Piše: Dragan Bradvica

Posljednjih 25 godina u političko-društvenom životu Bosne i Hercegovine ne postoji riječ koja je spominjanija od Daytona. Ništa nelogično ako znamo da se u tom malom američkom gradu krojila sudbina ove zemlje i kako je Aneks IV ovog sporazuma Ustav BiH koji od tada do dana je predmet brojnih rasprava – kako u BiH tako i u međunarodnoj zajednici – je li upravo to okvir u kojem država može funkcionirati. Svi će se, i u BiH i u inozemstvu, složiti kako je BiH nefunkcionalna zemlja koja na taj način ne odgovora nikome tko živi u njoj ali isto tako brojni političari, analitičari, novinari te civilni sektor jasno ukazuju kako pravi i izvorni Daytonsko-pariški sporazum nikada nije dobio niti pravu prigodu jer je mijenjan raznoraznim intervencijama.

Bilo kako bilo, jasno je kako je BiH nefunkcionalna država u kojoj su na jednoj strani političke elite i njihovi stranački prijatelji i rodbina ('odabrani') a s druge strane obični narodi i žitelji ('otpisani'). I tako 'odabrani' žive kraljevskim životom a 'otpisani' svoj živote pokušavaju izgraditi u Njemačkoj, Irskoj…Kurt Bassuener, politički analitičar američke organizacije Vijeće za demokratizaciju politike i nekadašnji strateg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna to je opisao na sljedeći način: 'Politička elita u BiH sastoji se od veze između politike, biznisa, organiziranog kriminala i medija u sve tri etničke grupe.

Njihovi primarni interesi su - Mogu li zadržati sve što pokradu?; Mogu li ostati na položaju kako bi nastavili krasti?; Mogu li izbjeći svaku političku i zakonsku odgovornost? Ovaj sustav im to dozvoljava. Ništa što im EU može ponuditi nije bolje od toga. I to je razlog zašto nema nikakvog pomaka naprijed'.

Graditi bolju budućnost

Tako se danas obilježava punih 25 godina otkako je u Parizu potpisan Daytonski sporazum koji je i danas ono prema čemu se sve ravna u BiH. O ozbiljnosti naše države svjedoči i podatak kako Daytonski sporazum nikada nije službeno preveden niti je ratificiran u parlamentu. Nikad nije objavljen u Službenom glasniku BiH.

Što god da nam je donio ovaj sporazum, sve to je sada iza nas i ne možemo ništa promijeniti na tom planu. Ali ono što možemo jeste graditi bolju budućnost a mnogu tvrde kako je jedini spas za ovu zemlju jeste transformacija iz 'daytonske u bruxellesku fazu BiH'.

Bodo Weber, viši suradnik Vijeća za političku demokratizacije iz Berlina, jasno kaže kako je spas za BiH prelazak u 'bruxellesku fazu' ali isto tako tvrdi da i sama Europska unija mora kudikamo konkretnije djelovati da bi se to dogodilo.

Srećko Latal, politički analitičar, smatra kako je naša zemlja 'rastrgana' u regionalnim ali i međunarodnim igricama.

Kako je na redu 'bruxelleska faza' ne tvrde samo analitičari nego i brojni političari iz BiH. Tako Denis Zvizdić, potpredsjednik SDA, kaže kako je vrijeme da se raspravlja o ustavnim rješenjima BiH.

- Mora se iz 'daytonske' preći u 'bruxellesku fazu', jer nam je cilj članstvo u EU. Moramo uskladiti Ustav BiH sa suvremenim rješenjima koja postoje u EU. Materija zahtjeva široke konsultacije i konsenzus svih onih koji sudjeluju u ustavnim promjenama, stava je Zvizdić.

Lider HDZ-a BiH Dragan Čović također je više nego jasno kazao kako se u BiH trenutno traga za rješenjima koje bi nas iz jednih prebacile u druge tračnice jer je interes svih u BiH da što je prije moguće postanemo dio Unije.

Nemogućnost dogovora

Sve ovo do sada u nažalost u BiH uvijek ostajalo tek na riječima a nikada se nije prelilo u djela. Zbog čega? Zato što se sve strane u ovoj zemlji odbijaju suočiti s očiglednim. 'Kada se radi o Balkanu, vrag obično nije u detaljima, već u propuštanju da se suoči sa očiglednim', riječi su Edward P. Josepha kojima možda ponajbolje opisuju situaciju u postdaytonskoj Bosni i Hercegovini.

Naime, kada su Amerikanci sa svojim partnerima kreirali Daytonsko-pariški sporazum, njegove anekse i samim time Ustav BiH nisu to činili na osnovu nekim imaginarnih postavki. Oni su slijedili u dobroj mjeri ono što su našli na terenu. Ova zemlja jeste sastavljena od tri konstitutivna naroda i svih njenih žitelja i ne pripada nikome od ovih kategorija nego svima njima. I nikakve diskriminacije ne bi smjelo biti, ali to nažalost nije slučaj, svatko vuče na svoju stranu ne želeći da se postigne unutarnji dogovor i na taj način prijateljima u EU pošaljemo poruku da punim jedrina plovimo za EU luci.

Počasni predsjednik PDP-a Mladen Ivanić jasno ukazuje kako neke nove međunarodne konferencije ili 'Dayton 2' ne možemo očekivati jer niti za to više nema suglasnosti najjačih svjetskih sila niti se na toj razini više itko u svijetu uopće bavi s BiH. Dodaje kako se, ukoliko se naravno želi činiti kompromise, i u aktualnoj strukturi države itekako može raditi na poboljšanjima za sva tri konstitutivna naroda i sve žitelje kako bi ubrzali put ka Uniji. Problem je prema njemu, što stranke na vlasti svaka vuče ka svojim maksimalističkim zahtjevima što uništava mogućnost dogovora.