Piše: Dragan Bradvica dragan@dnevni-list.ba

Koliko god vas domaće političke (kvazi)elite uvjeravale kako je Bosna i Hercegovina 'raj na zemlji' i kako nigdje nema ovakvih ljepota i prirodnih resursa to nije istina.

Naravno, takve priče danas mogu prolaziti samo kod onih koji nikada nigdje drugdje do regije nisu bili, pa im je lako 'podvaliti' kako je ovo nešto najljepše na planeti. Prirodnih ljepota i bogatstva resursima ima na svim meridijanima i paralelama, a uz to i veliki ekonomski napredak koji za sobom vuče i životni standard, jače zdravstvo, socijalu, pa i jačanje demokracije.

Dok i onaj dio država svijeta koji nam je samo do jučer gledao u leđa vrlo brzo nas je sustigao, prestigao, a sada vjerojatno nepovratno pobjegao razvoju. Dok su naši političari punili svoje džepove, a žitelje 'punili' demagoškim frazetinama, drugi su napredovali.

Ali tehnološki napredak, četvrta industrijska revolucija i okretanje zelenoj ekonomiji sa sobom vuku i mnoge negativnosti. Neoliberalizam i njegovi pobornici za cilj imaju samo jedno – profit, a da do njega dođu ne prežu ni od čega. Ono što bi bilo osjetljivo za uši njihovih žitelja, bez problema rade u 'trećim' zemljama. A kada su u tim 'trećim zemljama' na vlasti autokrati željni samo moći onda to bez problema i prolazi. Jedan od takvih je i trenutni apsolutni politički gazda BiH Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i SNSD-a.

Prepuštanje prirodnih resursa 

Naime, za partnere u vlasti ima podkapacitiranu i opskurnu sarajevsku 'trojku' (SDP, NiP, NS), pa mu nije problem progurati bilo što kroz institucije.

Jedinu grešku koju je radio to što je htio u godinu ili dvije uraditi ono što nije u proteklih tridesetak godina nije bilo moguće i udario o zid zvan zapadni dio međunarodne zajednice. 'Crne liste' i raznorazne sankcije su financijski opustošile RS, a to je dobro išlo i politikama SNSD-a i partnera im u vlasti. U situaciju potpune besparice i neizbježnog kraha Dodik spas traži u onome što RS i BiH zasigurno imaju na pretek – vode, šume, poljoprivredna zemljišta, rudna bogatstva i blaga klima... I tu dolazimo do onoga ranije napisanog – rudarenje određenih materijala je jako, jako osjetljivo s ekološkog aspekta za Njemačku, Francusku, Nizozemsku… Razvijenim demokracijama svijeta ne pada na pamet to raditi u vlastitim državama. Na kraju krajeva, u tim državama niti žitelji ne bi pristali da zbog beskompromisne želje multinacionalnih kompanija za bezobrazno velikim bogatstvom urušavaju zdravlje svojih bližnjih, obitelji i prijatelja. Tako je u jednoj od posljednjih Dodikovih objava jasno na što cilja.

- Da se razumijemo - za strance se ne radi o vlasništvu nad šumama i zemljištem. Potpuno je irelevantno onima koji su i te kako zainteresirani hoće li šume sjeći Srbi, Bošnjaci ili Hrvati. Nitko drugi neće doći. Jednako im je nevažno tko će orati, sijati ili na toj zemlji graditi hotele, apartmane, zgrade. Suština je u rudnim i mineralnim bogatstvima. Ne postoji nijedna domaća kompanija koja bi mogla vršiti eksploataciju tih sirovina, poručio je Dodik.

Nadalje, naglašava kako nije nikakva tajna da moćne kompanije iz Europe, SAD, Kanade, Australije, Rusije, Kine pokazuju veliki interesa ovdašnje prirodne resurse'.

- A, kompanije razmišljaju drugačije od politike. Kompanije stavove formiraju na osnovu analiza stručnjaka, koje su zasnovane na činjenicama, a ne na strasti. Bio sam iznenađen racionalnošću i poznavanjem prilika predstavnika jedne velike europske kompanije. U najkraćem ono izgleda ovako: 'O svakoj imovini koja bi bila vlasništvo BiH, a koja je predmet prodaje, makar to bio kiosk, moraju se dogovoriti Srbi, Bošnjaci i Hrvati. S obzirom na prilike, odnose i utjecaje, to može trajati godinama i možete nikada da se ne dogovorite. Ako je imovina vlasništvo entiteta, u RS dogovaramo se sa Srbima, u Federaciji sa Bošnjacima i Hrvatima. Lakše je dogovarati sa jednim ili sa dva, nego čekati da se dogovore tri, pa da sa ta tri pregovarate'. Upoznali su nas! Јoš samo da drugi shvate, napomeno je Dodik.

Sve za vlast i moć 

Dakle, poruka Dodik je više nego jasna svima, osim možda infantilne 'trojke'. RS i BiH su idealne za proizvodnju električne energije, za poljoprivredu, čistu vodu, vađenje ruda poput litija… Dakle, sve ono što je najjačim ekonomijama svijeta jako važno, odnosno ono što kod sebe nemaju ili, pak, imaju, ali bi bilo jako delikatno to vaditi u vlastitoj zemlji.

A onda bi neoliberalisti to bez problem radili u državama poput onih na zapadnom Balkanu. A osobe poput Dodika to itekako 'naplatile' u vidu opstanka na vlasti i na izvoru moći. A beskrupulozni neoliberalni kapitalisti kojima je samo profit svet sasvim sigurno ne žele u takvim državama bilo kakve komplikacije i tu je Dodik apsolutno u pravu.

Ukoliko posao mogu 'pogoditi' samo s Dodikom, a ne i sa sijasetom drugih razina vlasti (državnoj, federalnoj, županijskoj…) oni će svojom moći (nerijetki su oni koji smatraju da današnjim svijetom upravo i vladaju multinacionalne kompanije, a ne predsjednici, premijeri, parlamenti…) ishoditi takovo uređenje države kakvo njima odgovara.

I tu Dodik vidi svoju prigodu za dodatno obesmisli BiH, a do neviđenih razmjera ojača poziciju RS-a. Ukoliko su se još poklope neke stvari na skorim izborima u SAD i nekim europskim državama stvari će se za njega početi kretati u jako pozitivnom smjeru. Naravno, za žitelje RS-a neće, ali to vlasti i ne zanima previše.