U Službenim novinama Federacije BiH nedavno je objavljen Zakon o dopunama Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja, koji su usvojila oba doma Federalnog parlamenta. 

Zakon je nazvan i “Adnanov zakon”, po mladiću Adnanu Šemiću koji čeka transplantaciju i koji se s teškom bolešću bori izvjesno vrijeme. U Zakonu o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja u članu 20. dodaju se novi stavovi koji kažu da se tkiva od živog darivaoca mogu provoditi od nesrodnog živog darivatelja isključivo ukoliko ne postoji mogućnost darivanja. 

Pod medicinskom procjenom u smislu ovog stava obavezno se podrazumijevaju procjena povijesti bolesti darivanja, podaci o ponašanju i putovanjima s dodatnim informacijama od izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite, klinički pregledi i testovi potrebni za procjenu prihvatljivosti darivaoca i organa za darivanje te procjena kompatibilnosti s primateljem.

Pod fizičkom i psihosocijalnom procjenom u smislu ovog stava obavezno se podrazumijeva procjena fizičkih i psihičkih rizika za zdravlje darivatelja, ispitivanje odnosa potencijalnog darivatelja i primatelja, procjena psihološke i socijalne prihvatljivosti osobe za darivanje organa.

Šabanović i Bebanić

Sve procjene se moraju pisano evidentirati i obrazložiti. Multidisciplinarni stručni tim se formira za svaku transplantaciju posebno i odnosi se samo na predviđeni zahvat kod nesrodnog živog darivatelja. 

Multidisciplinarni stručni tim pomaže etičkoj komisiji u donošenju odluke dajući pisano i obrazloženo mišljenje o razlozima darivanja, a čine ga psiholozi, psihijatri, pravnici, doktori medicine, članovi akademske zajednice, odnosno njeni priznati dokazani stručnjaci, univerzitetski aktivni ili umirovljeni profesori, a zavisno o konkretnom predviđenom zahvatu i potrebama i druge osobe. Multidisciplinarni stručni tim se formira na način i po postupku kako je to propisano i za formiranje etičke komisije.

Do izmjena Zakona je, podsjetimo, došlo nakon apela i inicijativa koje su pokrenuli influenser Adi Bebanić, a zatim i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Haris Šabanović kako bi se spasio život Adnana Šemića.

- Iskreno, dok je trajala borba, nisam želio izlaziti u javnost. S obitelji Adnana Šemića praktično živim već osam mjeseci, to danas kada je priča dobila sretan kraj mogu kazati. I ni sad ne bih o tomu, da Adi Bebanić već nije otkrio na društvenim mrežama kako je sve teklo. Pravili smo pritisak na vlasti u Turskoj. Tražili smo razumijevanje da to nije trgovina organima, već humani čin. Ne može to biti trgovina organima, ako bi sve to snosio Federalni zavod zdravstvenog osiguranja. Kad je izostao odgovor iz Turske, prebacili smo se ovdje. Adi je pozvao vlasti u našoj zemlji da reagiraju. Kasnije sam uputio inicijativu za izmjenu Zakona o transplantaciji organa i tkiva. Potom je zasjedao Kolegij Zastupničkog doma. Zamolio sam Vladu da izradi prijedlog, Vlada je izradila prijedlog, a potom i dva doma koji su usvojili zakon. On je od petka na snazi, kaže sa zadovoljstvom Haris Šabanović.

Uvjeren je da će priča imati sretan kraj.

- Iskreno se nadam da hoće. U lošem je stanju. Nije to više tajna. Nažalost jetra je otkazala. Čekamo reakcije medicinskih centara. Oni to trebaju komunicirati između sebe. Vjerujem da traju predoperativne radnje i procjene. Nadamo se da će sve najbolje završiti, dodao je Šabanović.

Šemiću je dijagnosticirana Wilsonova bolest, zbog koje mu je neophodna transplantacija jetre. Donor je muškarac iz Srbije s kojim nije u krvnom srodstvu zbog čega su pokrenute izmjene zakona kako bi se operacija mogla obaviti u BiH.

Trenutno su u toku konzultacije s medicinskim timovima iz Turske i Hrvatske. Doktori iz jedne od ovih država će doći u BiH i obaviti operativni zahvat. Adnan Šemić, mladić iz Mostara, suočio se s rijetkom bolešću jetre poznatom kao Vilsonova bolest. Njegova borba za život zahtijevala je hitnu transplantaciju jetre.

Kako njegova obitelj nije mogla biti kompatibilan donor, nada se pojavila u obliku Željka Mijailovića, koji je odgovorio na apel na društvenim mrežama. Mijailović, građanin Loznice, bio je jedini kompatibilan donor za Adnana. Bez oklijevanja, Željko je putovao u Mostar gdje su potvrđeni njegovi medicinski testovi kao kompatibilnost za doniranje jetre. Zajedno su otputovali u Istanbul, gdje su se suočili s administrativnim preprekama etičke komisije, koja je odbila prvu zahtjev za transplantaciju.

Nakon žalbe i dugih dana čekanja, drugi pokušaj je konačno bio uspješan. Transplantacija je planirana i provedena u Istanbulu, gdje su obojica prošli kroz težak fizički i emocionalni proces oporavka.

Međutim, nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu, Adnanovo zdravstveno stanje se naglo pogoršalo, zahtijevajući hitne korake kako bi se spasio njegov život. Ova priča je privukla pažnju javnosti i političara, rezultirajući hitnim izmjenama zakona o transplantaciji organa u Federaciji. Sada zakon omogućava transplantaciju organa od donora koji nisu u krvnom srodstvu s pacijentom, što je bila ključna prepreka u slučaju Adnana i Željka.

Nevjerojatni Željko

Glasanje u Parlamentu Federacije BiH je bilo jednoglasno i brzo, pokazujući da se humanost i zajedništvo mogu prepoznati iznad političkih podjela. Ova priča ne samo da govori o hrabrosti i požrtvovanju pojedinaca poput Željka Mijailovića, već i o važnosti brze reakcije zakonodavnih tijela kako bi se spasili životi mnogih drugih pacijenata.

- Dečko se baš bio obradovao, ali, nismo imali sreće. Prvo su nam u Bosni rekli da ne može. Otišli smo u Tursku, ali su nas i tamo odbili. Vidjeli su i da nismo iste nacionalnosti i u obrazloženju napisali da se nedovoljno poznajemo, priča Željko.

On je redovan darivatelj krvi u Srbiji gdje je potpisao donorsku karticu za sve organe. Na to se, kaže, odlučio, nakon dvije tragedije kada su mu u nekoliko mjeseci otac, a nakon toga i majka poginuli ispred kuće u prometnim nesrećama.

- Koliki je humanitarac govori to što su mu u Turskoj ustanovili da ima malo masnu jetru i višak kilograma. Za dva mjeseca je skinuo deset kila i očistio masnoću, kaže Adem, ujak Adnana Šemića.

Njegov nećak je, dodaje, u danu kada je zakon promijenjen uspio samo jednom otvoriti oči.

Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika u Federaciji BiH, kazao je da deset godina nastoje da se proširi broj živih donora. Zakon o transplantaciji u ovom entitetu dijelom je izmijenjen 2017. kad je lista živih darivatelja proširena na širu obitelj do četvrtog koljena.

- Za altruistične, prijateljske transplantacije tad su nam rekli da je prerano i da mi kao društvo nismo još uvijek sazreli, kazao je Žuljević.

N. K.