Zima je period kada Premijer liga BiH praktički nestane, ali u pozadini se ipak radi, kuju se planovi za proljeće pri čemu često čujemo onu kako 'klub planira ciljana pojačanja', što kao treba zazvučati vrlo ozbiljno. No, koliko zapravo ima ozbiljnosti u toj tvrdnji, je li ona kao takva samo mit?

- Nećemo gomilati igrače, ciljano ćemo se pojačati.
Česta je to rečenica u Premijer ligi BiH. Treneri ju izgovore i onda vi čekate to ciljano pojačanje. Mi novinari, ako nam se baci kost, nevelike spekuliramo o kvalitetama tog ciljanog pojačanja, uklapamo ga u sustav, pravimo projekcije njegovih budućih nastupa za budući klub – prije nego je ovaj prvi put kročio u prostorije kluba. I sve se to upakira u bombastičan naslov i onda kao ima smisla. Možda s aspekta da ste se zabavili čitajući takvo štivo, ali koliko u svemu tome istine? Koliko premijerligaši zaista ciljaju s ciljanim pojačanjima? Na kraju to otkrije učinak igrača, a on se često ne podudara s očekivanjima. Dakle govorimo o mitu? Ili…?

Primjer Zrinjskog

Da se odmah u startu razumijemo – nitko ovdje ne želi degradirati Premijer ligu BiH i nepotrebno ju, zapravo bez argumenata, srozavati. Nit' ima smisla, nit' je to s obzirom na neuvjerljiv ugled našeg prvenstva u regiji korisno. Ali razotkrivati mitove, to bi trebali početi raditi. A jedan od njih, ovaj je o 'ciljanim pojačanjima'. To su kao specifični igrači, određenog godišta i odgovarajućeg stila igre, a da su pri tom u formi. Po svemu poželjni. Sve se to kao traži da bi potpisali tog nekog visokog napadača ili robusnog beka s izraženom moći ponavljanja. Takav igrač nekad stvarno iskoči, nekad klubovi pogode.
To bi, ako se to odigra kako miriše da hoće, mogao biti slučaj sa Irfanom Hadžićem i Zrinjskim. Za vrijeme dva mjeseca angažmana Pod Bijelim brijegom, u europsko ljeto 2019., bio je udarna igla u napadu Harija Vukasa i kao takav dao je veliki obol pri izbacivanju Utrechta. To ga je prodalo u Tursku, odakle ga je put nanio u Hrvatsku, u Lokomotivu, gdje se proljetos ozlijedio. Sada je slobodan i mnogi ga vide ponovno u Mostaru, gdje je Sergej Jakirović najavio potragu za provjerenim napadačem koji bi rasteretio Nemanju Bilbiju.

Je li Hadžić 'ciljani'

'Provjereni napadač koji bi rasteretio Bilbiju'. To su već neke specifične odrednice koje Hadžića čine 'ciljanim pojačanjem', ali znači li to da će Zrinjski pogoditi ako ga vrati? Teško. Zapravo nitko, ni Zrinjski, ni Jakirović ni Hadžić, ne može biti siguran da će to biti to, da će stasiti napadač ispuniti očekivanja. Jer, budimo iskreni i realni, ne radi se o Messiju ili Ronaldu, koji će po promjeni sredine kad-tad proraditi, ako ništa – svojom će pojavom privući sponzore i novac, isplatiti se na ovaj ili onaj način. I još nešto, nešto vrlo važno - Hadžić zapravo nije ciljan, nego je ostao bez angažmana i kao takav se pojavio na tržištu. Iskočio je. To se jednostavno tako dogodilo. Da je Zrinjski ciljao da će se Hadžić ozlijediti i onda se vratiti Pod Bijeli brijeg, bilo bi više nego glupo ustvrditi. Bio je to splet okolnosti, prilika koja se ukazala, slučajnost. A i drugi dio priče, onaj koji govori o tome u kojoj će mjeri opravdati očekivanja, uvelike će ovisiti o onoj ozljedi, oporavku. Sve to nitko ne može ciljati… I tu priča o 'ciljanim pojačanjima' u Premijer ligi posta šupljom, donekle besmislenom. Ali da u potpunosti ne drži vodu – nije istina. A da bismo došli do istine, moramo malo okrenuti perspektivu, izokrenuti izjavu 'nećemo gomilati igrače…'.

Lider ne cilja, nego gomila

Idemo onda pokušati s ovim gomilanjem igrača doći do jednog realnog pogleda na stvari kada je u pitanju prijelazni rok u bh. nogometu. Što 'gomilanje igrača' zapravo znači? To vam je kada klub potpiše mali milijun igrača i onda se nada da će jedan-dvojica iskočiti. Zvuči kao pogrešan pristup, zar ne? Jer sve te igrače, tu gomilu talenta kojeg treba izvući iznad blatnjavih terena, treba platiti, svaki od njih ima plaću. No, ako ti igrači nisu previše skupi, a ispostavi se da ste zaista pogodili s jednim-dvojicom, onda to ipak mijenja stvari… Ili? Opet ćemo za primjer uzeti Zrinjski u kojem su od prošle zime krenuli s politikom angažiranja mahom mlađih, 'gladnih', neafirmiranih igrača. U Zrinjskom su se opametili pa nijednog od malog milijuna golobradaca nisu etiketirali pojačanjem… i stvarno, mnogi od njih su se u tom periodu pojavili obećavajući, da bi isto tako, preko noći, nestali (Gačić, Božić, Vukoja…). Ali Zrinjski je taj način, gomilanjem, ne ciljanjem, dobio Juranovića i Magdića. A taj Zrinjski s tim je pristupom na pauzu otišao s plus dvanaest u odnosu na Tuzlu.

Primjer Veleža

Dakle, ako je lider pogodio s gomilanjem, trebaju li drugi nastaviti ciljati? Ima li to smisla? Primjer ćemo opet naći u Mostaru, u Veležu. U Veležu u kojem više naginju ciljanju, a djeluje da je tako jer je dovođeno manje igrača. I ta se strategija donekle pokazala ispravnom, jer je iznjedrila Samira Radovca koji je prošle i u uvodnom dijelu ove sezone, u Europi, bio motor ekipe. Ali isto tako - bilo je tu 'ciljanih' koji nisu ispunili očekivanja, a ni Radovac nije potrajao na vrhunskoj razini pa možda bilo dobro da ima više igrača na gomili iz koje bi onda možda iskočio… novi Radovac. A više Radovaca značilo bi i manje rupa, u ekipi, u formi, rezultatima. Još jedan udarac primila je ovdje teorija o 'ciljanim pojačanjima'.

Dakle ciljanje ili gomilanje. Što je onda ispravan put? Gomilanje vam, to je sigurno, prije može dati rezultat nego ciljanje. Veće su šanse da ćete pogoditi. Barem u BiH. I gomilanje je kao strategija nešto bliže stvarnoj slici poslovanja klubova u Premijer ligi. Prije svega zbog činjenice da se treneri kada kažu da ciljaju – zapravo samo nadaju da će pogoditi… da će stasiti napadač ostati u formi, da će robusni bek nastaviti gristi. S tim da igrači koji dođu igrati u BiH očito nemaju bolje opcije, a to im daje određenu cijenu uz koju uz određene kvalitete ide i nepredvidljivost, nekonzistentnost.

Treneri će i dalje spominjati 'ciljana pojačanja', u to nema sumnje. Neki će nastaviti 'pogađati', ali kada bismo stvari nazvali pravim imenom – bile bi to samo iskorištene prilike koje su se ukazale, neke od njih niotkuda, stihijski, izvan nekog plana kojeg mnogi u našem nogometu i nemaju.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba