Tijelo nije trebalo biti seksualizirano, već oslobođeno: to je bila ideja koja je stajala iza tangi. Taj sićušni komad tkanine izumio je Rudi Gernreich. Kao i sve u njegovom životu, bila je to politička poruka.

Kao odgovor na cenzuru golog tijela, Gernreich je kreirao sićušan komad tkanine za sve spolove, koji je prekrivao samo ono najnužnije.

Ovih dana može se vidjeti posvuda: viri iz hlača niskog struka kao da je 2008. godina, svjetluca ispod prozirnih haljina za plažu ili otkriva preplanule stražnjice na plaži, piše DW.

Točno, riječ je o tangama, koje doživljavaju svoj povratak — zahvaljujući oživljavanju mode iz 2000-tih, kada su bile posvuda prisutne. Ono što mnogi ne znaju: njihovo kreiranje bila je politička poruka, a njihov tvorac bio je jedan homoseksualac.

Posljednje nudističko ljeto u Los Angelesu

Ali, krenemo redom. U ljeto 1974. popularna plaža Venice Beach u Los Angelesu pretvorila se u more otkrivenih stražnjica.

„Svi su bili goli", prisjeća se jedan bivši spasitelj u izjavi za američki list LA Times. Kako je do toga došlo, nitko ne zna. Zna se samo da je ovaj nudistički trend došao u vrijeme hipi-pokreta, čiji su se sljedbenici vjerojatno radovali činjenici da golotinja tada još nije bila izričito zabranjena.

Ali, san o „ljetu golih" nije dugo potrajao: najprije su došli mediji, a zatim policija. Nakon što je kupanje bez odjeće dospjelo na naslovnice, Los Angeles ga je jednostavno zabranio.

Kakve to ima veze s tangama? Rudi Gernreich, austrijski dizajner koji je živio u LA-u, pobunio se protiv ove zabrane - na svoj način. Kao odgovor na cenzuru golog tijela, Gernreich je kreirao sićušan komad tkanine za sve spolove, koji je prekrivao samo ono najnužnije.

Pritom mu cilj nije bio seksualizirati tijelo. Naprotiv: „Oslobađanje tijela će izliječiti društvo od njegovog seksualnog kompleksa“, navodno je rekao Gernreich. Nije mu to bio prvi put da je modom rušio tabue.

Karijera u LA-u

Gernreich je rođen 8. kolovoza 1922. u glavnom gradu Austrije - u Beču. U Los Angelesu, on je pronašao novi dom 1938. godine. Tada 16-godišnji sin židovskih roditelja morao je pobjeći s majkom od nacista. Njegov otac je nedugo prije toga izvršio samoubojstvo. Dok je njegova majka u SAD-u prodavala peciva, idući od vrata do vrata, mladi Rudi je također tražio posao kako bi pomogao majci: prao je tijela preminulih, koja su se pripremala za obdukciju.

„Morao sam se nasmijati kad su mi ljudi govorili da je moja odjeća toliko usmjerena na tijelo, kao da sam studirao anatomiju. Itekako sam studirao anatomiju“, rekao je Gernreich u eseju u knjizi Peggy Moffitt i Williama Claxtona „The Rudi Gernreich Book".

Zapravo, Gernreich kasnije nije studirao anatomiju, već umjetnost, radio je kao kostimograf i plesač. U njegovim dizajnima uvijek se vidi fascinacija tijelom, bez obzira na spol.

„Muško ili žensko, svi će se isto oblačiti“

U vremenu, kada je homoseksualnost u SAD-u još bila kažnjiva, Gernreich je otvoreno živio kao homoseksualac. Bio je suosnivač Mattachine Society, jedne od prvih organizacija za LGBTQIA+ prava u SAD-u.

Ono što danas nazivamo queer, Gernreich je već tada živio. Za ovog oca "toplesa" budućnost mode je bila unisex: „Odjeća više neće biti identificirana kao muška ili ženska“, predvidio je još 1970-ih. „Zima ili ljeto, muško ili žensko, svi će se isto oblačiti.“ Za Expo u Osaki 1970. dizajnirao je cijelu unisex kolekciju, a njegovi modeli — i žene i muškarci — bili su bez šminke, obrijani i bez dlačica.

Kraj korzeta i siluete pješčanog sata: oslobodite bradavice!

Gernreichova moda također je raskinula s idealima ljepote iz 1950-ih, koji su ženska tijela stiskali u uske korzete. Najkasnije 1964. postao je poznat široj javnosti kada je predstavio svoj ozloglašeni kupaći kostim bez gornjeg dijela: monokini. Taj kupaći kostim, tada kao i danas, smatran je skandaloznim. Otkrivao je grudi gotovo u potpunosti — ostavljajući samo dvije trake tkanine — praktično je to bila tanga za grudi.

Jer Gernreich je smatrao da žene, baš kao i muškarci, trebaju imati pravo pokazivati bradavice — i prije svega, same odlučivati o tome. „Ne volim da se ženama propisuje što trebaju nositi", rekao je Gernreich 1966. u intervjuu za novinsku agenciju AFP.

Kako bi on danas gledao na vrijeme u kojem Instagram cenzurira ženske bradavice, a javna golotinja i dalje predstavlja problem na mnogim mjestima? Gernreich je, i to se sa sigurnošću može reći, bio čovjek ispred svog vremena.