Sad je već potpuno jasno. Izetbegović, Čović i Dodik uopće ne žele nikakve izmjene Izbornog zakona niti žele bio kakvo usklađivanje tog pravnog akta sa bilo kakvim domaćim i stranim presudama. Ne žele to iz više razloga, a najvažnija su dva.

Ne žele riješiti problem

Prvi je da rješavanjem tog pitanja iz svojih ruku gube instrumente kojima plaše svoje biračko tijelo onim drugima i drugačijima. Drugi razlog je taj što bi, uz promjene vezane za izbor članova Predsjedništva BiH i Domova naroda, neminovno pod pritiskom međunarodne zajednice morali izmijeniti odredbe tog istog zakona koje takve kakve jesu sada omogućavaju masovne izborne manipulacije i izborne krađe.

A da se ne lažemo, najveće manipulacije radile se su, rade se i bit će rađene upravo u režiji upravo stranaka na vlasti. Jer, bez toga veliko bi pitanje bilo kakvi bi izborni rezultati zaista i bili. Te izmjene za njih znače razliku između ostanka i gubitka vlasti.

Potpuno je jasno da će učini sve što je u njihovoj moći da tu vlast ne izgube.
Nakon dolaska američkog izaslanika za zapadni Balkan Mathewa Palmera tri lidera nastavila su kao da se ništa dogodilo nije. Odnosno, svojim izjavama i ponašanjem iz dan u dan čine sve da njihovi pregovori propadnu te da dalje radikaliziraju političku scenu u BiH. Oni su na taj način već debelo u predizbornoj kapmpanji.

Istovremeno zajednički vladaju državom, gotovo od vrha do dna, raspodjeljuju resurse, novce, tendere, stranačka zapošljavanja i na tom planu baš nikakvih problema međusobno nemaju.
Svaku moguću priliku koriste da prividno „pogoršaju“ međusobne odnose kako bi biračkom tijelo onih drugih što više zgadili sebe i obratno. A takav način donosi upravo ono što oni žele – dodatno homogeniziranje vlastitog biračkog tijela koje će ih po njihovom planu ponovo iduće godine dovesti na vlast u kojoj će ponovo biti zajednički.

Takav scenarij odvija se već skoro 30 godina u BiH i u tome nema ničeg novog.
Ovih dana su i dolazak Zorana Milanovića, za kojeg nije sigurno zna li uopće u čemu sudjeluje, po istom obrascu iskoristili za dodatno prividno podizanje tenzija koje će donijeti upravo ono što žele: Da se u izbornom zakonu ništa ne promijeni.

Namjerna verbalna paljba

O Milanoviću imali su svi nešto reći i uz to se međusobno dodatno „posvađati“. Tako je Bakir Izetbegović odmah izjavio da je njegovo ponašanje bahato, a u njegovu obranu su mu stali svi oni opskurni likovi iz HNS-a i oko njeg koji su upravo Milanovića za vrijeme kampanje za predsjednika Hrvatske oblajavali na najodvratnije moguće načine.
Također, u njegovu obranu odjednom je stao i Milorad Dodik koji u biti ne brani Milanovića nego želi napadom na Izetbegovića zacementirati još ponekog glasača u Republici Srpskoj.
Izetbegović je novinarima kazao kako Milanovićevi postupci dokazuju kako su bila uzaludna nadanja da će se njegovim dolaskom na čelo hrvatske države odnosi između dvije zemlje promijeniti na bolje.
- To je jedna neobična i nepotrebna bahatost i pokazivanje nedovoljnog respekta prema Bosni i Hercegovini, prema institucijama koje predstavljaju BiH, prema glavnom gradu BiH i prema bošnjačkom narodu koja može samo dalje nanositi štetu - kazao je Izetbegović o Milanoviću uz ocjenu kako on  svojim istupima šteti i odnosima u BiH ali i ugledu institucije predsjednika Hrvatske.
- Politika koja istrajava na aroganciji, ne poštuje BiH i Bošnjake nanijela je najveću štetu hrvatskom korpusu u BiH -  ustvrdio je Izetbegović.
Očekivanio uslijedio je hitar odgovor iz HNS-a iz kojeg tvrde da Izetbegović prijeti Hrvatima, nakon tog se javio i Čović s prividnim spuštanjem tenzija i mantrama kako „Bakir Izetbegović i bošnjački narod u cjelini nemaju većeg prijatelja od predstavnika vlasti u Republici Hrvatskoj“. Nakon toga, potpuno sinkronizirano javio se i Dodik iz Banja Luke braneći Milanovića od napada iz Sarajeva.
Dodik je rekao da histerija i teške riječi upućene ovih dana na Milanovićev račun pokazuju da bošnjačko političko Sarajevo ne može naći zajednički jezik ni s kim tko, kako kaže, slijepo ne podržava njihove stavove o unitarnoj BiH te „optužio“ Bošnjake da nisu u stanju živjeti sa druga dva naroda u BiH.

Kriv je uvijek netko drugi

Potpuno je jasno da u atmosferi svakodnevnog „lajanja“ jednih na druge nije moguće postići nikakve dogovore oko izbornog zakona. Proizvođenje verbalnih ratova u stvari kriju činjenicu da ključni lideri niti jesu niti žele išta dogovoriti, iako su rješenja poprilično jednostavno uz malo dobre volje. No, takva volja ne postoji ni kod jednog od tri nacionalna lidera, pa se odgovornost na sve moguće i nemoguće načine uporno nastoji prebaciti na nekog drugog. U jednom momentu je njima krivac oporba, u drugom međunarodna zajednice, EU, Inzko, Merkel ili Schmidt, u trećem neki političar iz regije, u četvrtom neka rezolucija ili deklaracija, u petom nekakav fantomski non-paper....i tako u krug već desetljećima.
Dok na taj način neograničeno se igraju s građanima ove zemlje i 'šaltaju' čak i međunarodnu zajednicu njihovi imovinski kartoni i džepovi su sve puniji dok zajednički vladaju i dijele bratski sve moguće resurse.