Životni standard bh. građana godinama je među najlošijim u Europi. Cijena potrošačke korpe nije srazmjerna s primanjima većine u našoj zemlji. Dok plaće i mirovine uglavnom stagniraju, osnovne životne namirnice svakodnevno poskupljuju. Zbog svega, mnogi se odlučuju za kupovinu polovne robe.

Prodaje se polovna bijela tehnika, polovan namještaj, polovna garderoba opis je života na “pola” mnogih bh. građana. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine samo do aprila uvezli smo gotovo tonu i po stare odjeće. Ima smisla, s obzirom na to da je prosječnо primanjе u BiH 989 KM.

Ovaj prosjek je statistika, u koju ulaze i plate u hiljadama maraka, ali šta sa onima na minimalnim penzijama i platama, a tek nezaposlenim? Analitičari Svjetske banke kažu da je Bosna i Hercegovina uživala makroekonomsku stabilnost u posljednjoj deceniji, ali predpandemijski tempo rasta je bio ispod nivoa zemalja u Evropi. Da je život u BiH težak, kažu i građani.

“Jako je teško živjeti obzirom da smo u 21. stoljeću i nemamo priliku da se dokažemo da se pokažemo kao osobe koji smo akademski građani. Jako je teško 90 posto mog godišta je na birou što je jako žalosno.

“Ovo ako ovako nastavi doći ćemo do najsiromašniji na svijetu.”

“Gledate kafane pune su kafane. U stvari ja znam da je po kontejnerima puno ljudi koji rove. Jako loše žive pogotovo penzioneri i ovi mojih godina.”

Cijene osnovnih životnih namirnica u aprilu ove godine veće su za 0,9 posto u odnosu na isti vremenski period prošle. Govoreći o odjevnim predmetima, mnogi građani odlučuju se za jeftiniju varijantu, u prodavnicama polovne robe.

Kontaktirali smo i prodavnice polovne robe. U jednima kažu gužve imaju non stop zbog sniženja cijena, u drugima kažu da rasprodaju robu koju trenutno imaju zbog samnjenog broja mušterija, a ima i onih koji su svoje prodavnice morali zatvoriti, jer su u potpunosti ostali bez mušterija, poput naše sagovornice.

“Kada sam odlučila da zatvorim napravila sam rasprodaju sve u radnji što je bilo bilo je po jednu marku. Nisam uspjela da rasprodam. Stvarno sve je gore i gore,” istakla je bivša vlasnica butika polovne robe, Anera Zorlak Amić.

Sociolog Srđan Vukadinović upozorava da društvo u kome nemaju svi iste šanse predstavlja rizično društvo za sigurnost opstanka.

“Ako mi imamo jedno društvo u kome uzak krug sebi može da priušti najluksuznije proizvode od garrderobe do luksuznih automobila, a pri tome da veli broj ljudi imamo koji ne mogu priuštiti ni najminimalinije u smislu da su i second hand radnje za njega nedostupne, čak misleća imenica. Onda mi imamo jedno društvo različito od onoga što je moderno i savremeno društvo, kazao je sociolog Vukadinović.

Dodaje, kriti se iza covida, ili bilo kakvih razlika, je licemjerje svih onih koji ne žele društvo u kome će svi imati istu startnu poziciju u trci za bolji život, a ne živjeti život na pola.