Prije nekoliko dana se lider SDP-a Nermin Nikšić, nakon niza susreta s Palmerom i domaćim akterima, dojmio kako pouzdano ne vjeruje da će BIH dobiti novi Izborni zakon, jer su sve zainteresirane strane nepomirljivo zakovane u svojim pozicijama, svaka iz svojih interesa.

Dominantno im je zajedničko, smatra Nikšić, da većina i ne želi novo izborno zakonodavstvo, jer u neredu ostaju na vlasti.

Nedavno je procurilo kako su se sastali čelnici Naroda i pravde i DF-a, Elmedin Konaković i Željko Komšić. Susret dojučeranjih smrtnih 'neprijatelja', koji su se, kako je jednom zgodom priznao Komšić izvrijeđali na osobnoj razini, zamalo i potukli, nije dobio očekivanu pozornost javnosti, koja je zadnjih dana sluđena Dodikovim antiustavnim avanturama i mračnim huškanjem na 'ustanak' u obranu države.

Poraziti i Izetbegovića i Čovića

Niti Konaković, a niti Komšić nisu objavili senzacionalno pomirenje, međutim, posve je razvidno da njihovo približavanje itekako ima stanovite političke implikacije.

Sarajevska 'Trojka' se naime, mjesecima muči i traga za najpovoljnijim, pobjedničkim rješenjem oko zajedničkog kandidata za Predsjedništvo BiH.

Na stolu već ima bačenu rukavicu od vođe SDA Bakira Izetbegovića tako da znaju s kim imaju posla na onoj drugoj strani. Nakon izlaska Denisa Zvizdića iz SDA najavljivala se njegova kandidatura, međutim i SDP i Naša stranka su drakonski odbacili bilo kakvu pomisao da bi podržali dojučerašnjeg potpredsjednika najjače bošnjačke nacionalne stranke.

Opća je procjena političkih i analitičkih krugova da samo zajednički kandidat NiP-a, SDP-a, Naše stranke, ali i SBB-a koji se praktično vidi kao dio toga udruženog tima, može ući u Predsjedništvo BiH. Međutim, iznad kandidature visi taj problem ili dvojba: što s hrvatskim članom Predsjedništva BiH?

Jer, iz sarajevske perspektive smatra se kako nije korektno, politički principijelno, niti profitabilno, samo napadati bošnjačku poziciju u Predsjedništvu i poraziti Bakira Izetbegovića, a da Dragan Čović, ili neki kandidat HDZ-a BiH doslovce ušeta u zgradu kolektivnog šefa države.

Lukava Konakovićeva strategija

Upravo stoga dobro upućeni u politička zbivanja na sarajevskoj pozornici pretpostavljaju da su se Elmedin Konaković i Željko Komšić susreli kako bi otpočeli proces pregovaranja oko kompromisnog rješenja kako bi i “vuk bio sit i ovce na broju”. Interes je, objektivno obostran, i Elmedin Konaković je inicirao uistinu pragmatičnu i lukavu strategiju.

Čelnik DF-a Željko Komšić bi, ako su “gatke” i približno istinite, trebao podržati zajedničkog kandidata 'Trojke' u utrci protiv Bakira Izetbegovića, dok bi zauzvrat i logično, Konaković, Nikšić, Forto i Radončić, odustali od kandidiranja za hrvatskog člana Predsjedništva.

Zapravo, ukoliko bi se Željko Komšić svrstao uz oporbu ta bi grupacija onda imala i bošnjačkog i hrvatskog kandidata. Na taj način bi se očuvala već isprobana matrica da u Predsjedništvu ne stoluju istodobno Dragan Čović i Milorad Dodik, ali niti i Bakir Izetbegović, šef SDA.

Doista je simptomatično da oporbeni čelnici do sada u svojim istupima ama baš niti jednom nisu spomenuli opciju isturanja kandidata hrvatske nacionalnosti, osim što je samo baš Komšić, očigledno u stanju paranoje, optužio SDP da razmišlja o hrvatskom kandidatu navodno kako bi samo njemu napakostili.

Što god bio povod susretu Komšića i Konakovića ovo je veliki korak kojim su nadišli sami sebe i sigurno je da se Bakir Izetbegović s razlogom noću preznojava. Ako mu 'patriotska' uzdanica okrene leđa to bi moglo biti jako bolno.

Kao što je poznato Komšić je u svom pravdanju javnosti zbog čega je napustio oporbeni savez kojeg je nekad tvorila 'Šestorka' u Sarajevu najviše krivio Elmedina Konakovića kao primjer desnog jastreba koji šuruje sa “vehabijom” Muamerom Zukorlićem.

To je samo bio politički izgovor jer je između Konakovića i Komšića već tinjao animozitet, čak su, kako su pisali sarajevski mediji, jednom zgodom bili na „ivici fizičkog obračuna“. Navodno su uputili prijetnje i psovke jedan drugom itd.

S druge strane, Željko Komšić već duže vrijeme pokušava okupiti manje stranke građanskog bloka kako bi u koaliciji s njima izišao na naredne izbore. To mu nikako „ne polazi za rukom“. Pošto se smatralo da je Komšiću upravo Konaković glavna smetnja da koalira s 'Trojkom', onda se može smatrati da je nedavnim sastankom otklonjena i najveća prepreka tome.

-Dakle, opet je petak, ali na sreću nije bio 13.!, ironično piše jedan sarajevski portal.

Nikšićeva pozicija

Sve upućuje da bi kandidat oporbe za bošnjačkog člana Predsjedništva ipak mogao biti Nermin Nikšić, čelnik SDP-a. Nekako je on i sam na to dao naslutiti nekim svojim porukama i sastancima. Otkrio je pomalo euforično da je u neku ruku dobio potporu čak i od jednog Harisa Silajdžića, a odavno ga na kandidiranje najupornije nagovara Fahrudin Radončić, čelnik SBB-a. Navodno je Radončić spreman poduprijeti Nikšića i u slučaju da ne bude zajednički kandidat 'Trojke'. Međutim, čelnik SDP-a je preiskusan političar i za pretpostaviti je da će u neizvjesnu borbu krenuti samo kao zajednički kandidat oporbe, makar i u prividnom statusu favorita što je potpuno razumljivo.

Kako god, 'Trojka' ili 'Četovrka', s Komšićem ili bez nega, mora što prije isturiti kandidata ili kandidate pred javnost na onaj prvi sud i testiranje. Eventualno čekanje proljeća, kako se zna špekulirati, je politički pogubno. Zato je za očekivati da Konaković, Nikšić, Forto, Radončić i možda Komšić prekinu neizvjesnost u puste taj “bijeli dim”. Jer, Izetbegović je već obišao Tursku i Erdogana što upozorava kako je njegova izborna kampanja vrlo ozbiljna.

Nikšić, Komšić, uz člana iz RS-a se čini izvjesna kalkulacija. J. S.