Glavni centar za istraživanje mora u Španjolskoj objavio je da je prosječna dnevna površinska temperatura Sredozemnog mora sredinom kolovoza iznosila 28,9 °C što je novi rekord.

Najviše temperature su prema podacima climabook,gr u središnjem i istočnom mediteranskom bazenu.

Površinske temperature mora u tim područjima kreću se od 29 °C do 31 °C. Na Jadranu temperatura prelazi uobičajene sezonske razine za više od 5 °C, dok u jugoistočnim područjima bilježi porast od 2-4 °C.

Jonsko more također izvještava o visokim temperaturama, pri čemu neka područja dosežu 29 °C, što pridonosi zabrinutosti zbog utjecaja porasta temperatura na morske ekosustave i invazivne vrste, prenosi N1. 

Dr. Dimitris Velaoras, istraživač fizičke oceanografije u Helenskom centru za istraživanje mora (ELKETHE), objasnio je Atensko-makedonskoj novinskoj agenciji (AMNA) da studije od 1980-ih pokazuju porast temperature površine mora od 0,5°C po desetljeću u Egeja i istočno od Krete, prenosi Greek Reporter.

Invazija alohtonih vrsta
“Stalni porast površinske temperature mora intenzivniji je u Sredozemnom moru, osobito od Jonskog mora prema istoku. Levantinski i egejski sustavi bilježe porast površinske temperature od oko 0,4 °C do 0,5 °C po desetljeću. Uspon u nižim slojevima je manji”, primijetio je Velaoras.

Jedna od glavnih posljedica porasta površinske temperature Sredozemlja je invazija alohtonih vrsta iz Crvenog mora, što remeti ekosustav.

Velaoras je objasnio: “Sve donedavno vrste iz Crvenog mora nisu mogle preživjeti u Sredozemlju jer im je bilo prehladno. Ali s nedavnim porastom temperature, te vrste sada migriraju i napreduju u Sredozemlju.”

Među takvim stranim vrstama su riba lav i orada. Velaoras je dodao: „Riba lav, orada, neki ježevi i hibridi srdele i inćuna najbolji su primjeri. Ako uvjeti u Sredozemlju i dalje budu slični onima u Crvenom moru, više će vrsta ovdje pronaći odgovarajuća staništa.”

Velaoras je također istaknuo da kontinuirani porast temperature utječe na ekosustave u velikim razmjerima. Također može utjecati na stratifikaciju, otežavajući oksigenaciju dubokih voda

“To znači da voda ima više poteškoća s kretanjem s površine u dubinu tijekom hladnih zima, što potencijalno smanjuje razinu kisika tijekom desetljeća. Ako razina kisika značajno padne, staništa u dubljim slojevima možda više nisu održiva. Postoji rizik da će, ako se more nastavi zagrijavati, slojevitost postati izraženija, što će površinskim vodama otežati dolazak do dna i oksigenaciju istog.”

S porastom površinske temperature mora, povećava se i salinitet vode, kao i razina mora, ali još ne u alarmantnoj mjeri. Velaoras je objasnio da bi ono što bi najviše zabrinjavalo bio utjecaj na klimatske promjene ako bi temperature nastavile rasti za 0,5 °C po desetljeću.

U razgovoru s AMNA-om, naglasio je da, iako morski toplinski valovi mogu biti kratkotrajni događaji, “mogu imati ozbiljne lokalne utjecaje”.