Piše: Ersan Bijedić, Foto: Igor Kralj/Pixsell

Metz Handball je u ženskom rukometu jedan od najvećih europskih klubova, kolektiv koji je skupio rekordne 23 titule prvaka Francuske, 9 titula osvajača Kupa, bili su drugi u EHF Kupu 2013. godine, a posljednje dvije sezone sudionici Final Four turnira Lige prvaka.

Ugovor s ovim klubom na godinu plus godinu je potpisala Mostarka Ćamila Mičijević, čija je velika želja na rukometnom putu bila upravo zaigrati u Ligi prvaka.

 - Prezadovoljna sam s ovim ugovorom. Baš se moja mama neki dan sjetila posljednjeg razgovora za Dnevni list kad sam rekla da mi je želja igrati Ligu prvaka. To se sad i ostvarilo, govori Ćamila Mičijević.

Debi u polufinalu LP

Ugovor je potpisala ranije i čekala da se otvore aerodromi kako bi mogla na službeno predstavljanje, ali pandemija korona virusa to ipak nije dozvolila. Ovih dana iz Metza su informaciju pustili u javnost, a tek medijske objave o snazi kluba u koji ide stavile su joj određeni teret na leđa.

 - Kad su svi počeli da čestitaju i govore da sam u jednoj od najboljoj europskih ekipa, počela sam ozbiljnije gledati na to. To mi sad malo odzvanja u ušima. Ali spremna sam za to, radujem se novim izazovima i mislim da ću se snaći. Previše ljudi vjeruje u mene, da ja ne bih vjerovala u sebe, ističe Mičijević.

Zanimljivo je da bi njen debi odmah mogao biti na Final Four turniru koji je zbog pandemije korona virusa pomjeren za 5./6. rujna u Budimpešti.

 - Prečudno djeluje da ću tako debitirati u LP, odmah u polufinalu, ali vidjet ćemo jer taj termin još uvijek nije siguran, dodala je.

Poslije četiri sezone u mađarskom klubu Dunaujvarosi prelazak u Metz je svakako ostvarenje sna.

 - Iznenađujuće je što sam dobila taj poziv nakon dvije ozljede prednjih križnih ligamenata koljena. Ali sam se uspješno vratila na teren. Francuzi su izgleda pratili moj rad i prije ozljeda. Vidjeli su me kroz reprezentaciju Hrvatske, ali i nastupe u Mađarskoj gdje sam bila drugi strijelac lige. Trebala im je igračica poput mene, visoki igrač na poziciji trojke u obrani i visoki šuter. Svidjelo im se kako sam se vratila, a tu je moja suigračica iz reprezentacije Hrvatske, Ivana Kapitanović, kazala sve pozitivno o meni. Od 16. godine igramo skupa i uz nju će sigurno biti lakše, priča Mičijević.

Pehovi s ozljedama

Mostarka je prošla dvije teške ozljede, tipične za rukometni sport. U kolovozu 2018. godine su stradali prednji križni ligamenti na pripremama u Danskoj, zatim je ponovno istu ozljedu prošla u ožujku 2019. godine, i to u prvoj natjecateljskoj utakmici po povratku na teren.

 - Osjećala sam se fantastično, započela odlično i tu utakmicu, ali jedan pogrešan potez i ponovilo se. Ali evo sad konačno lijepih stvari, govori Ćamila i dodaje o teškom periodu iza sebe:

 - To jeste jako česta povreda u rukometu, mislim posebno u ženskom. Nažalost toliko da je postala rutinska operacija i oporavak. Dva puta zaredom me sklonila na duži period s terena. Nakon drugog slučaja sam samo htjela obaviti operaciju što prije i ne razmišljati o tome.

Po oporavku je odigrala nekoliko prijateljskih utakmica i jednu službenu natjecateljsku, a onda je sve obustavljeno radi pandemije. Oporavak su ispratili i iz reprezentacije Hrvatske te je vratili u tim koji je trebao imati kvalifikacijske utakmice u ožujku.

 - Propustila sam prethodno dosta nastupa za reprezentaciju, ali mi je opet ukazano povjerenje u ožujku da pomognem koliko mogu. Ipak je sve odgođeno tako da nisam upisala nastup. U prosincu imamo Europsko prvenstvo pa očekujem taj poziv i zbog toga sam jako sretna, kaže Mostarka koja za A tim Hrvatske nastupa još od 2014. godine, a prethodno je bila članica i mlađih selekcija.

Igrat ću u oba smjera

Mediji u regiji su istaknuli dio izjave predsjednika Metza, Thierrya Weizmana, koji je govorio da na Ćamilu u klubu računaju u obrani na poziciji trojke. Ipak on je kazao da na drugog najboljeg strijelca mađarske lige računaju na obje strane terena.

 - Mislim da je malo izvedeno iz konteksta da ću igrati obranu. To je samo izdvojeno i s tim se ne opterećujem. Bitno mi je da sam tamo, a to znači da imam priliku da se dokažem. Ja ću uraditi sve da igram i u drugom smjeru, a na treneru (Emmanuel Mayonnade vodi Metz i žensku reprezentaciju Nizozemske, op.a.) je da me stavi gdje ću mu služiti. Metz igra jako francusko prvenstvo i Ligu prvaka, svaka od 16 igračica dobiva veliku ulogu u svemu tome, jer imaju po dvije jake utakmice tjedno. Jedan igrač na poziciji to ne može sam iznijeti i mislim da će za mene biti prostora u oba smjera, smatra Mičijević koja nastupa na poziciji lijevog beka.

 - Vrijeme će sve pokazati. Imam priliku koja se ne pruža toliko često, i sve je na meni, dodala je.

U svakom slučaju s francuskim klubom Ćamilu očekuje borba za najviša postolja u svim natjecanjima.

 - Vidjet ćemo još što će biti sa Final Fourom Lige prvaka za ovu sezonu. To će još sačekati, a ambicije su svakako zadržane za osvajanjem prvenstva Francuske. I sljedeće sezone svakako želimo što bolji plasman u Ligi prvaka jer je Metz zadnje dvije godine ostvario plasman na F4 turnir i to dosta dominantno, s osvojenim prvim mjestom u grupama Lige prvaka. Nema razloga da ciljevi ne budu isti, zaključila je Ćamila Mičijević.

Ne mogu požaliti radi više vremena u Mostaru

Ćamila trenutno uživa u silom prilika produženom odmoru u našoj zemlji. U Mostaru je od 9. travnja.

 - Ovo je od 15. godine najduži period koji ću provesti kući. Znala sam se našaliti da ponovno upoznajem svoju obitelj, lijepo nam je u svemu ovome biti zajedno. Imam kvalitetno vrijeme s obitelji i zato se ne mogu žaliti. Pandemija mi je donijela i neke dobre stvari. Uživam i ne mogu nikad žaliti kad sam dan duže u Mostaru, ističe Mičijević.

Naravno, ne zapostavlja trening.

 - Treniram i polako se pripremam. Mogu trčati, obavljati dosta tih vježbi kući, a ako je itko naučio na to, onda sam to ja u posljednje dvije godine radi ozljeda. Radujem se i tome da će se uskoro otvoriti teretane, odnosno radu s ljudima koji su stručniji za taj dio. Do tada se snalazim. Pripreme u Metzu bi trebale krenuti 1. srpnja.

Pozitivne uspomene iz Mađarske

Prethodne četiri godine je svoju karijeru gradila u mađarskom klubu Dunaujvarosi Kohasz.

 - Za četiri godine nisam imala potrebu mijenjati klub jer sam smatrala da se izvrsno razvijam. Sviđao mi se odnos s trenerom koji je jako vjerovao u mene, stajao je uvijek na mojoj strani, pa tako i u vrijeme problema s ozljedama, a to jako puno znači u tim trenucima. Prije nisam vjerovala da ću toliko zavoljeti takav jedan mali industrijski gradić. Ali sam zavoljela sve tamo i kad sam otišla, bila sam jako tužna jer nosim stvarno lijepe uspomene, rukometno i privatno.

Među najvišim europskim rukometašicama

Ćamila je posljednjih sezona sa 194cm bila najviša rukometašica u Mađarskoj, jedna je od najviših u Europi, pa će tako biti i u Francuskoj.

 - Nisam sigurna kakvo je stanje sad u Francuskoj, mislim da tamo neću biti najviša, ali sigurno sam opet u Top 3.

Žao mi je zbog mostarskog rukometa

Prati i rukomet u BiH koliko stigne.

 - Stvarno uvijek volim gledati našu reprezentaciju, naročito zbog braće Burić (Benjamin i Senjamin, op.a.). Njih poznajem osobno i družimo se, tako da volim pratiti posebno radi njih. Kad je u pitanju klupski rukomet, znam da se sad pored Gruda pojavio i Ljubuški i to mi je drago. Što više dobrih klubova, natjerat će i Grude da budu bolje, komentirala je Ćamila te o padu mostarskog rukometa dodala:

 - Meni je to jako žao. Bila bih najsretnija kad bi mi bilo omogućeno da igram blizu kuće, u svojoj zemlji. Voljela bih da nije takvo stanje, ali ne volim se miješati u sve to.

Rukometni počeci

Mičijević je rođena 8. rujna 1994. godine u Heidenheimu (Njemačka) odakle se njena obitelj vratila iz izbjeglištva u Mostar 1998. godine.

 - Rukometom sam se počela baviti u Lokomotivi gdje sam trenirala pet godina, potom 2009. godine prešla u Katarinu gdje sam provela dvije sezone. Tu me je primijetio trener Edo Šmit i odveo u riječki Zamet.

OSOBNI KARTON

Datum rođenja:           8. rujna 1994.

Mjesto rođenja:           Heidenheim (Njemačka)

Visina:             194cm

Pozicija:           lijevi bek

Hrvatska          2011. –

Klupska karijera

Lokomotiva (Mostar)  – 2009.

Katarina (Mostar)        2009. – 2011.

Zamet (Rijeka)            2011. – 2016.

Dunaujvarosi   2016. – 2020.

Metz                2020. –