Komentirajući analizu organizacije Transparency International BiH o nizu usvojenih europskih zakona i zaključak da su učinci nekih od njih negativni, razlog čemu je način na koji su donošeni, Edo Kanlić, koordinator Inicijative za monitoring EU integracija BiH, kaže da su, iako je riječ o zakonima na koje se čekalo godinama, oni uglavnom usvajani u hitnoj proceduri, na vrlo netransparentan način i bez mogućnosti za unaprjeđenje rješenja koja su, u konačnici, i usvojena.

Najčešće se nije uzimalo u obzir ni preporuke civilnog društva, ni preporuke oporbe u nekim slučajevima, što pokazuje da se na te zakone gledalo kao na obvezu koju treba ispuniti zbog Bruxellesa, a ne zbog potrebe građana i kvalitete života u BiH, dodao je.

Ne želeći reći koji je zakon najnekvalitetniji, podsjetio je da je najduže trajalo usvajanje zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću (VSTV) BiH ukazujući da je struka, zapravo, najmanje konzultirana. 'I za novi zakon, u svezi kojeg je radna grupa završila posao u ožujku ove godine, Venecijanska komisija je dala privremeno mišljenje u lipnju a najviše članaka je bilo iz domene izvršne vlasti, dok ih nije bilo puno iz samog pravosuđa i iz stručne javnosti.

To šalje jako lošu poruku jer ne može izvršna vlast znati što je potreba pravosuđa', navodi Kanlić koji drži da u taj proces treba biti uključen što širi broj ljudi, da treba obaviti široke konzultacije kako bi se ispunilo preporuke Venecijanske komisije a stav koje je da se imenovanja mora vršiti isključivo prema kompetenciji, a ne etničkoj pripadnosti sudaca i tužitelja, da sukob interesa nositelja pravosudnih funkcija mora biti bolje definiran, da se za disciplinsku odgovornost moraju uključiti odredbe koje se tiču disciplinske odgovornosti članova VSTV-a BiH, a što nije slučaj s trenutnim Nacrtom zakona.

Što se tiče prakse neuključivanja javnosti i neusvajanja prijedloga civilnog društva, vlast nema što kriti, poručio je.'Porazno je da smo mi prednacrt Zakona o VSTV-u BiH dobili od Venecijanske komisije, a ne od Ministarstva pravde BiH, koje je formiralo radnu grupu za njegovu izradu. To je praksa i na nižim razinama. Nažalost, mehanizme koji imamo, poput konzultacija, ne koristi se adekvatno. Kada je riječ o komentarima civilnog društva na Zakon o slobodnom pristupu informacijama', rekao je da je dostavljeno više od 200 komentara koji su, uglavnom, ignorirani, bez adekvatnog odgovora zašto nisu usvojeni.

 'Ne postoji spremnost vlasti da uzme sve preporuke u obzir, što pokazuje da se ne vodi računa kako će se te zakone primjenjivati, već se gleda na njihovo usvajanje kao na plus u izvješćima Europske komisije', zaključio je.