Kritično u Mostaru, Livnu, Žepču, Vitezu, Varešu, Busovači…

U najjačoj hrvatskoj stranci, HDZ-u BiH, stanje definitivno nije ružičasto.

Zavarava ta prividna idila i osmijesi sa sjednica stranačkih tijela u mostarskoj  središnjici, u nekim županijskim i općinskim organizacijama su odnosi tektonski poremećeni i vlada dosta kaotična stvarnost.

Iako je do sljedećih općinskih izbora preostalo malo više od godinu dana Dragan Čović itekako ima razloga za zabrnutost. Prema svim relevantnim prosudbama proisteklih iz kvalitetnih i realnih analiza Čovićevoj stranci prijeti najveći izborni debakl na lokalnim izborima i gubitak više gradonačelničkih i načelničkih pozicija, kao i predsjedatelja općinskih vijeća.

Jer, Draganu Čoviću je stranka na najnižim razinama izmakla kontroli.

Tenderi i korupcija

Lokalni šerifi se bave tenderima i korupcijom, bezočno se tuku oko financijskog plijena i moći, a prema središnjici i njemu osobno šalju lažne   infomacije i iskrivljene slike o stvarnom stanju u stranci.

Uspjeli su ogaditi HDZ BiH i osnivačima i najvećim fanaticima. Talentiranu mladež su potjerali u zapadne zemlje, a ovo što je ostalo jada i čemera o  politici i nacionalnim interesima s gorčinom i gnušanjem raspravlja.  

Treba upozoriti kako kriza u HDZ-u BiH stanuje već godinama, metastaze se galopirajuće šire po preostalom zdravom tkivu, a u nekoliko ciklusa na općinskim izborima je stranka Dragana Čovića spašavala glavu i pobjeđivala  zahvaljujući prije svega nesebičnoj, interesnoj, pomoći katoličke crkve.

I lokalno svećenstvo i HDZ BiH su vrlo perfidno “prodavali” Hrvatima otrcanu floskulu o “nacionalnom jedinstvu”, od čega je po pravilu redovito profitirala stožerna stranka. 

U ključnim trenutcima se glasače dovodilo pred zid i kmečalo, ako ne  podržite zajedničkog, čitaj Čovićevog, kandidata onda ćete vlast isporučiti “muslimanima” i neprijateljskim građanskim strankama.   

Kakve će trikove Čović smisliti sljedeće godine ostaje za vidjeti. Uvertira je uistinu sumorna, njegovi rivali su ljuti kao risovi jer su u nekoliko navrata izvarani, pa je pitanje može li čak i katolička crkva spriječiti izborni kolaps. 

Kritična područja

Kritično je u Mostaru, Livnu, Žepču, Vitezu, Varešu, Busovači. U hrvatskom  “stolnom gradu” je HDZ BiH nekim čudom i spletom okolnosti preživio i  ustoličio Marija Kordića za gradonačelnika Mostara. Ako se sarajevske stranke dozovu pameti i udruže dvotrećinska većina će izabrati Bošnjaka za gradonačelnika grada na Neretvi.

U Livnu HDZ BiH odavno nema sigurnu prohodnost do ključne gradske pozicije. Tamo je hrvatska oporba u stalnom rastu i realno je da nastavi  kontinuitet upravljanja Livnom. 

U Žepču je godinu dana pred općinske izbore stanje grozno. Dvije frakcije  se međusobno trijebe više od deset godina i samo Bog zna kako smiriti strasti i isturiti kandidata za načelnika općine kojeg bi svi podržali. 

Vječiti Mato Zovko to definitivno nije. Dragan Čović je apsolutno najveći krivac za nered u Zeničko-dobojskoj županiji. Zbog njegovih grubih  promašaja i odlaska Zdravka Maroševića iz stranke, Hrvati u Varešu po svemu sudeći će izgubiti poziciju načelnika. 

U Vitezu se u ciklusima kroz iglene uši provlačio kandidat Čovićeve stranke za poziciju načelnika. Pobjedu je donosilo nekoliko stotina glasača drugih hrvatskih stranaka. Odnosi u Vitezu su toliko zatrovani da samo neka misteriozna ruka može urazumiti lokalne glavešine da sjednu i naprave  kompromis. 

U Busovači se Marinko Čavara silno potrudio da stalnim spletkarenjima  ozbiljno ugrozi poziciju predsjedatelja Općinskog vijeća. Ako se u tom gradiću udruže SDA i HDZ 1990, stožerna stranka će biti eutanizirana iz loklane vlasti. Identičan rasplet bi se mogao dogoditi i u Jajcu.

Sve upućuje da je HDZ BiH u Središnjoj Bosni jedino siguran u Kiseljaku, Kreševu, pa možda i u Novom Travniku. Dobro Čovićeva stranka stoji u  Čapljini, Stocu, Neumu, Orašju, te stabilno u Odžaku.

Najbolje dakako u jednonacionalnoj Zapadnohercegovačkoj županiji. To je daleko od ranijih blistavih izbornih trenutaka. Očigledno je da je vrijeme za uzbunu.    J. S.