Da je HDZ BiH dao veći obol reformi pravosuđa danas bi naša zemlja imala Vrhovni državni sud čime bi prestala potreba za drugostupanjskim Apelacijskim vijećem koje trenutno po potrebi funkcionira unutar Suda BiH.

Ali, nije, jer se lider te stranke Dragan Čović silno trudio udovoljiti svom prijatelju Miloradu Dodiku u naporima da se u startu sruši prevažna reforma koju su godinama forsirali i predstavnici međunarodne zajednice.

I Čović i Dodik nisu željeli da se prenesu neke nadležnosti s entitetskih sudova u strahu da pravosuđe ne izmakne kontroli i da im “pravda pokuca na vrata”. Čelnik HDZ BiH je osjetio hladnoću zatvorske ćelije, a Dodiku su tužitelji i policija odavno za vratom.

Razotkrivanje Čovićevih namjera

Reforma pravosuđa je odavno zaboravljena tema i teško da bi je se netko ozbiljan i sjetio da upravo ključni ljudi HDZ-a BiH, Dragan Čović i Borjana Krišto nisu uputili apelaciju Ustavnom sudu BIH u kojoj osporavaju baš Apelacijsko vijeće, odnosno smatraju da predsjednik Suda BiH ne bi smio sam imenovati sastav prvostupanjskog i drugostupanjskog Žalbenog vijeća u Sudu BiH.

Potpisnica priziva Borjana Krišto je, naime, osporila nadležnost predsjednika Suda BiH da imenuje suce u različite odjele i vijeća, među ostalim i u Apelacijski odjel Suda BiH, koji je nadležan odlučivati po žalbama u svezi odluka Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH.

Ona smatra da predsjednik Suda BiH ne može imenovati prvostupanjsko i drugostupanjsko vijeće, koji djeluje u okviru iste institucije. Usvoji li Ustavni sud BiH ovu argumentaciju i odmah izbriše navedene odredbe Zakona o Sudu BiH ili naloži Parlamentarnoj skupštini BiH da u roku šest mjeseci donese zakonske izmjene kojim će ispuniti spomenuto načelo, odluke SIP-a BiH bi, praktično, bile blokirane, što bi ugrozilo primjenu izbornih rezultata u kontekstu Doma naroda Parlamenta FBiH.

Dakle posve je razvidno kako su mete Dragana Čovića i Borjane Krišto Središnje izborno povjerenstvo, ali i osobno predsjednik Suda BiH Ranko Debevec. Razlog je priprost, nad njima Čović nema ama baš nikakvu kontrolu.

Dvoličnost i licemjerstvo

Ukidanjem prava predsjedniku Suda BiH Ranku Debevecu da imenuje članove Apelacijskog vijeća Dragan Čović zapravo želi jednim metkom ubiti dva goluba. Razoružao bi predsjednika Suda, odnosno izbio bi Debevecu ubojito pravno oružje da eventualno utiče na rješenja po žalbama na odluke Središnjeg izbornog povjerenstva, a istodobno bi praktično skrnavio i, samo za njega nelegalni, SIP.

Zanimljivo je kako Draganu Čoviću nije smetalo Apelacijsko vijeće kada je na čelu Suda BiH bila Meddžida Kreso. Nije nikada osporio da ona imenuje članove žalbenog vijeća. Pa, što bi kada je njega baš to “nezakonito” Apelacijsko vijeće kojeg je, po zamolbi pokojnog čelnika SDA Sulejmana Tihića , formirala Kreso od odanih sudaca, izvadilo iz zatvorske ćelije u kojoj je trebao ostati punih pet godina, koliko je Čović 'fasovao' u prvostupanjskom postupku po optužnici o teškom kriminalu.

Naravno, nije mu smetalo niti Središnje izborno povjerenstvo kada su u njemu stolovali članovi bliski HDZ-u BiH I SNSD-u. Tu nema principa, nego svjedočimo bestidnoj dvoličnosti, stranačkim i osobnim interesima.

Uostalom Čović je i u Predsjedništvo BiH biran po važećem “spornom” Izbornom zakonu, a kada su mu, pa i prijevarama, umanjene šanse za stalnu izbornu pobjedu krenuo je u rekonstrukciju izbornih pravila. Politika “naknadne pameti”, bezobrazluka i šićara koja je zemlju dovela u najgoru krizu od potpisivanja daytonskoga sporazuma. J. S.