Velež je od malih nogu dio mene, dio mog identiteta, i onda je nekako i prirodno da za Veležu dajem sebe koliko mogu. Još kad znate kolikoj armiji ljudi je mnogo važno to što radite, kolika je odgovornost na vašim plećima, onda znate da je potpuna posvećenost poslu jedina mogućnost

Bolje upoznati kažu da radni dan Džemila Šoše, Veležovog direktora traje više od 12 sati. Energiju, viziju i odanost Veležu prepoznao je svako tko je s klubom imao makar i dodir, a kao nagrada za trud i predan rad u svibnju je došao trofej namijenjen pobjedniku Kupa Bosne i Hercegovine.

Mladi sportski radnik nešto kasnije je bio ponudio ostavku, ali je nakon što je razmislio i shvatio koliko je navijačima stalo da ostane tamo gdje je dotad bio, poručio “idemo dalje, jače nego ikada”. Zanimljivo je da se nogomet nikad nije bavio, iako je u sportu cijelog života.

S obzirom da niste neko tko se bavio nogometom, kako ste dočekali ponudu da postanete direktor? Jeste li se dvoumili?

-Ponuda da preuzmem direktorsku poziciju u Veležu za mene je, u trenutku kada je stigla, predstavljala prije svega iznenađenje. Bio je to, naravno, veliki izazov, ali nije bilo lako odlučiti se prihvatiti ga. Ponudu sam prihvatio tek nakon trećeg razgovora s ljudima iz Uprave. S iskustvom rada u Veležu koje danas imam, mislim da sam čak i prenaglio i da bih se danas mnogo više dvoumio i premišljao. Ne, naravno, zato što mi rad u Veležu teško pada, već zato što posao u klubu zaista, što bi se reklo, uzima cijelog čovjeka. I opet, sama količina posla i potpuna okupiranost njime nisu glavna poteškoća. Psihološki pritisak rada u Veležu, naročito u tako bitnoj ulozi, ono je s čime se ipak najteže nositi. Naime, vezanost Veležovaca - a oni su ipak većinom temperamentni Hercegovci, za klub je takva da je to ljudima iz nekih drugih podneblja teško u potpunosti razumijeti. Samim tim svaki naš potez se pod lupom javnosti posmatra oštrije i strože nego, recimo, poslovi i odluke onih kojima je povjereno upravljanje pitanjma koja direktno utječu na životnu svakodnevnicu svih nas. Ali to je naprosto tako, i kada donosite odluke u Veležu, morate biti svjesni da će o njima sud imati i nekoliko hiljada nezvaničnih trenera, sportskih direktora i marketing menadžera. Koliko god je to opterećujuće, istovremeno vas prisiljava da svaki potez koji planirate povući prvo krajnje dobro razmotrite i osmislite, što je, naravno, u konačnici dobro.

Kakvo ste stanje zatekli po dolasku na današnju funkciju?

-U trenutku kad sam imenovan, stanje u klubu je bilo mnogo, mnogo bolje nego godinu dana ranije, kad je nova Uprava preuzela klub. Moj prethodnik, zajedno s Upravom, već je bio uradio dosta dobrog, veći dio dugova bio je vraćen, samo što su se svako malo pojavljivala nova-stara potraživanja, dugovi, tužbe... Stigao sam u klub u periodu stabilizacije, kada je trebalo stvarati pretpostavke za iskorak. Velež je, da plastičnije dočaram, bio bolesnik koji se konačno probudio iz duge kome, a sada je trebalo omogućiti da ponovo priča, sam se hrani, hoda, a onda konačno i potrči. Još mnogo posla je pred nama, ali s pravom možemo biti zadovoljni onim što je dosad učinjeno kako bismo postavili Velež tamo gdje mu je, što se nas tiče, po svemu mjesto, a to je sami vrh domaćeg nogometa.

Mnogi koji Vas bolje poznaju da radite 24 sata dnevno. Otkud toliki entuzijazam?

-Nijedan posao se ne može zaista valjano obavljati ako ne volite ono što radite. Velež je od malih nogu dio mene, dio mog identiteta, i onda je nekako i prirodno da za Veležu dajem sebe koliko mogu. Još kad znate kolikoj armiji ljudi je mnogo važno to što radite, kolika je odgovornost na vašim plećima, onda znate da je potpuna posvećenost poslu jedina mogućnost. Istina je da nama u klubu definitivno nije lako podnositi količinu posla s kojim se trenutno u svim segmentima nosi nedovoljno ljudi, i sav stres i pritisak koji rad u Veležu, vjerujte, podrazumijeva. Što se mene tiče, valjda i to što sam još momak, odnosno nisam formirao porodicu, doprinosi da se mogu do kraja predati poslu u klubu.

Upisali ste se u opvijest kluba kao direktor s trofejom. Je li to najbolja nagrada za sve što ste dosad uložili?

-Nema sumnje da u jednom smislu jeste tako. Velež je fudbalski klub i naravno da su trofeji materijalni dokaz dobrog i uspješnog rada. Međutim, prava satisfakcija je vidjeti da se na stadion "Rođeni" dolazi porodično, vidjeti svu tu djecu i tinejdžere koji uz Velež grade cjeloživotne uspomene, vidjeti kako ljudi za svoj Velež napune Grbavicu ili Bilino Polje. E to je ono što čini zaista sretnim. I normalno da onda želite dati tim ljudima razloga za radost i slavlje.

Mnogo Vas hvali i novi šef Amar Osim... Pohvale, vjerujemo, prijaju?

-Naravno da prijaju, pohvale uvijek gode i motiviraju. Ali mogu biti i opasne, pa je važno ostati na zemlji, da ne ponesu čovjeka i da se ne “ufura”, što bi mi rekli. A kad pohvale dolaze od stručnjaka poput Amara Osima, nekoga ko zna šta znači rad u fudbalskom klubu i kako dobar rad izgleda, onda to mnogo znači. Doduše, Amar mi je priznao da mu moj imidž na prvu nije ulijevao povjerenje, da sam mu izgledao previše "šminkerski", ali on je isuviše iskusan i pametan da bi sudio knjigu po koricama. I eto, kad me "pročitao", ispostavilo se da dijelimo slične vizije daljeg razvoja Veleža. Nadam se da ćemo ih skupa i uspješno ostvarivati 

Velež je danas stabilan klub. Kakvi su dalji planovi po pitanju infrastrukture?

-Kao što znate, na stadionu "Rođeni" se  trenutno radi na postavljanju novog, hibridnog, travnjaka. Kvalitetan i moderan teren će sigurno značiti mnogo i igračima, a i u pogledu vrijednosti samog stadiona. Uz travnjak, bit će i još noviteta. A naravno, najvažniji i konačni cilj je izgradnja četvrte tribine i pokrivanje cijele buduće arene "Rođeni". I od toga cilja nećemo odustati. Ali idemo korak po korak. Javnost ćemo s detaljnijim planovima upoznati blagovremeno.

Šta očekujete od predstojeće sezone u Europi i domaćim natjecanjima?

-Kao navijač, očekujem duplu krunu i grupnu fazu Konferencijske lige. Šalim se, naravno. Lično očekujem da ćemo biti u stanju boriti se za mjesta u vrhu tabele, da se u Europi nećemo obrukati, a sve preko toga bilo bi divno da se desi. Na nama u klubu je da igračima i stručnom štabu osiguramo adekvatne uvjete za rad, a na njima je da daju sve od sebe za dres koji nose i da budu svjesni da Velež nama Rođenima predstavlja mnogo više od nogometnog kluba.

Za kraj poruka za navijače povodom stotog rođendana mostarskog i bh. velikana...

-A šta reći... Sretan nam svima stoti rođendan Rođenih. Tek stoti, jer mi smo ipak "Rođeni za vječnost", kako kaže slogan naše kampanje za jubilej. Proslavit ćemo rođendan dostojanstveno i veselo, pravo veležovski. A onda nas, tokom cijele godine, čeka mnogo sadržaja i projekata kojima ćemo obilježavati zlatni jubilej. A. Demić