Piše: Dragan Bradvica

Bez previše ulaska u detalje slobodno se može kazati kako je u Bosni i Hercegovini kriza permanentno sranje stvari već 25 godina.

Neriješena nacionalna i socijalna pitanja generator su skokova iz krize u krizu. U takvoj situaciji nema nevinih iako je jasno da su jedino Hrvati stjerani uza zid i imaju najmanje manevarskog prostora za kompromise.

 Bošnjaci kao većinski narod snose najveći dio odgovornosti, dok je Republika Srpska država u državi, a i na državnoj razini bez njih se ne može donositi niti jedna iole važna odluka.

 Jasno je kako bi politički predstavnici Bošnjaka rado da se ide daljnjoj centralizaciji države, politički predstavnici Srba još većoj autonomiji RS-a, a politički predstavnici Hrvata drugačijem Izbornom zakonu BiH po kojem bi Hrvati mogli izabrati svoje legitimne predstavnike te da se ni u kom slučaju ne smanjuju nadležnosti županija.

Dogovora nema pa su blokade na svakom koraku. Međutim, tijekom posljednjeg mandata najviše njih je zbog ponašanja člana Predsjedništva BiH iz RS-a i lider SNSD-a Milorad Dodik.

Dupli aršini

Naime, od samog konstituiranja državne vlasti politički predstavnici iz RS-a se svojski trude prikazati kako je BiH nefunkcionalna država koja nema smisla.

Blokadama, izlaskom iz institucija i raznoraznim drugim makinacijama Dodik stvari dovodi do apsurda i onda prvi tvrdi kako se BiH pokazuje nefunkcionalnom. Naravno, u svemu tome nikada ne kaže kako je upravo on razlog takvog stanja.

Nesporno je kako je u mnogim stvarima Dodik apsolutno u pravu ali način djelovanja je apsolutno pogrešan. Dodik za sve ono što ne ide kako on želi optužuje sve one koji su drugačijeg stava i kreće u opstrukcije. A modus operandi najbolje se vidi samo na dva primjera.

Naime, politički predstavnici iz RS-a ne žele da BiH ide ka NATO-u. Tako Dodik kaže kako je jasno da Bošnjaci i Hrvati žele u NATO-u ali Srbi to ne žele i kako se njihov stav mora poštivati i da je jedino konsenzus ono na čemu BiH može funkcionirati. To, dakle, prema njemu nije nikakva blokada.

S druge pak strane, Srbi žele biti dio 'Otvorenog Balkana', tvrdi kako su i Hrvati za to, a Bošnjaci ne žele. Dakle, ista situacija kako i za NATO – dva naroda su za to, jedan nije. Ali tu se Dodik vodi drugim aršinima pa po Bošnjacima 'osipa drvlje i kamenje' optužujući ih kako oni ne poštuju volju druga dva naroda, kako blokiraju… Kada je on protiv nečega onda je to njihov stav koji se mora poštivati, a kada su drugi protiv nečega što on želi onda su to blokade, nepoštivanje itd.

Nadalje, Dodik konstanto tvrdi kako je za izvorni Daytonsko-pariški mirovni sporazum, ali i to gleda kao švedski stol. Tako se u Daytonsko-pariškom mirovnom sporazumu spominje bosanski jezik koji Dodik do dan danas ne želi priznati u RS-u.

Nadalje, upravo taj sporazum podrazumijeva visokog predstavnika, za kojeg Dodik tvrdi kako treba otići iz zemlje. Tu se navode i trojica stranih sudaca Ustavnog suda BiH, a Dodik brojne blokade i opstrukcije vrši upravo zbog trojice stranih sudaca u Ustavnom sudu BiH i tvrdi kako oni moraju otići.

Jasno je kako svakako nije normalna situacija da u jednoj neovisnoj i suverenoj državi u Ustavnom sudu sjede tri strana suca ali to stoji u Daytonsko-pariškom mirovnom sporazumu. Dakle, ako je netko za izvori sporazum onda automatski je i za bosanski jezik i za ove suce.

O nepoštivanju odluka Ustavnog suda BiH, što je u demokratskom svijetu nezamislivo, kada god mu odluke ne odgovaraju da i ne govorimo.

Jasni principi

Upravo zbog 'Inzkovog zakona' i posljednjih presuda Ustavnog suda BiH politički predstavnici iz RS-a već mjesecima ne sudjeluju u odlučivanju u državnim institucijama čime su one u biti paralizirane.

Dakle, eklatantan primjer kako Dodik sam potpuno blokira rad institucija, a onda izađe u javnost i kaže kako u BiH ništa ne funkcionira. 

Dodik svakako nije jedini, možda ni najveći ali svakako jeste problem ovakvim ponašanjem. Dijalog i dogovor tri konstitutivna naroda i svih ostalih u BiH jeste ono što ovu zemlju može grunuti naprijed, nakon kojeg bi se svi u ovoj zemlji osjećali komotno i da napokon punim jedrima krenemo ka boljem standardu svih žitelja.

Ali on se mora voditi po istim aršinima za sve uključene, po jasnim principima, a ne po onoj Orwellovoj: 'Sve su životinje jednake ali neke životinje su jednakije od drugih'.

Poštivanje prava sva tri naroda i svih žitelja, jednaka prava i obveze za sve foruma je uspjeha. A blokade za sve što se nekome ne sviđa, uništavanje institucija jer donose odluku kakve se nekom od političara ne sviđaju, za vlastite poteze tvrditi kako su ispravi, a kada iste te poteze povlače drugi optuživati ih za sve i svašta formula je za daljnju dekadenciju svih onih koji žive u BiH.