Jedna od onih ekipa koju Velež još nije uspio pobijediti od trenutka povratka u društvo najboljih jeste subotnji rival, Sarajevo - stari rival iz bogate prošlosti međusobnih dvoboja. Rođeni se ni ovog puta ne busaju u prsa, ali imaju plan.

Prošle sezone Velež i Sarajevo igrali su dva puta, ove jednom - dva puta je slavilo Sarajevo, jednom, u posljednjem okršaju, završilo je podjelom bodova. U sva tri susreta, Velež je bio tu negdje, blizu, prijetio je, ostavio dojam ekipe koja je morala i mogla više. Na Koševu je dva puta vodio, Sarajevo je jednom od 0:1 za deset minuta stiglo do 2:1, dok je drugi put Velež ipak osvojio bod – a po prikazanom i stvorenim, bolje rečeno propuštenim prilikama, morao je tri. Ali nije. Bio je to rani početak sezone, sastav trenera Vinka Marinovića je bio okrenut Europi, dok je Velež na Koševu došao nakon tri susreta u kojima je uzeo sedam od devet bodova. Danas je situacija drugačija, Sarajevo je jedina neporažena ekipa – u utakmicama u kojima nisu briljirali, Bordo igrači uspjeli su uzeti bodove na rutinu. Po mnogima Sarajevo ima najkvalitetniji sastav, što pokazuje podatak da prvog pratitelja Želju drže na odstojanju od lijepih i mirnih sedam bodova.
Velež s druge strane drži mjesto u toj zlatnoj sredini, ima pet bodova više od Slobode, ili četiri manje od ekipe koja je najavila borbu za naslov prvaka, Borca. Pa ipak, iako je Velež u prvenstvu u zadnjih osam utakmica poražen samo dva puta, činjenica je da ekipa ne briljira - ogromni su problemi u realizaciji, golovi se primaju olako, većim dijelom nakon grešaka vlastitih igrača. obrana nema čvrstoću uslijed čestih promjena igrača koje se opet posljedica ozljeda, kartona pa slabije forme pojedinih. U posljednja dva susreta (Široki u Kupu i Krupa u prvenstvu) očekivalo se puno više od onoga što je na kraju ostalo. Jedan bod. Navijačima to nije dobro leglo, jer su se dobrim dijelom ove sezone navikli na bolje rezultate pa je više nezadovoljstva, nervoze. Sada treba igrati protiv Sarajeva, a problemi su isti. Opet nema jednog igrača iz zadnje linije (stoper Bihorac) te dvojice prema naprijed (Cvijanovića i Ovčine). Sa ekipom treniraju Chesmedjijev, Behram, počeo je Hasanović, ali na njih će se ozbiljno moći računati tek u drugom dijelu sezone.

• U proteklih nekoliko utakmica pokazali smo nekoliko različitih lica, a to se jednostavno ne smije događati, naglasio je Dudić.
• Posebno ne protiv jednog protivnika kao što je Sarajevo. Ekipa je to koja je bez poraza, u odličnom ritmu, sa izuzetno kvalitetnim igračima, reprezentativcima i za jednog ovakvog protivnika bilo kakve pogreške, padovi, jednostavno nisu dozvoljeni. Protivnik ima takve igrače da kažnjavaju i onu najmanju, dodao je šef Rođenih pa se prisjetio zadnjeg obračuna sa Bordo timom.
• Igrali smo protiv Sarajeva i pokazali da možemo, posebno ako se sjetimo one posljednje utakmice. Ali ovog puta ne smijemo gubiti lopte u drugoj trećini terena, jer je tu protivnik izuzetno opasan - nakon osvojene lopte na postavljenu obranu. Imaju igrače koji su brzi, koji idu okomito prema golu. Baš kao što su u skok igri, kod prekida, opasni s Handžićem, Dupovcom, Rahmanovićem, Miličevićem. Feđa Ibrulj