Piše: Slaven Nikšić

Bundesliga je i dalje jedina od Liga petice koja se igra u vrijeme pandemije, no ovog će joj se vikenda pridružiti još europskih liga iz nižeg razreda, ali koje će ipak značajno obogatiti sadržaj. Nažalost, ne i mi.

Jasno je da je najveći korona val napustio Europu, otišao dalje, a to znači vraćanje života u normalu, što opet znači i vraćanje nogometa. U Bjelorusiji nije ni prestajao, kao ni u par minornih svjetskih liga, Njemačka je nagovijestila da nam se uskoro vraća i vrh europskog ligaškog nogometa, a evo za vikend se vraćaju još neke nogometne nacije iz regije (Srbija, Crna Gora, Hrvatska u kojoj će se najprije odigrati Kup), ali i ostatka Europe (Poljska, Ukrajina, Mađarska, Litva).
Svugdje će to, osim u Crnoj Gori i Bjelorusiji, biti nogomet bez gledatelja, ali svima je jasno da drukčije ne može biti, da se nogomet mora vraćati korak po korak i pod strogim mjerama. Svima osim nama u BiH, gdje – nikomu ništa nije jasno. Odnosno sve nam je jasno, samo se pravimo ludi.

'Savez najviše radi', kažu – u Savezu

Uskoro će biti tri mjeseca otkako se odigrala zadnja utakmica Premijer lige (8. ožujka), a naši državni i nogometni vlastodršci nisu smislili način – kako nogomet opet osoviti na noge. Skoro da nisu ozbiljno ni pokušali, jer sve što su napravili, bilo je sastančenje – bez konkretnog rezultata. I onda se ti ljudi iz Saveza još hvale…
- Još uvijek se čeka stav državnih i entitetskih vlasti da nam dozvole igranje utakmica. Da budem iskren, izgleda da najviše radi Savez i ljudi u njemu, za razliku od države koja neće da preuzme rizik na sebe, izjavio je za BH Radio 1 predsjednik Natjecateljske komisije NS BiH, Milorad Lale.
A taj Savez, za razliku od svih regionalnih, nije bio u stanju izbaciti bilo kakav datum te iole konkretan plan. Sve se svelo na to 'bit će nam kasno počinjati nakon 7. lipnja' i kako u Republici Srpskoj blokiraju profesionalni sport. A blokirali, ne blokirali, nešto se moglo/moralo osmisliti, imati u rezervi plan koji se u slučaju ukidanja blokade na vrijeme (što će se dogoditi) može aktivirati. Ali ne, bilo je lakše teoretizirati, jedni druge optuživati, spuštati priču na razinu klubova, ukratko – odugovlačiti dok ne istekne vrijeme.

Klubovi ispali smiješni, navijači frustrirani

U redu, ne treba biti kivan što se Premijer liga bez gledatelja neće nastaviti, neće to biti spektakl – ta prečesto nije ni sa gledateljima. Ali nije u tomu bit. Ipak je to najbolje što imamo, ipak je naše. Ali sve je, po tko zna koji put, ispalo neozbiljno. Klubovi su ispali smiješni što su na petnaestak dana, prije objave ljetnog odmora, okupljali igrače a posebno što su plaćali smještaj, hranu, financirali svakodnevno operiranje kluba, a navijači… njih je jednostavno preplavila frustracija. Da, ne bi oni mogli na stadione u preostalih jedanaest kola, ne bi mogli gledati ni polufinale te finale Kupa, ali bi njihovi klubovi barem igrali za bodove, za trofej(e). A Savez je ispao smiješan – iz jednostavnog razloga što je opet, po tko zna koji put, dozvolio da zavladaju kaos i konfuzija iz kojih se izrodilo niz teorija zavjere od kojih u neke i sami počinjemo vjerovati.