Prijetnja srpskog nacionalnog poglavice  Milorada Dodika da će Srbi i Hrvati uskoro ponuditi zajedničku Deklaraciju 'kako bi BiH trebala izgledati u budućnosti', od koje se ogradio hrvatski stožernik Dragana Čović, iznova je zatalasala političku pozornicu i nahranila patriotske sarajevske krugove.

Poglavito je 'ukusan predizborni začin', onaj dodatak o 'razdruživanju' ako Deklaracija  ne bude podržana, koji je razjario sarajevski minder pa su svi naprasno zaboravili Sebijinu diktaturu i da im se raspao zdravstveni sustav.  Plašljivo i plačljivo je zatraženo očitovanje veleposlanstva najmoćnije svjetske sile koja je neukrotivog Dodika prije nekoliko godina stavila na svoju 'crnu listu'.   

Zaboravili na Deklaraciju SDA

 “Postojanje entiteta ovisi o postojanju države Bosne i Hercegovine. Svaka radnja poduzeta s ciljem razgradnje BiH predstavljala bi kršenje Daytonskog sporazuma. Postojanje bilo kojeg od dva entiteta u potpunosti je ovisno o postojanju BiH. Status Bosne i Hercegovine kao države nije stvar mišljenja, već činjenica koja je ustanovljena međunarodnim pravom, smirilo je uzavrele strasti i umirilo bošnjačku javnost američko veleposlanstvo.

Političko Sarajevo se redovito podigne na noge kada Dodik ili Čović zaprijete ili usvoje taj, u pravnom smislu, bezvrijedni dokument dok s druge strane s lakoćom proguta Deklaracije SDA, kao što je bila ona zadnja prije nepune dvije godine u kojoj se zagovara kršenje Daytonskog sporazuma i povratak   “Republike BiH”.

Daytonski ustav, “luđačka košulja” , za ključne političke aktere u zemlji je  poput  “švedskoga stola”. Po potrebi ga konzumiraju i razvaljuju zarad jeftinih političkih poena i manipulacije birača, a taj hibridni zahrđali Ustav nikad nije usvojen u domaćem parlamentu niti preveden na tri nacionalna jezika.

Vodeći se tom spoznajom jedini racionalni zaključak je da su u pitanju nepotrebna zlouporaba i populistička poigravanja oko izmjena Ustava BiH

Naprosto, Daytonski ustav je prvo potrebno izglasati u Parlamentu BiH pa onda mijenjati! Ne može se nešto mijenjati, što nije izglasano u najvišem zakonodavnom tijelu u zemlji. Naš Ustav je u nekom smislu fikcija, on negdje lebdi, pomalo ga akteri čerupaju i rabe za svoje političke interese i oko njega se iscrpljuju i raspamećuju narode i građane.

Daleko od rješenja

Nije sporno da se većina političkih aktera u zemlji i međunarodnoj zajednici slaže da je neusvojeni Ustav prevaziđen, on je odigrao svoju početnu određenu ulogu, pa je nedvojbeno i da je sazrelo vrijeme da se Daytonski ustav resetira i unaprijedi u Briselski.

Ali kako? To je krucijalno pitanje i nepoznanica koja muči političke čelnike koji odlučuju o sudbini ove zemlje i oko toga nema konsenzusa. Pogledi i pravci su dijametralno različiti i suprotstavljeni. Taj put promjene Ustava BiH vodi u dva smjera, ka dogovoru domaćih lidera, što je ravno fantastici, ili uplitanju najvećih sila, što je za sada iluzija. 

Za sve moguće varijante pretpostavka je zajednička, Daytonski ustav se prvo mora naći na ovjeri u Parlamentu BiH i dobiti dvotrećinsku potporu državnih parlamentaraca.

Koliko je naša zemlja i društvo daleko od izmjena Ustava, unatoč jasnim presudama i preporukama Europskoga suda za ljudska prava, dokazuje sramotna činjenica da taj famozni dokument još nije niti preveden na jezike tri  konstitutivna naroda. 

Različiti prevodi

Službeno je u opticaju engleska verzija prijevoda koju je uradio OHR, a koju koristi i Ustavni sud BiH. Zašto Ustav nije preveden na hrvatski, bosanski i srpski jezik velika je enigma. Međutim, eksperti za Ustav poput prof. Kasima Trnke ne kriju da je prijevod jako bitan te da se neke prevažne stvari razlikuju u  bosanskom i srpskom prijevodu. Lako je pogoditi, radi se  o pojmu konstitutivnosti naroda, osjetljivom pitanju oko kojega se ovih dana žestoko lome koplja i koji je žarište nekih ključnih sukoba u državi.           

-Odmah, prilikom usuglašavanja tekstova na preambuli Ustava Bosne i Hercegovine su nastale suštinske razlike između strana ili potpisnica sporazuma. Predstavnici tadašnje SRJ i Hrvatske su tada stalno inzistirali na tome da su konstitutivni narodi donijeli Ustav kao da do tada nije postojao, već da je tada donesen. Ali, Dejtonskim sporazumom je zajamčen kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine i njeno članstvo u međunarodnim organizacijama i da je ona samo izvršila unutrašnju transformaciju unutarnjeg, obrazložio je Trnka.

Nakon toga ekspertna skupina se, kako je kazao, razišla i nikada više poslije toga nije pokušala napraviti službeni prijevod. Ured visokog predstavnika (OHR) je kasnije preveo sporazum.

-U međuvremenu je zbog potrebe za svakodnevno korištenje Ustava Ured visokog predstavnika napravio prijevod na tri jezika i taj prijevod koristi Ustavni sud Bosne i Hercegovine. On je dostupan i na web stranici Ustavnog suda. Dakle, kada ovaj sud to koristi s pojmom konstitutivnost naroda, a ne konstituentnost, to znači da i oni prihvaćaju tu verziju, rekao je uvaženi profesor.

Posve zgodno pa bi ovo stručno tumačenje morali pročitati svi oni zagovornici tzv. građanske opcije koji bi silom preko živućeg Ustava ugušili konstitutivnost  i nametnuli neku svoju projekciju, a koju opet baš i ne razumiju.

Kasim Trnka nadalje naglašava da postoje razlike i u postojećem prijevodu.

-U posljednjoj rečenici preambule Ustava Bosne i Hercegovine – gdje se kaže da Bošnjaci, Srbi i Hrvati kao konstitutivni narodi zajedno s Ostalima i građanima – Bosne i Hercegovine, e sad pazite, u tekstu na srpskom jeziku piše da odlučuju o donošenju Ustava, a na bosanskom, hrvatskom, pa i na Ustavnom sudu piše utvrđuju sljedeći tekst Ustava. Vidite da je i ovdje pokušano da se nametne ideja da su konstitutivni narodi sami donijeli ustav.  Oni nisu odlučivali o Ustavu, već su utvrdili da je riječ o tekstu koji je predviđen mirovnim sporazumom, izjavio je.

Blokada

U konačnici je odgovorio da li za njega kao profesora ustavnog prava postoji suštinska razlika između pojmova konstituent i konstitutivan.

-Neki od toga prave veliku priču, ali mislim da ne postoji suštinska razlika i da se eventualno može govoriti o terminološkim razlikama. To bi trebalo pitati odlične poznavaoce engleskog jezika, oni bi možda mogli to bolje reći. zaključio je Kasim Trnka.

Uskoro se navršava punih 25 godina od potpisivanja sporazuma u Daytonu. Dokle ćemo više pričati da je ispunio svoju misiju mira, da je prevaziđen i da je postao smetnja i klica zastoja i blokada.

Jednako tako, nemoguće je sanjati europski san bez radikalnih zahvata u dokument koji nije nikakva  “sveta knjiga”. Ali, Ustav nije usvojen u Parlamentu i tu prestaje svaka priča oko njegovih izmjena.

J. S.