PIŠE: Dragan Bradvica

Bi li vi da ste na mjestu Francuske ili Nizozemske u svoje društvo primili državu kakav je danas BiH?

Još jedan summit je prošao, konkretnih odluka za bilo koju zemlju regije nema osim što je jasno da niti jedna od njih neće biti članica niti u ovom mandatu Europske komisije.

Greške koje Europska unija pravi su očite i ponekad je nejasno kako se one na zapadnom Balkanu mogu ponavljati iz godine u godinu ali ipak i dalje je najviše do nas samih. To je vidljivo iz primjera Sjeverne Makedonije i Albanije koje su uradile svoju 'domaću zadaću' a kada za to nisu nagrađene cijela Europa se 'podigla na noge' i žestoko kritizirala taj potez.

Upravo zbog toga je bilo svih ovih godina najvažnije da je svih šest država zapadnog Balkana 'uređivalo svoje dvorište', više zbog svojih žitelja a manje zbog EU, jer bi na taj način svim onima koji ne žele proširenje Unije izbili sve argumente iz ruku. Nažalost, ne da se to nije dogodilo nego smo umnogome išli 'obrnutim tranzicijama', trudili se dodvoriti nekim drugim 'igračima' a 'pljunuti' na Uniju pa osim ljubaznosti i kurtoaznih fraza kao što je 'europska perspektiva' vjerojatno nismo niti zaslužili.

Ostale zemlje regije

Bilo kako bilo, ostatak regije ipak bilježi kakve-takve uspjeh. Crna Gora je najbliže EU, usuglašava sve svoje politike sa EU i NATO, nije zagledana na istok pa je logično očekivati da će prva i proći kroz cilju ravninu. Srbija također otvara i zatvara poglavlja ali njeni političari kao da se utrkuju 'popljuvati' EU u svakoj situaciji a dodvoravati se Rusiji, Kini ili Turskoj.

Zanimljivo je da Unija i dalje popušta pred takvom politikom koja je 'trojanski konj' u srcu Europe iako je jasno da se s ovom zemljom mora biti vrlo oprezan jer se radi o najvećoj državi regije u kojoj ne da nisu ugašeni velikodržavne aspiracije nego one svakodnevno izlaze iz usta najviših dužnosnika. Spomenute Sjeverna Makedonija i Albanija dobile su 'zeleno svjetlo' za pregovore te je krucijalno da što prije dobiju točan datum početka pregovora. Kosovo plaća cijelu neriješenog statusa sa Srbijom i ukoliko bi došlo do nekog sporazuma i oni bi itekako ubrzali svoj europski put.

BiH tjera po svom

Na kraju tu je, kao što je jesmo na kraju svim europskih događanja, dolazi i naša zemlja. Slušajući izjave naših dužnosnika uoči i nakon summita vjerojatno ste doživjeli dejavu. Istovjetne izjave slušali smo 2016. godine kako smo spremni za status kandidata, kako nam EU mora pružiti ruku i da nam status kandidata ne može promaći do kraja te godine. Itekako nam je promakao.

Te godine smo 15. veljače predali zahtjev za članstvo a da ništa nismo uradili kako bi se istinski približili EU. Iste godine 9. prosinca dobivamo i Upitnik Europske komisije sa 3242 pitanja. Svojski smo se potrudili još jedno u potpunosti izblamirati pa odgovore tadašnjem predsjedniku Komisije Jean-Claude Junckeru uručujemo tek 28. veljače 2018. (za usporedbu, druge zemlje regije na pitanja su odgovarale tek nekoliko mjeseci). Nakon toga smo dobili i dodatnih 655 pitanja, a na neka od njih do dana danas nismo odgovorili. Mišljenje Komisije dobivao 29. svibnja 2019., i ono sadrži 14 prioriteta i više od 100 mjera koje moramo provesti. Naravno, slavodobitno su bh. vlasti najavljivale status kandidata u prvoj polovici 2018., pa kad se to nije dogodili do kraja 2018., pa kad je i to prošlo onda u prvoj polovici 2019., pa kad je i to propalo do kraja 2019. Sve to političare uopće ne sprječava da puni ponosa i samoljublja kao svoj uspjeh predstavljaju ukoliko status kandidata dobijemo u prvoj polovici ove godine a u najgorem scenariju do kraja godine.

 A nećemo, jer gotovo da nismo niti pogledali 14 prioriteta i većinu mjera. U međuvremenu smo potonuli u svim mogućim međunarodnim istraživanjima po kojima smo u Europi samo geografski, a polako nas prelaze i afričke zemlje. U međuvremenu se političari i dužnosnici osjećaju toliko nedodirljivima da nam u jeku krize kakvu svijet ne pamti poljoprivrednici i slastičari nabavljaju respiratore i zaštitu opremu. U međuvremenu se pravosuđe toliko srozao da viši neovisni pravni stručnjak EU Reinhard Priebe jasno poručio da je frustriran. U međuvremenu su izbori izgubili svaki smisao jer se vlast nakon njih ne formira.

E sada, budimo pošteni pa odgovorimo bi li mi da smo na mjestu Francuske ili Nizozemske u svoje društvo primili državu kakav je danas BiH? Naravno da ni pod koju cijenu ne bi. Nitko na planeti to ne bi uradio. I opet, kako i u cijeloj regiji, najdeblji kraj će izvući svi žitelji. Međutim, svoj dio odgovornosti nosim apsolutno svi jer vladajuće strukture nam nisu 'pale s neba' nego smo ih mi izabrali, krađe na izborima, kriminal, korupcija, nepotizam, klijentelizam nam se događaju jer mi pred tim pojavama okrećemo glavu na drugu stranu. Dok je naša glava na drugoj strani život nam prolazi u siromaštvu i bijedi a za razvijeni, bogati i napredni svijet smo postali egzotična država.