S nedjeljne, u online formatu upriličene, redovite sesije Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99“, tema koje je bila “Nakon 25 godina, vrijeme je za poslijedytonsku građansku BiH“, poručeno je da je došlo vrijeme za promjene. Kako je ocijenjeno, ključni je problem što mi i danas živimo u zarobljenom društvu i da su akteri rata nastavili svoju politiku u miru, tj. da ostvaruju ciljeve koje nisu mogli ostvariti ratnim sredstvima.

Prof.dr. David Pettigrew s američkog sveučilišta Southern Connecticut State University, rekao je da, kada se razmišlja o naslijeđu Daytonskog sporazuma, pozornosti ne smije promaći da je u razdoblju 1992.-1995. godine BiH bila žrtva međunarodne agresije i Srbije i Hrvatske. Ponovio je i svoj raniji stav da je tijekom mirovnih pregovora u Daytonu problematičan bio sastav pregovaračkog bh. Srba, a članovi kojeg su, kasnije, optuženi i osuđeni za ratne zločine. “Dakle, moralo se nagovijestiti ozbiljna ograničenja tog iznimno manjkavog mirovnog sporazuma. Ne treba iznenađivati da u godinama nakon Daytonskog sporazuma i Hrvatska i Srbija pokušavaju podrivati BiH kao suverenu državu“, smatra Pettigrew uz ocjenu da su obje te države ohrabrivale separatističke i secesionističke inicijative u BiH. “Postoji i unutarnji izvor destabilizacije, a to je RS. Utemeljitelji RS-a su zvanično proglasili geografsko područje RS-a, pa su nastojali osigurati da to područje bude etnički homogeno. Haaški tribunal je utvrdio da je postojao zajednički plan za trajno uklanjanje bh. muslimana i bh. Hrvata s područja na koja su bh. Srbi polagali pravo“, podsjetio je Pettigrew koji je mišljenja da  Daytonski sporazum svjedoči o neuspjehu međunarodne zajednice da prepozna i zaustavi genocid koji se razvijao od 1992. do 1995. godine, o neuspjehu u postizanju pravednog mira u Daytonu, te neuspjehu da se u proteklih 25 godina podrži izgradnja države BiH.

Pejanović: Krajnji ishod Daytona treba biti integracija države BiH u EU i u NATO

Kao uvodničar sesije govorio je i akademik Mirko Pejanović, potpredsjednik ANUBiH, koji je stava da krajnji ishod Daytonskog mirovnog sporazuma treba biti integracija države BiH u EU i u NATO. “No, BiH je u zadnjem desetljeću zaglibila u zastoju ka integraciji“, njegova je ocjena. Pejanović je dodao da je Daytonski mirovni sporazum bio geoplitički okvir kroz suglasnost vodećih svjetskih sila, pod liderstvom SAD-a, da se zaustavi rat i započne izgradnja mira te počne proces izgradnje institucija države BiH i njene demokratske konsolidacije, a što je proces koji on drži najbitnijim za građane i za naše živote. Da bi se trenutni zastoj prevazišao, smatra Pejanović, provedba Daytonskog sporazuma u narednom desetljeću istodobno znači i daljnju integraciju u EU. “To podrazumijeva da EU, koja ima ovlasti za provedbu sporazuma, i cijela međunarodna zajednica promijene pristup prema BiH kako bi se ubrzalo integracija. Taj pristup pdrazumijeva izradu jedinstvene reformske agende koju bi podupirali i poduprli SAD, EU i demokratske snage BiH. Ta reformska agenda podrazumijeva i uvođenje novih mjera, a jedna od kojih je povrat tzv. bonnskih ovlasti i ovlati da se sankcionira one nositelje javnih funkcija koji destruiraju, ne samo Daytonski sporazum, već državu BH i vraćaju nas u doba fašizma iz Drugog svjetskog rata“, kazao je Pejanović podsjetviši da u zemlji postoji temeljni koncenzus za ubrzane integracije i ujedinjavanje svih domaćih snaga da BiH postane pravna, europska država i u tom kontekstu sve se više zagovara široka koalicija demokratskih multietničkih snaga za europsku državu BiH. “Ta široka koalicija se zove "narodni savez". On je već dobio klicu na posljednjim lokalnim izborima u urbanim centrima i vjerojatno će se proširiti na cijelu BiH. Ulaskom BiH u EU do 2030., nestaju opasnosti od svih podjela i svih novih geoplitičkih utjecaja“, zaključio je.

Sadiković: Nakon 25 godina, vrijeme za poslijedaytonsku građansku BiH

Prof.dr. Lada Sadiković podsjetila je da je Opći okvirni sporazum za mir u BiH potpisan neposredno nakon rata u BiH te ocijenila da je njegov tvorac već tada bio svjestan da ratom i genocidom razorena i podijeljena zemlja neće biti u stanju samostalno funkcionirati bez revizije svog Ustava, točnije Aneksa IV Daytonskog sporazuma. “Dvadeset i pet godina kasnije, došlo je vrijeme za promjene, slijede bolji dani. To su riječi veleposlanika SAD-a upućenih na skupu u povodu 25 godina Daytona. Konačno je došao pravi trenutak da se aktivira visoki predstavnik putem redovnih ovlasti iz Aneksa 10 uz kontinuiranu potporu SAD-a, EU-a i NATO-a, ali i Venecijanske komisije. Time bi se BiH osposobilo samostalno izvršavati svoje obveze“, ocijenila je Sadiković. Podsjetila je i da je BiH u prvoj poslijedaytonskoj fazi u najvećoj mjeri funkcionirala uz pomoć cisokog predstavnika, zbog čega su njegove odluke karakterizirane kao ključne za opstanak države. Prijamom u Vijeće Europe i ratifikacijom Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava, BiH je naloženo ojačati državne na uštrb entitetskih institucija kroz reviziju Ustava BiH pod pritiskom međunarodne zajednice uz djelovanje visokog predstavnika, podsjetila je Sadiković. “Upravo nakon takvog zaključka, umjesto poduzimanja zajedničke akcije na prevazilaženju poteškoća koje su blokirale BiH, dolazi do stagnacije, tj. druge faze poslijedaytonske države uslijed nečinjenja svih potpisnika Općeg okvirnog sporazuma za mir u BIH, posebno visokog predstavnika, koji je svojim redovnim ovlastima, kao 'konačni tumač', mogao riješiti sve poteškoće koje su proizašle iz civilne provedbe Mirovnog sporazuma i pomoći da se izvrši sve donesene presude Europskog suda za ljudska prava. Ostaje nejasno zašto je visoki predstavnik prestao biti 'sigurnosni ventil' kada još nema pozitivne procjene situacije u BiH od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira utemeljenoj na punom poštivanju Mirovnog sporazuma“, konstatirala je te dodala kako je sada, u trećoj fazi, konačno došao pravi trenutak da se visoki predstavnik aktivira putem redovnih ovlasti uz kontinuiranu međunarodnu potporu.