Misija OESC-a u Bosni i Hercegovini (Misija)  priredila je nove informacije o stanju u pogledu inkluzivnog obrazovanja u BiH, to jest, o njegovoj odsutnosti. Saznanja  su objavljena u izvješću naziva „Školski nazivi, simboli i manifestacije u osnovnim i srednjim školama u Bosni i Hercegovini: presjek stanja i preporuke“ a zasnivaju se na praćenju događanja u više od 2.000 centralnih i područnih škola diljem BiH.
Kroz detaljnu analizu Misija OSCE-a došla je do katastrofalnih saznanja, a to je da se nastavnim programima i udžbenicima i školskim okružjem promovira etnička isključivost umjesto širenja osjećaja pripadnosti danoj školi i široj zajednici, stvarajući tako prostor da se učenici i učenice koji ne pripadaju većini osjećaju otuđeno ili uvrijeđeno.
Unatoč pozitivnim pomacima, koji su napravljeni u određenim dijelovima BiH između 2004. i 2012. godine, došlo je i do očiglednog nazadovanja posljednjih godina, dok u pojedinim administrativnim jedinicama nije postignut nikakav napredak. Situacija na terenu ukazuje na to da je došlo do kršenja ne samo domaćeg zakonskog i političkog okvira, nego i međunarodnih standarda, te do direktne opstrukcije istinskog pomirenja u BiH, navodi se u izvješću OSCE-a.

Direktno kršenje zakonskih propisa

Iz misije OSCE-a utvrdili su da su škole i dalje među onim javnim mjestima čiji se nazivi, simboli i manifestacije najčešće koriste kao potporni stup za određene povijesne narative i jačanje etnonacionalnog identiteta, odnosno za diskriminaciju drugih.

Utvrđeno je da se direktno krše zakonski propisi i normativi pa i sporazum iz 2002. godine kojim je predviđeno da će „ministarstva obrazovanja poduzeti korake da se, eventualno, uklone simboli i predmeti, te promijene imena škola, koja učenici povratnici ili bilo koji od konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina mogu smatrati uvredljivim.”
Prva izvješća Koordinacijskoga odbora ukazivala su na porast broja škola koje su izmijenile sporne nazive i uklonile ili premjestile sporne simbole. Određeni pozitivni pomaci postignuti su i po pitanju manje nazočnosti učenika i učenica događajima kojima se obilježavaju ratna zbivanja.

Do 2008. godine, Koordinacijski odbor prijavio je izmjenu preko 40 spornih školskih naziva u BiH, kao i uklanjanje brojnih neprimjerenih simbola iz školskih ustanova. Tijekom ovog razdoblja, većina administrativnih jedinica usvojila je podzakonske akte kojima se uređuju školski nazivi, simboli i manifestacije. Unatoč vidljivim promjenama, napredak na području BiH bio je neravnomjeran. Neke od administrativnih jedinica otvoreno su odbile priznati Kriterije.

Na primjer, Skupština Zapadnohercegovačke županije usvojila je Zaključak o neprihvaćanju dokumenata „Kriteriji za školske nazive i simbole”, dok su vlasti u Kantonu 10 odbile poduzeti bilo kakvu regulatornu mjeru.

Sporni nazivi škola

Kada je riječ o obvezama BiH prema domaćim i međunarodnim propisima, sadašnja je situacija u suprotnosti sa člankom 4. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH (Okvirni zakon)  kojim se propisuje da „svako dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti sudjelovanja u odgovarajućem obrazovanju, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. Jednak pristup i jednake mogućnosti podrazumijevaju osiguranje jednakih uvjeta i prilika za sve, za početak i nastavak daljnjeg obrazovanja.”
Također je u suprotnosti s nekoliko primjenjivih međunarodnih konvencija koje se odnose na inkluzivno i nediskriminatorno obrazovanje. Izvješćima na ovu temu stalno se naglašava da su napravljeni zanemarljivo mali pomaci u podsticanju inkluzivnog okružja u školama.
Unatoč određenom napretku postignutom u rješavanju pitanja školskih naziva kojima se produbljuju podjele, obrazovne vlasti u određenim dijelovima BiH nevoljno pristupaju vršenju promjena.
Tako se u izvješću OSCE-a navodi da neke škole i dalje nose nazive određenih bitaka iz rata (na primjer, OŠ „Lipanjske zore” u Višićima, Čapljina, HNŽ) ili nadnevaka vojnih pobjeda (na primjer, OŠ „13. rujan” u Jajcu,), a i dalje postoje i drugi nazivi koji podsjećaju na rat u BiH, pale vojnike i vojnikinje.
Osim toga, nazivi nekoliko škola po spornim povijesnim osobama još uvijek nisu promijenjeni. Ovdje je riječ o simpatizerima nacizma ili osobama poznatim po političkim ili vojnim sponama s fašističkim režimom tijekom Drugog svjetskog rata. Na primjer, u Goraždu škola OŠ „Husein ef. Đozo” dobila je naziv po SS časniku visokog čina i imamu iz 13. oružane SS Handžar divizije iz Drugog svjetskog rata.

S obzirom na tijesnu vezu između vjere i etničke pripadnosti u BiH, većina škola nazvanih po vjerskim vjerodostojnicima tako predstavlja samo jednu etničku skupinu – onu većinsku. U RS-u 22 škole nose ime Svetog Save. U dijelovima Federacije Bosne i Hercegovine u kojima su većinom zastupljeni Hrvati, nekoliko škola također nosi nazive prema vjerskim ličnostima, kao što je, na primjer, kardinal Stepinac, osporavani zagrebački nadbiskup iz razdoblja Drugog svjetskog rata.
Osim ovih primjera OSCE upozorava da se u određenim slučajevima može uočiti i nazadovanje u ovom segmentu. Skupština Unsko-saanske županije usvojila je 2018. godine odluku o vraćanju naziva četiri osnovne i srednje škole po imenima pripadnika teritorijalne obrane ARBiH poginulih između 1992. i 1995. godine.
Odluka o promjeni naziva i povratku na prethodne koji imaju veze s ratom i koji su bili dani školama neposredno poslije rata, u suprotnosti je s kantonalnim podzakonskim aktima.
U Kantonu Sarajevo vlasti su 2016. godine izglasale promjenu naziva škole OŠ „Dobroševići” u OŠ  „Mustafa Busuladžić” prema izrazito kontroverznoj ličnosti iz Drugog svjetskog rata. Kantonalna skupština poništila je 2018. godine ovu odluku, međutim, škola i dalje nosi isti naziv.

Sveprisutni vjerski i etnički simboli

Kao i kod spornih školskih naziva, sveprisutni etnički i vjerski simboli u školama bili su česta pojava u mnogim dijelovima BiH u poslijeratnom razdoblju. Provokativni spomenici koji asociraju na rat postavljani su u prostorijama škola (ili na nekoliko metara od školske zgrade), a vjerski simboli postali su česta pojava u školama, naročito križevi i ikone u učionicama i hodnicima.

Ovim simbolima, uz osporavane zastave, portrete i kipove, išlo se na daljnje razgraničavanje škola u korist pripadnika i pripadnica većinske etničke skupine. Kriteriji izričito navode simbole, zastave, oznake i druga obilježja koji su okarakterizirani kao prikladni. Na primjer, vjerska obilježja dopuštena su samo u učionicama namijenjenim predmetu Vjeronauk, a jedino službene zastave i grbovi BiH i tog entiteta, odnosno kantona mogu biti javno izloženi.

Kriterijima je zabranjeno postavljanje spomenika ili ploča koje sadrže tumačenja ili kvalificiranje rata, obilježja stranih zemalja, političkih stranaka, pokreta, kao i njihovih predvodnika i predvodnica.
Unatoč tome, katolički križevi u školama uobičajena su pojava u nekim dijelovima BiH, a naročito u mjestima u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, Kantonu 10 i Zapadnohercegovačkoj županiji. Katolički križevi obično se nalaze u učionicama, dvoranama, hodnicima, kao i školskim uredima. Postoje i primjeri gdje se katolički križevi nalaze u školskim dvorištima ili na spomenicima u krugu školskog dvorišta.
Na primjer, u Maglaju veliki križ nalazi se ispred PŠ u Bradićima. Ta škola je na jednoj od 28 lokacija u BiH na kojima su smještene „dvije škole pod jednim krovom”.
Sporni kip Djevice Marije u Stocu i dalje se nalazi u školskom dvorištu OŠ „Hodovo”. Škola je eklatantan primjer „dvije škole pod jednim krovom” pa je postojanje ove statue ranije navelo Bošnjake da bojkotiraju nastavu. S druge strane, raspelo koje se nalazilo u multietničkoj srednjoj školi u Stocu, uklonjeno je iz školskog hola i premješteno u kabinet za predmet Katoličkog vjeronauka.
Pravoslavne ikone česta su pojava u RS-u i više puta su izazvale oštre reakcije pripadnika i pripadnica nesrpskog stanovništva. Lik Rastka Nemanjića (kasnije Sveti Sava) i dalje predstavlja posebno osjetljivu temu. Ova povijesna osoba ima dvojaku ulogu u srpskoj tradiciji – kao glavni prosvjetitelj i kao osnivač autokefalne Srpske pravoslavne crkve (čiji je bio prvi arhiepiskop).
U školama se, međutim, često ne pravi razlika između ova dva djelovanja Svetog Save. U izvješću iz 2006. godine, Koordinacijski odbor je, povodom ikona Svetog Save, naglasio da: „Po Kriterijima, vjerski simboli mogu se koristiti samo u kabinetima vjeronauka. Slike Svetog Save (Save – Rastka Nemanjića) nisu sporne i mogu stajati na zidovima škole, pored fotografija ostalih književnika i drugih znamenitih ljudi.”
Unatoč jasnim instrukcijama, ikone Svetog Save i dalje su rasprostranjene, dok se slike Rastka Nemanjića ne mogu vidjeti uz slike drugih pisaca i spisateljica i prosvjetitelja i prosvjetiteljica. Unatoč polemici o Svetom Savi, određeni pomaci oko vjerskih simbola u RS-u ipak su napravljeni. U Rudom, na primjer, svi vjerski simboli u OŠ „Rudo” premješteni su u kabinet za predmet Vjeronauk, u pokušaju da se napravi iskorak k stvaranju inkluzivnog školskog okružja za sve učenike i učenice.
U mjestima gdje Bošnjaci čine većinu, ovaj fenomen se ispoljava kroz fotografije i makete džamija, koje posredno mogu ukazivati na vjeru. Na primjer, u OŠ „Mehmedalija Mak Dizdar” u Goraždu maketa džamije nalazi se u školskom hodniku.
Nekonstitutivne zastave i grbovi još uvijek se mogu vidjeti u nekim školama. Na primjer, u HNŽ i Kantonu 10, u područjima gdje Hrvati čine većinu, ispred nekoliko škola i dalje je izložen grb Herceg-Bosne.
Raniji grb RS-a i dalje se može vidjeti u pojedinim školama u RS-u. I grb Republike BiH još uvijek stoji u nekim školama gdje Bošnjaci čine većinu, posebice u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde.

Sporne vjerske manifestacije

Također, organizacija školskih manifestacija s vjerskim konotacijama i dalje je uzrok neslaganja u multietničkim područjima diljem BiH. Ove manifestacije skoro uvijek organiziraju pripadnici i pripadnice većinske etničke skupine za sebe. Obilježavanje vjerskih blagdana, kao što su Bajram, Božić i Vaskrs/Uskrs, organizira se u nekim školama uz priredbe i proslave u kojima sudjeluju učenici i učenice.

Ovakve manifestacije nisu ograničene na sate iz predmeta Vjeronauk, već se obično događaju u cijeloj školi. Iako blagdani mogu biti prilika da se promovira etnička i vjerska raznolikost BiH u inkluzivnom i obrazovnom okružju, ovi programi često nisu primjereni za one učenike i učenice koji te blagdane ne slave.
U posljednjih nekoliko godina postale su mnogobrojnije i manifestacije kojima se diljem BiH obilježavaju ratna zbivanja.
U svojim zaključcima Misija OSCE-a navodi da Političari i političarke nastavljaju koristiti obrazovne ustanove kao sredstvo za obilježavanje teritorija, isticanje političke moći i oblikovanje povijesnih i kulturnih narativa u zajednicama.

Škole u BiH predstavljaju eklatantan primjer iskorištavanja javnog prostora u političke svrhe. Kao što nastavni programi i udžbenici izravno utječu na to što učenici i učenice uče u školama, tako i školski nazivi, simboli i manifestacije utječu na oblikovanje svijesti mladih ljudi. Kod učenika i učenica većinske etničke skupine na danom prostoru, školski nazivi, simboli i manifestacije često služe jačanju njihovog smisla pripadnosti i identiteta.

S druge strane, učenicima i učenicama koji/e ne pripadaju dominantnoj etničkoj skupini, istim tim elementima izvan nastavnog programa i udžbenika također se naglašava ono što oni često uče u učionici, to jest, da njihova viđenja i uvjerenja nisu jednako vrednovana. U okviru izvješća misija OSCE-a izdala je i sedam preporuka na koji način je moguće spriječiti zloupotrebu školskih učionica. S. J.