSA, gdje je 'izgorjela' Kristina Ljevak.
Sarajevski multinacionalni politički izlog naizgled je krcat podobnim i lojalnim Srbima, dok su hrvatske uzdanice, nakon književnika iz PEN-a, te Željka Komšića, Ivane Marić, Franje Topića, Ive Tomaševića za glavni grad obični statisti.
Nitko nije naivan, puno je “federalnih” Srba ranije godinama sustavno potrošeno i odbačeno pa ne treba sumnjati kako će i ubuduće biti razočarenja. Spomenik stotinama surovo ubijenih sarajevskih Srba na Kazanima još čeka zakopavanje temelja. I to nešto govori o stvarnom odnosu prema Srbima u glavnom gradu, ali i o njihovoj nemoći da nešto bitno urade. J. S.