U diplomatskoj inicijativi visokih uloga koja je započela na Aljasci, a kulminirala u Bijeloj kući, američki predsjednik Donald Trump otvorio je novi, iako krhak, put prema potencijalnom miru u Ukrajini. Vodeći vanjskopolitički analitičari i diplomati iz Atlantskog vijeća, washingtonskog think-tanka, nude složenu procjenu, upozoravajući na taktičke pogreške, ali i prepoznajući priliku za teško, ali izvedivo rješenje, piše Kyiv Post.

Novi diplomatski krajolik
Prema mišljenju analitičara, diplomatski napori započeli su prije dva mjeseca kada je Trump pokrenuo novu strategiju "pritiska na Kremlj". Vrhunac je bio summit bez presedana u Bijeloj kući s ukrajinskim i europskim čelnicima, sastanak koji John Herbst, bivši američki veleposlanik u Ukrajini, naziva pametnim zaokretom.

"Mislim da nikada niste vidjeli toliki broj velikih međunarodnih figura kako se spuštaju u Ovalni ured, rekao je Herbst, koji trenutno vodi Euroazijski centar Atlantskog vijeća, tijekom panela održanog u srijedu, dodajući kako to svjedoči o "utjecaju koji predsjednik Trump ima".

Veleposlanik Daniel Fried, istaknuti suradnik Atlantskog vijeća koji je služio u administracijama Busha i Obame, sažeto je opisao ishod: "otvara strmu i usku stazu do pristojnog rješenja". Anna Wieslander, direktorica Ureda za sjevernu Europu Atlantskog vijeća, istaknula je kako su sastanci dokazali da je "Europa povećala svoj utjecaj".

Vrag je u detaljima
Iako je fokus na pružanju sigurnosnih jamstava Ukrajini "poput članka 5." značajan korak naprijed, stručnjaci su duboko zabrinuti zbog specifičnosti dogovora.

Viša savjetnica Atlantskog vijeća Debra Cagan bila je izravna, navodeći da je "vrag u detaljima". Upozorila je na mogući "de minimis pristup sigurnosnim jamstvima", pri čemu bi ljudi oko predsjednika mogli nastojati "učiniti što je manje moguće da to provedu".

Cagan, umirovljena visoka dužnosnica State Departmenta i Ministarstva obrane, inzistirala je da svako održivo sigurnosno jamstvo mora biti sveobuhvatno. "Mora obuhvaćati kopno, more i zrak", rekla je, naglašavajući potrebu za pomorskom komponentom kako bi Crno more ostalo otvoreno, kao i jasan plan za zračnu podršku.

Također je predložila da bi "Koalicija voljnih" bila učinkovitija od punog sastanka NATO-a, iz straha da bi neke članice Saveza mogle "podignuti slušalicu i nazvati Vladimira Putina te mu dati izvještaj".

Dilema sankcija i rastući utjecaj Europe
Najveći kamen spoticanja za analitičare bila je odluka da se rok za uvođenje sankcija, 8. kolovoza, propusti bez posljedica.

Veleposlanik Herbst opisao je neuspjeh uvođenja sankcija kao "ozbiljnu taktičku pogrešku". "Rusi u Anchorageu nisu ponudili ništa novo", rekao je, ističući da Moskva "nije pokazala fleksibilnost otkako je istekao rok za zaustavljanje pucnjave".

Fried se oštro usprotivio objašnjenju Trumpove administracije za odustajanje od ekonomskog pritiska. "Najgore što je administracija rekla od petka je odustajanje od gospodarskih sankcija na temelju besmislenog argumenta da bi gospodarski pritisak na Rusiju ometao diplomaciju", izjavio je.

Njegov je stav jasan: "pritisak je ono što će natjerati Putina na ozbiljan dogovor, a ne pokušaji da se apelira na njegovu dobru volju". U tom je vakuumu Europa pojačala svoje napore, pružajući sada više vojne i ekonomske podrške od SAD-a, a sastanak u ponedjeljak je "probudio Europu", smatra Wieslander. Europa sada raspravlja o likvidaciji više od 200 milijardi dolara zamrznute ruske imovine za financiranje obnove Ukrajine i priprema nove pakete sankcija.

Kako je istaknula Debra Cagan, ovo je "najjača Europa koju sam vidjela od kraja Drugog svjetskog rata", što je snažan poziv na buđenje za Putina da "ne može samo razgovarati s jednim tipom i nadati se da će sve nestati".

Put naprijed
Stručnjaci su suglasni da se održiv mir može postići samo kroz jedinstvenu zapadnu frontu koja primjenjuje maksimalan pritisak na Rusiju. Friedova analiza ukazuje na temeljnu grešku u pristupu administracije: ideju da diplomacija može uspjeti bez vjerodostojne prijetnje ekonomske prisile.

Njegove riječi da je "pritisak ono što će natjerati Putina na ozbiljan dogovor, a ne pokušaji da se apelira na njegovu dobru volju" sažimaju dugogodišnji stav u diplomatskim krugovima o angažmanu s Kremljem, piše index.

Fried također naglašava kako je ideja traženja dopuštenja od Rusije za osiguranje trajnog mira za Ukrajinu neprihvatljiva. "Ne trebamo Putinovo prokleto dopuštenje za sigurnost u Europi", izjavio je. "On je to pravo izgubio kada je napao Ukrajinu."