Blatina i žilavka jedino je što ima samo Hercegovina

Na najvećem i najvažnijem svjetskom ocjenjivanju vina Decanter World Wine Awards u Londonu Carska Vina Grgo Vasilj osvojila su tri zlatne, jednu srebrnu i dvije brončane medalje. 

Zlato su u Međugorje donijele Carska Žilavka Gregorius iz 2022. godine, Carska Blatina Premium iz 2021. godine i Carska vina David Cuvee iz 2019. godine. Carsko Vino Sophia Cuvee iz 2022. godine nagrađeno je srebrnom medaljom, a brončanom medaljom nagrađene su Carska Blatina iz 2020. godine i Carska Vina David Cuvee iz 2020. godine.

''To je nešto povijesno za nas, a kako za nas tako i za BiH i za Hercegovinu kao vinsku regiju. Ne možemo sakriti uzbuđenje i zadovoljstvo. Nećemo glumiti da nismo sretni, presretni smo. Poslali smo šest vina na ocjenjivanje na najveću scenu na svijetu, na Decanter i dobili smo tri zlata, srebro i dvije bronce. To je najveće natjecanje na svijetu i samo ući u taj krug ocjenjivanja je velika stvar i prestiž, sretni smo i radosni'', kazao je Andrija Vasilj, koji uz oca Grgu vodi vinariju Carska vina Grgo Vasilj.

Iako su ponosni na ove nagrade Grgo i Andrija Vasilj nemaju puno vremena za slavlje, jer vino i vinogradi iziskuju stalan rad i brigu pa već rade na vinima koja će za godinu berbe imati 2023. godinu. Decanter je najveća nagrada koju su dobili za svoja vina i svoj rad, a sve nagrade koja su dobila vina iz njihovog podruma nemoguće je nabrojati. Povijest nagrada za ovu obitelj seže daleko u prošlo stoljeće.

''Znam da je 1912. godine naša obitelj dobila zlato za žilavku i blatinu. Od tada je prošlo više od sto godina, a ovime se bavimo blizu 200 godina i to je jedan kontinuitet, a kad se događaju ove nagrade onda je to potvrda da smo dobro radili. Posebno je ova zadnja nagrada došla u pravo vrijeme, možda na zalasku jedne generacije, sljedeća je već u proizvodnji, a dolazi i sedma generacija pa se to sve skupa lijepo uklopilo'', govori nam Grgo Vasilj, a kad spominje smjenu generacija zanimljivo je napomenuti kako je Žilavka Gregorius koja je ime dobila po njemu dobila zlato, kao i David Cuvee koji je ime dobio po njegovom unuku, Andrijinom sinu.

''To je nasljedstvo. Moram reći da tradicija, nije samo reći tradicija. To znači da su različite generacije trebale zajedno živjeti, raditi, razgovarati, ponekad se i posvađati, a onda i izgladiti, ali da se nije računalo na duže staze bilo bi jednom se posvađaš i nema više… U ozbiljnim stvarima ne može biti tako, mora se raditi na duge staze da bi neka obitelj zadržala tradiciju koja je već prepoznatljiva'', kazao je Grgo Vasilj, kojega smo pitali i kako je ljubav prema zemlji uspio prenijeti mladim naraštajima, ali nas odmah prekida s: ''ja to nisam uspio'', a potom nastavlja:

''Ima tu i Božjeg prsta. Jednostavno postoje i zapovijedi postoje i grijesi, a i lijenost je jedan od smrtnih grijeha… Ako se živi po Božjem, onda je puno lakše održati tradiciju. Odakle meni pravo da ja kao jedna karika u lancu svoje obitelji napravim nešto glupo i da se tu prekine tradicija. Jednostavno, malo se potrudiš i kasnije dođe zadovoljstvo, dođeš do mira'', kazao nam je Grgo, a o spoju tradicionalnog i modernog govorio nam je i Andrija. 

''To je posljedica našega rada, dobrog planiranja, odnosa prema vinu, odnosa prema vinogradima, odnosa prema obitelji… Imamo tri generacije, imamo tri zlata. To je jedna fina poruka. Dolazimo do cilja, to je zahtjevno, a to vidimo i kao priliku da postanemo još bolji, a kada je dobro to slavimo i uživamo u tome. Sve je ovo složeno, ali je i jednostavno. Sve je to posljedica rada, ideje i temelja koje su nam prenijeli naši očevi, a mi smo to uzeli kao ozbiljan zadatak i odgovornost. To smo nadogradili i sada smo tu s tri generacije i dobro nam ide. Stvarno se trudimo i radimo, dosta radimo…

Što se tiče dizajna možemo istaknuti Miru Raguža koji s nama dugo godina radi na dizajnu etiketa i našega brenda. To nam pomaže i olakšava rad, jer etikete i dizajn su ljubav na prvi pogled, ali naravno, mora tu postojati i kvaliteta u boci. To je timski rad'', kazao je Andrija Vasilj naglašavajući kako ima ''dosta stvari koje se trebaju složiti da bi se napravila jedna boca vina''.

Od ove godine također očekuje dobro grožđe, što znači i dobro vino, koje se izvozi i u zemlje Europske unije, a tamošnji restorani i gosti sve više ga traže. 

Planovi i ciljevi su, kaže Andrija, vrlo jednostavni, a to je svaki dan biti sve bolji i bolji kada je kvaliteta u pitanju, a kada razgovaramo o kvantiteti kažu da su kada su u pitanju kapitalna ulaganja dosegli svoj maksimum s 80 tisuća butelja vina i 22 hektra vinograda, ali ipak planiraju pored vinograda iz kojeg dolazi Gregorius - a koji je osvojio nevjerojatnih 96 bodova na Decanteru u visokoj kategoriji ocjenjivanja - saditi oko 5000 loza.

''Želimo imati tog grožđa što više, jer što više imamo takve sirovine, možemo i više rasti s kvalitetom. Naša strategija je povećati kvalitetu, stabilizirati ovo što imamo i pomoći Hercegovini da raste kao vinska regija. Zbog onoga što smo mi doživjeli zadnjih dana ponosni su i naši kolege, jer ovo je dobro za Hercegovinu, za BiH, da se čuju ovakve informacije… Hercegovina ima takav potencijal da može ovakve stvari napraviti. To nije mala stvar. Bog nam je dao sunce i to trebamo iskoristiti, ovdje se mogu čuda napraviti, samo treba raditi. Bez Hercegovine kao jake vinske regije, mi sami nećemo ništa postići. Raduje i mene osobno i našu vinariju da i naše kolege naporno rade, da proizvode dobra vina da dobivaju medalje. Ovogodišnjih 39 medalja na Decanteru iz Hercegovine je povijesni rezultat. Ponosni smo da smo dio toga, ponosni smo na sve. To je pravi put, a naprijed jedino možemo ići ako Hercegovina postane jača vinska regija. Moramo je promovirati kao takvu'', govori nam Andrija, a Grgo se nastavljajući govoriti o promociji pita: ''Po čemu bi Hercegovina mogla biti prepoznata i da se u svijetu čuje za nju, da ima bolji status, da ljudi ostaju ovdje, da ne bježe, da se ulaže ovdje?'' Naravno, odmah nudi i odgovor:

''Treba nam finalni proizvod. Vino je jedan od rijetkih finalnih proizvoda iz Hercegovine. Treba biti više riječi o vinu. Vino je jedan dar do kojega trebamo malo više držati. Žilavke i blatine nema nigdje u svijetu nego ovdje. Mi možemo ljudima ponuditi nešto što nigdje nema i o tome treba voditi računa.''

Na ambalaži Carskih vina uz potpis Grge Vasilja, između ostalog, stoji: ''Skoro dva stoljeća moji preci, moji potomci i ja spravljamo vino. Desetljećima beremo međugorsko grožđe i pijemo vino od njega. Ipak, do danas nisam uspio proniknuti u čaroliju njegovog nastanka…'' Pitamo ga je li u međuvremenu uspio proniknuti u čaroliju nastanka vina, ali on se samo smješka time se i ne opterećujući.

''Trebat će još barem sto godina težnje da proniknemo. Treba samo cijelog sebe dati u to, a imati i toliko pameti da upitaš ono što ne znaš. Mi u Hercegovini imamo izvrsne stručnjake, enologe i vinogradarske inženjere. Iako je naša zadnja, jer smo mi investitori, ali ništa nema pametnije kao upitati. Naše je da samo ne pokvarimo ono što je Bog dao i u tome je tajna toga proniknuti. Tko će proniknuti? Bog zna, mi radimo, ono raste. Samo smo mali sudionik u svemu, a sve je dar Božji'', kazao je Grgo, a u euforiji zbog nagrada na Decanteru Andrija ne zaboravlja spomenuti i neke ljude koji su njima bili ili su još uvijek na putu do ovih vrijednih nagrada.

''Ne smijemo zaboraviti zahvaliti se prof. dr. Tihomiru Prusini, Darki Šimiću, a posebno najbližem, ali vanjskom suradniku Hrvoju Augustu. Otac i ja s njima trojicom smo prolazili neka razdoblja, a s nekima još uvijek radimo. Sve ovo gdje smo mi danas je posljedica rada i odnosa koji smo imali i rasta nas kao jednoga tima. Svi su pomalo zaslužni, i mi naravno, ali ljudi koji su prolazili kroz ta naša razdoblja Miro Raguž, Tihomir Prusina, Darko Šimić, a posebno Hrvoje August trebaju se osjećati da su i oni dio ove priče'', kazao je Andrija.

On je diplomirao turizam 2000. godine u SAD-u i radio je u hotelijerstvu i ugostiteljstvu. Iako je imao i obrazovanje i dobre uvjete za ostanak u SAD-u pa i suprugu Amerikanku odlučili su se vratiti u Međugorje 2005. godine. 

''Poruka je to i mladim ljudima da se i ovdje može. Čak se može i dobro, ali treba se truditi. Ljudi su se uvijek patili na ovim prostorima, uvijek je teško bilo kroz razna vremena, ali uvijek su opstajali. Danas nije toliko loše ovdje. Znam da je nekima lakše nekima teže, ali na kraju šta ti Bog da – uzmi svoj križ i idi naprijed'', kazao je Andrija. Optimizam je kao i ljubav prema vinu naslijedio od oca Grge, koji na kraju kaže da ''treba biti optimist te moliti i raditi kako su i naši stari radili i bit će sve dobro''.

S Andrijom smo još malo popričali o brendiranju autohtonih hercegovačkih sorti te o tome što stranci, a mnogi su ih kušali, misle o hercegovačkim vinima.

''Ljudi su vrlo sretni i ugodno iznenađeni s blatinom i žilavkom, našim autohtonim sortama. Naravno, postoje tu i druge sorte, ali blatina i žilavka su naše autohtone sorte i dobro bi bilo da u budućnosti gradimo strategiju oko njih jer ih nitko drugi na svijetu nema nego mi. Naravno, treba prihvatiti i druge sorte koje mogu uspjeti i od kojih se može dobro vino napraviti, ali s blatinom i žilavkom nigdje u svijetu nemamo konkurenciju, to su dvije velike sorte od kojih se mogu dobiti fantastična vina'', a da je to tako potvrdio je i nedavni Decanter, najveće svjetsko natjecanje vina na kojem je sudjelovalo 18.250 vina iz 57 zemalja.

''Naša žilavka sto posto osvojila je 96 bodova, blatina iz 2021. godine s 95 do 97 posto sortnosti također je osvojila zlato kao i David koji u sebi ima 60 posto blatine i 40 posto Cabernet Sauvignona i tu je došla blatina do izražaja. Vino Sophia sa 60 posto žilavke i 40 posto sivog pinota osvojilo je srebro s visokih 93 boda, svaki vinar na svijetu je ponosan kad mu vino dobije toliko bodova na Decanteru'', vratio se na kraju razgovora Andrija Vasilj još jednom na najznačajnije vinske nagrade nedavno dodijeljene u Londonu, ističući i još jednu Blatinu s brončanom medaljom kao i Davida iz 2020. godine u kojem također dominira opet blatina…

Iako se čini kako vinograda i vina ima puno, ovo je tek početak s obzirom šta se sve može napraviti i kako vinari gledaju na cijelu situaciju.

''Podaci Federalnog agromediteranskog zavoda Mostaru na čijem je čelu prof. dr. Marko Ivanković kažu kako BiH ima 3,6 tisuća hektara vinograda i proizvodi oko 19,5 milijuna litara vina, a BiH troši 24 milijuna litara vina. Znači u deficitu smo 4,5 milijuna litara, a uz to izvezemo dva milijuna pa smo u manjku oko šest milijuna litara vina. Ovaj naš uspjeh za koji smatramo da je velik može biti poruka mladim ljudima da u vinarstvu ima perspektive da nam nedostaje vinograda i vina. Nama nedostaje šest milijuna litara da zadovoljimo svoje domaće tržište. Trebamo se svi trgnuti i napraviti strategiju koja naravno uz sve druge kvalitetne sorte treba biti fokusirana na autohtone sorte blatinu i žilavku’', kazao je za kraj Andrija Vasilj.