Iako je BiH potpisala Sofijsku deklaraciju te se tako pridružila inicijativi EU-a 'Zelena agenda za Zapadni Balkan' prema kojoj se treba izvršiti dekarbonizacija energetike do 2050. godine, što znači postupno napuštanje tzv. prljavog načina dobivanja električne energije iz ugljena, lignita, treseta, nafte iz škriljca itd, i transformaciju u investiranje u zelene projekte – proizvodnju električne energije iz vjetra i sunca, sve je još uvjiek mrtvo slovo na papiru. 

EU u tom planu za balkansku regiju predvidjela je više od 9 milijardi eura donacija i jamstva za 20 milijardi novih investicija. Međutim, iako se BiH opredijelila na čuvanje okoliša i veću isplativost proizvodnje energije, zatvaranje termoelektrana i rudnika na ugalj, o tome još nema čak niti rasprave. 

BiH se opredijelila za 'Zelenu agendu'

Mirza Kušljugić, profesor na Fakultetu elektrotehnike Univerziteta u Tuzli i predsjednik ReSET Centra za održivu energetsku tranziciju, smatra kako je razlog za ovakvo blamiranje države BiH u neispunjavanju potpisanog otpor političkih i interesnih grupa koje, kako kaže, imaju korist od postojećeg načina funkcioniranja energetskog sektora. Pojednostavljeno, netko zarađuje milijune za onečišćenju okoliša i čuva biračko tijelo u stanju 'status quo'.

-Bit energetske tranzicije je dekarbonizacija elektroenergetskog sektora, odnosno, supstitucija proizvodnje električne energije iz uglja sa proizvodnjom iz obnovljivih izvora, prije svega iz solarne i energije vjetra, kojih u BiH ima u izobilju. Potpisivanjem  Sofijske deklaracije BiH se pridružila inicijativi EU „Zelena Agenda za Zapadni Balkan“ i tako opredijelila za dekarbonizaciju energetike do 2050. godine. Indikatori odlučnosti za provođenje ovog procesa suprestanak izgradnje novih termoelektrana i određivanje datuma prestanka korištenja uglja za proizvodnju električne energije. Skoro sve članice EU su odredile da u periodu 2025-2040. zatvore termoelektrane na ugalj. U BiH još uvijek nema ni rasprave o ovoj temi. Jesmo li bili ozbiljni kada smo potpisivali Sofijsku deklaraciju uskoro ćemo doznati, kaže prof. Kušljugić za Dnevni list.
On pojašnjava kako se BiH, na po osnovu članstva u Energetskoj zajednici, obvezala za primjenu pravne legislative EU u oblastima tržišta mrežnih energenata – električne energije i prirodnog plina, zaštite okoliša i konkurencije, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora, ali da suštinski niti u jednoj oblasti nije ispunila preuzete obveze.

Tko ima koristi od 'prljave industrije'?

-Nije puno bolja situacija ni s drugim članicama. Trenutno je posebno kritična primjena EU direktive o velikim ložištima (EU LCPD) zbog čijeg kršenja je Ured pokrenuo prekršajni postupak protiv svih članica. Na primjeni ove direktive će se testirati svrsishodnostSporazuma o Energetskoj zajednici, kaže on.

Profesor Kušljugić i vrlo jasno navodi razloge za neispunjavanje preuzetih obveza prema Sporazumu o Energetskoj zajednici BiH te kašnjenje u prijelazu na ekonomski učinkovit, tržišni i okolinski prihvatljiv rad elektroenergetskog sektora, odnosno u tzv. prvoj energetskoj tranziciji.

-Razlog za navedeno kašnjenje je prije svega otpor političkih i interesnih grupa koje imaju korist od postojećeg načina funkcioniranjaenergetskog sektora. Istovremeno, nama je ponuđeno da preko „Zelene agende“ budemo dio velike transformacije energetike i ekonomije, strateškog plana razvoja EU do 2050. godine, koja senaziva „EU Zeleni plan“. Ovaj plan predviđa da Europa 2050. godine bude klimatski neutralan kontinent, odnosno da se do tada prestane s upotrebom uglja, nafte i prirodnog plina kao najvećih emitera CO2. Plan predstavlja i okosnicu ekonomskog oporavka EU od posljedica pandemije virusa covid-19. U sljedećih 7 godina na realizaciji Zelenog plana EU je planirala angažiranje više od 1.000 milijardi eura. Za našu regiju EU je planirala 9 milijardi eura donacija i garancije za 20 milijardi eura investicija. Hoćemo li biti dio ovih procesa ovisi od nas, ističe.

Proizvodnja električne energije iz uglja nema budućnost

Zašto je dekarbonizacija ključna riječ za cjelokupan energetski sektor današnjice, prof. Kušljugić pojašnjava kako dugoročno, u sljedećih 15 do 20 godina, proizvodnja električne energije iz uglja nema budućnost.

-U tom periodu će cijena proizvodnje iz obnovljivih izvora biti znatno jeftinija. To znači da je potrebno planirati organizirano zatvaranje rudnika uglja i termoelektrana, uz paralelno provođenje restrukturiranja ekonomije rudarskih regija i adekvatno zbrinjavanje zaposlenih, ocjenjuje.

Također, ističe kako će veliki izazov biti i pronalaženje rješenja za opskrbu toplinskom energijom gradova koji koriste sustave daljinskog grijanja iz termoelektrana.

-U EU projekti koji su usmjereni na rješavanje ovih problema se provode unutar programa „Pravična tranzicija“, za čiju realizacije je u narednih 7 godina osigurano 100 milijardi eura. Zatvaranje rudnika i termoelektrana zahtijeva odlučnost, znanje i sredstva. Mi trenutno nemamo niti jedan od ovih preduvjeta. Zato je cijeli proces paraliziran. Za početak,treba se suočiti s činjenicama i o svemu otvoreno i argumentirano razgovarati, smatra on.
Međutim, reforme na ovom polju previše kasne, a istraživanja pokazuju kako BiH i zemlje regije nisu spremne za ovaj projekt i to ne samo zbog nedostatka političke volje, već i zbog mnogih drugih, vrlo značajnih elemenata.

-Istraživanje koje se provodi u okviru regionalnog projekta „Barometar spremnosti država za održivu energetsku tranziciju“,  u kojem sudjeluje RESET, ukazuje da BiH i zemlje regije, izuzev kašnjenja u provođenju prve,  nisu spremne ni za tzv. drugu energetsku tranziciju – dekarbonizaciju. Pored političke volje nedostaju strateška opredjeljenja i planovi, institucionalni i stručni kapaciteti, transparentnost prilikom donošenja odluke i participacija građana i privrede, koji trebaju biti nositelji ovog procesa.Uz digitalizaciju izgradnja „zelene infrastrukture“ za ekonomiju 21. stoljeća predstavlja strateški oslonac ekonomskog razvoja u sljedećih 30 godina u EU, SAD i Kini, a to znači i u svijetu. Naznake da bismo se i mi mogli priključiti ovom vlaku „četvrte industrijske revolucije“ su prisutne u nekim strateškim dokumentima koje smo nedavno usvojili: „Okvir za realizaciju ciljeva održivog razvoja“ i „Strategija razvoja Federacije BiH 2021-2027.“  Treba, dakle, odmah početi implementirati usvojene  planove. U suprotnom, dugoročno, čeka nas crni scenarij: tehnološko i ekonomsko zaostajanje, povećanje siromaštva i nastavak iseljavanja. Nadam se da će konačno i u BiH prilikom donošenja političkih odluke dugoročne društveni koristi biti važnije od kratkoročnih interesa, zaključuje profesor Kušljugić. 

Stvaranja stabilnog i jedinstvenog regulatornog okvira i tržišnog prostora koji osigurava pouzdanu opskrbu energijom i privlači investicije u energetski sektor s niskim udjelom ugljika – to je dug put za BiH koji treba prijeći. Za sada, postoji samo obećanje da će istim krenuti. A kada?

Ugalj i rudnici u BiH

U BiH postoji 15 velikih hidroelektrana i pet termoelektrana: Gacko, Kakanj, Stanari, Tuzla i Ugljevik i 11 rudnika uglja. U BiH u industriji uglja zaposleno je oko 16 tisuća radnika, od čega je oko 13,5 tisuća otpada na radnike u FBiH, a 2.5 tisuća na radnike u RS-u.

Prema Studiji energetskog sektora u BiH iz 2008. godine, sektor uglja predstavlja važan segment u sektoru energije i ekonomske strukture u BiH. Prema ovoj studiji, od ukupnih energetskih potencijala zemlje na ugalj otpada cca 90%. Ukupne geološke rezerve uglja prema podacima s rudnika iznose 5.647,6 mil. t od čega je 2.540,3 mil. t čine bilansne rezerve  uglja  na ležištima koja su otvorena ili imaju dokazane rezerve prema zakonu  o geološkim  istraživanjima.  Eksploatacijske  rezerve iznose oko 1.774  mil. tona.

Da. L./V.S.H