Prekid vatre između Izraela i libanonske milicije Hezbolah stupio je rano jutros na snagu, ali su mu prethodile teške eksplozije na području Bejruta sve do početka primirja.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu predstavio je sporazum o prekidu vatre u kontekstu, kako je rekao, "neviđenih postignuća" Izraela u protekloj godini rata na sedam frontova. Rekao je da je Izrael unazadio Hezbolah "desetke godina" i da to nije ista skupina koja je bila prije.

Naglašavao je snagu Izraela u činjenju onoga što je vjerovao da treba učiniti - u Gazi, Libanonu i drugdje - unatoč međunarodnom protivljenju.

A ponudio je opravdanja za prekid vatre - to bi Izraelu omogućilo da se "koncentrira na iransku prijetnju", rekao je Netanyahu, naglašavajući da će njegova zemlja zadržati punu slobodu da se suprotstavi svakoj novoj prijetnji Hezbolaha.

80% Netanyahuove baze protivi dogovora
Izraelska vojska priopćila je u utorak da je u 24 sata pogodila 180 ciljeva u Libanonu. Na izraelskoj strani granice stalno se upozoravalo na raketne baražne napade i napade dronovima iz Libanona. Nijedna strana ne želi da se ovaj dogovor o prekidu vatre shvati kao predaja, piše index.

Ali predaja je upravo ono za što Netanyahua optužuju njegovi politički suparnici - i neki od njegovih političkih saveznika, piše BBC.

Jedna anketa pokazala je da se više od 80% Netanyahuove baze podrške protivi dogovoru, a stanovnici sjevernog Izraela - od kojih je velik broj evakuiran iz svojih domova - također su ljuti.

Međutim, na nacionalnoj razini slika je bila podjeljenija. Jedna je anketa pokazala da je 37% Izraelaca za prekid vatre, 32% protiv, a 31% je reklo da ne zna.

"Osjećala bi se sigurno samo ako bi ta sela bila izbrisana"
Shelly, učiteljica engleskog u Shlomiju, rekla je za BBC da je prekid vatre "neodgovorna i ishitrena politička odluka".

Rona Valency, evakuirana iz kibuca Kfar Giladi 8. listopada prošle godine, rekla je da želi ići kući i da je potreban prekid vatre, ali da zbog ideje o povratku libanonskih stanovnika u svoja sela osjeća "nelagodu i strah”.

Iz Kfar Giladija pruža se jasan pogled na libanonsko selo Odaisseh s druge strane doline.

“Jedino čemu se mogu nadati jest da se Hezbolah neće infiltrirati u ova sela i izgraditi novu mrežu”, rekla je Rona. “Mogla bi se osjećati sigurno samo ako bi ta sela bila potpuno izbrisana i kad tamo ne bi bilo ljudi. Ovako imamo samo nadu", kaže.

“Vjerujem samo našoj vojsci"
Njezin suprug Onn kaže da ključ sigurnosti leži, ne u uvjetima sporazuma o prekidu vatre, već u tome da ljudi “ponovno razumiju gdje živimo; razumijevanje nekih stvari koje smo mnogi od nas zaboravili”.

Rekao je da ne vjeruje ni libanonskoj vojsci, ni Amerikancima da će vratiti sigurnost duž granice.

“Vjerujem samo našoj vojsci. Mislim da će biti vrlo, vrlo teško vratiti građane ako vojska ne bude tamo”, rekao je.

Ovaj je rat Izraelu donio mnoga vojna postignuća - Hezbolah je oslabljen, njegovi arsenali i infrastruktura iscrpljeni, a solidarnost s Hamasom narušena.

Ali izraelske oružane snage su umorne, izraelsko gospodarstvo trpi, a deseci tisuća stanovnika su raseljeni.

Ipak, mnogi ovdje pozivaju Benjamina Netanyahua da nastavi rat u Libanonu - pitajući se zašto premijer koji je obećao nastavak borbi u Gazi do "potpune pobjede" potpisuje prekid vatre na sjeveru?