Krhotine se polako sliježu nakon američkog udara na iranska postrojenja za nuklearno oružje. Operacija Midnight Hammer – nevjerojatna demonstracija američke vojne moći – i prethodne izraelske operacije jasno su pokazale koliko su ruski protuzračni sustavi ranjivi. Ovi događaji ozbiljno potresaju temelje ruske vojske, piše u svojoj analizi Hamish de Bretton-Gordon, bivši zapovjednik Združene kemijske, biološke, radiološke i nuklearne pukovnije britanske vojske.

U nastavku analizu prenosimo u cijelosti:

Jednostavna je činjenica da izraelski borbeni zrakoplovi već neko vrijeme slobodno operiraju u iranskom zračnom prostoru. Sada je ogroman američki udarni paket – uključujući sedam bombardera B-2, 75 krstarećih projektila i, bez sumnje, brojne druge avione – bez poteškoća stigao do cilja i precizno isporučio 14 teških bombi. 

Sve to odvilo se bez ikakvog utjecaja iranske protuzračne obrane, koja se temelji na ruskim sustavima S-300, ruskim borbenim avionima i ruskoj vojnoj doktrini. To zasigurno izaziva paniku u Moskvi.

Razlika između Ukrajine i Irana
Rat u Ukrajini znatno se razlikuje od onog između Irana i Izraela. Iznad Ukrajine protuzračne snage – ili "probijači oblaka", kako ih zovu u britanskoj vojsci – u potpunosti kontroliraju nebo. Ni jedna ni druga strana ne usuđuje se slati zrakoplove ni blizu neprijateljskih linija, a kamoli preko njih. 

Rusi izvode učinkovite napade pomoću bombi s kliznim dometom i krstarećih projektila, dok Ukrajina uzvraća dronovima i ograničenim brojem zapadnih projektila dugog dometa.

Zadaća suzbijanja neprijateljske protuzračne obrane – koju je Izrael tako uspješno proveo protiv Irana – za obje je strane u Ukrajini zasad nedostižna. No jasno je da se može ostvariti, barem kad su u pitanju dobro opremljene zapadne sile protiv ruskih obrambenih sustava – i to je ono što Putinu ulijeva strah u kosti. 

Istina, Rusija je prešla na moderniji S-400 (i u nekim slučajevima najnoviji S-500), ali S-400 je samo nadogradnja S-300, a S-500 je vjerojatno više mit nego stvarnost.

Ranjivost Moskve
Ruski vođa i njegovi savjetnici sada moraju biti svjesni da bi njihova obrana mogla biti lako neutralizirana – ako bi Ukrajinci, ili neki drugi protivnik poput NATO-a, imali pravu opremu.

Naravno, postalo je jasno da Putin i ruski vrh gotovo uopće ne mare za broj žrtava. Upravo svjedočimo više od milijun ruskih vojnika poginulih i ranjenih u Ukrajini. No možemo biti sigurni da su Putin i njegovi generali zabrinuti za vlastitu sigurnost. 

Sveobuhvatne američke i izraelske obavještajne mreže koje smo vidjeli u Iranu – koje im omogućuju da gotovo po volji precizno lociraju i eliminiraju ključne vođe i nuklearne znanstvenike – zasigurno su užasnule kremaljski vrh, tim više što se čini da i Ukrajina ima sličan doseg unutar same Rusije. Operacija Spider’s Web, u kojoj je ruska strateška zračna flota više puta desetkovana, potvrđuje njihovu učinkovitost.

Američka nadmoć
Sada je još jasnije da Amerika ima potpunu nadmoć nad ruskim snagama – i ako Trump to odluči, mogao bi Putinu nanijeti potpuni poraz na bojištu ili ga čak osobno eliminirati, opremivši Ukrajinu istim oružjem kakvo koristi Izrael.

Nadamo se da će Trump, osnažen uspjehom u Iranu, iskoristiti ovu demonstraciju vojne moći – popraćenu odgovarajućim porukama – kako bi natjerao Putina za pregovarački stol. Ako u tome uspije, možda će doista dobiti Nobelovu nagradu za mir koju toliko priželjkuje – i tada bi je doista i zaslužio, piše index.