Piše: Dragan Bradvica

U postdaytonskoj Bosni i Hercegovini žestoka je konkurencija kod izbora najgore garnitura vlasti. Korupcija, kriminal, nepotizam, kronična nesposobnost, uski osobni i stranački interesi samo su neki od epiteta koji najčešće krase sve vlasti od Daytona do danas.

Logično je kako se zemlja od 1996. godine do danas pomakla prema naprijed, ali kada vidimo tempo kojim drugi napreduju jasno je da je sve to u BiH ipak išlo puževim korakom. I na sve to se posljednjih godina nadovezuje pandemijakoronavirusa, ruska agresija na Ukrajinu i tektonski poremećaji globalnog poretka, a BiH baš u to vrijeme ima uvjerljivo najgoru državnu vlast koju će (čak i u BiH) biti gotovo nemoguće pomaknuti s neslavnog prvog mjesta po neradu.

Proračunsko domoljublje

Tijekom cijelog ovog mandata Vijeće ministara BiH u parlamentarnu proceduru uputilo je zakona koji se mogu prebrojati na prste jedne ruke. I, gle čuda, redom odbijali sve ono što su pokušavali predložiti oporbeni zastupnici pod izlikom da je za zakone zadužena izvršna vlast. Prevedeno – mi nećemo apsolutno ništa raditi, a niti drugima nećemo dati da rade.

Državni spavači su prespavali pandemiju (koju sami nisu niti osjetili jer su plaće, naknade i ostale beneficije uredno tekle), a nakon ruske invazije na Ukrajinu se utrkuju tko će brže, bolje zauzeti stranu, što se naročito odnosi na političare iz Republike Srpske.

Tako se ne može mnogo čuti da pričaju o enormnim poskupljenima hrane, energenata, razgranatoj korupciji, totalnom zastoju na EU putu, o nužnom političkom dogovoru… Ali zato je tu čitav niz blokada sa svih strana, a kada jedna strana totalno paralizira institucije onda su joj za to krivi svi drugi osim nje same. Uistinu je gotovo nevjerojatno da u cijelom mandatu niti ima zakona, podzakonskih akata, bilo kakvih smislenih ekonomskih mjera ali svi su itekako jedinstveni kada treba braniti isisavanje proračuna.

Proračunski domoljubi očito ništa drugo i ne znaju nego čuvati svoje fotelje pa bilo kakva mjera koja bi olakšala život običnih žitelja bude odbačena pod istom izlikom – ugrožava se stabilnost proračuna.

Truli sustav

Ono što je pak gore i od ove otužne činjenice jeste što većina u ovoj zemlji sve to nijemo promatra i prihvaća kao normalno stanje stvari.

A dok nam je god normalno ovo što je u aktualnom mandatu 'radilo' Vijeće ministara BiH ova država ne da nema nikakvu šansu za napredak nego ćemo samo tonuti još dublje i dublje. Ima li itko tko misli da će se političke (kvazi)elite mijenjati same od sebe? Zbog čega bi onaj koji četiri godine nije radio gotovo ništa sada bez bilo kakvog pritiska javnosti odjednom odlučio početi raditi ono za što su ga žitelji birali?

Tim više što se u izbornoj godini ide već oprobanim receptima – uhljebljivanje, dijeljenjem novca podobnima, podizanjem svih mogućih tenzija do usijanja, zakulisnim igricama… Shodno svemu tome, veliko je pitanje mogu li i listopadski izbori bilo što pomjeriti u trulom sustavu.

Tim više što su sve jači glasovi kako će odmah nakon izbora uslijediti nove političke krize i blokade pa bi aktualna vlast mogla još neko vrijeme ostati na svojim pozicijama, a to pak znači nove blagodati za njih i glavobolje za obične smrtnike.