Piše: Slaven Nikšić

U bh. nogometu često se živi od stare slave. Čelik je to pokušao, ali iz ove perspektive, kada je prvi puta ispao iz Premijer lige, jasno je da je životario, a da su oni koji su ga nazivali jednim od najvećih klubova u BiH samo tješili…
Sedamdeset i peti rođendan Čelik je dočekao u jadnom stanju, iako navijači nisu dozvolili da proslava prođe nezapaženo. Prvi je puta ispao iz Premijer lige (po bodovima je trebao ispasti i 2018., ali ga je spasila licenca koju Borac nije imao), a kako su ga pritisnula ogromna dugovanja, Skupština kluba odlučila je da će početi ispočetka – od Županijske lige! Kako, ama kako je moguće da takva veličina igra treći rang bh. nogometa, uz to na stadionu na kojem igra i reprezentacija?
Ovdje je najvažnije postaviti stvari kako treba, odrediti red veličina, uklopiti Čelik u kontekst, bez navijačke pristranosti. U redu, Čelik je u poratnom razdoblju osvojio tri uzastopne titule prvaka BiH (1995., 1996. i 1997.) i dva Kupa (1995. i 1996.), ali koliko god bilo riječ o službenim državnim naslovima, mora se po tko zna koji put istaknuti činjenica da se tim titulama okitio samo u konkurenciji klubova iz Federacije i to s bošnjačkim predznakom. Hrvatski klubovi su igrali Ligu Herceg Bosne, oni iz RS-a su igrali svoje prvenstvo – ukratko, te titule teško da su reprezentativne u nekom povijesnom kontekstu i zato teško da se s vjerodostojnošću može reći da je Čelik tada bio najbolji u BiH.
Treba biti realan i podsjetiti se i činjenice da Crveno-crni u periodu zajedničke Premijer lige (od sezone 2002/02.) nemaju trofeja, odnosno da su u poslijeratnom periodu Europu igrali samo dva puta, da je njihova slava zapravo poprilično stara, a dugovi i dalje svježi, što je dokazala i odluka Skupštine. Iz ove perspektive, jasno se otkriva činjenica da je klub živio na inerciji, od stare slave i epiteta 'jednog od najvećih u BiH'…, a samo se trebalo probuditi iz sna i shvatiti da je to neko prošlo, davno svršeno vrijeme, da današnji Čelik ima samo jako dobar stadion, da su nekoć 'manje zvučni rivali' u međuvremenu uhvatili korak s vremenom i počeli operirati u jednom realnom modusu.
Zbog svega ovoga, zbog života u polusnu koji traje tko zna koliko, Čeliku se ova sudbina smiješi već godinama… ali bilo je važno shvatiti da je i pad let, da se kada se udari od dno može ići samo gore.