Kako je počelo, sa svim pandemijskim restrikcijama i otkazivanjem domaćinstava u zadnji tren, završetak je ipak bio – jako, jako dobar. Dramatičan prije svega. No, to teško da će biti dostatno da ovo prvenstvo u knjige ode kao epsko, za pamćenje.

Nije bilo ni počelo, a Bilbao i Dublin su zbog pandemijskih restrikcija izgubili domaćinstvo. A Euro koji je svježe završio, imao je 11 gradova domaćina, među njima i Baku te Bukurešt -  gradove zemalja koje nisu sudjelovale na prvenstvu. Pomalo zbunjujuće, kao da ste gledali kvalifikacije, a ne završni turnir. Pa ipak, nogomet je bio toliko dobar da su te neke stvari gurnute u stranu – no, je li to bilo dovoljno za visoku ocjenu Eura 2020?

Finale – svijet za sebe

- Mi smo fantastična momčad. Nismo se predali ni centimetra. Uspjeli smo od nule, fantastična smo momčad i zaslužujemo ovaj uspjeh, izjavio je Gianluigi Donnarumma, talijanski čuvar mreže i službeno najbolji igrač šesnaestog Europskog nogometnog prvenstva, završenog raspucavanjem penala.
On će, kao i svi Talijani, samo po dobrome pamtiti Euro. S druge strane, Englezi su u kolekciju nogometnih trauma dodali još jednu.
- Dečki nisu mogli dati više. Nakon jedanaesteraca uvijek ostaje najgori osjećaj na svijetu, ako izgubiš. Imali smo fantastičan turnir - trebali bi biti ponosni i visoko držati glavu. Ovo će nas boljeti sada, a boljet će još neko vrijeme, komentirao je njihov napadač Harry Kane.
Ovo je samo njihov osvrt na finale, koje je kao i uvijek bilo svijet za sebe… ne i na čitavo prvenstvo koje je nekako organizacijski istrpjelo jedanaest gradova domaćina, ali ne i silne kritike po pitanju niza zaista upitnih detalja.

Bez navijača protiv dva domaćina

Pitanje restrikcija za momčadi i navijače povlačilo se čitavo natjecanje… do te mjere da su se neki upitali i 'je li prvenstvo uopće bilo regularno?' Odnosilo se to trening kampove, na propise po pitanju izolacije koji su neke žestoko udarili, ali i raspored i lokacije odigravanja utakmica – nešto na što se posebno požalio hrvatski izbornik Zlatko Dalić.
- Ovo nije realno, objektivno i nije pošteno, igramo pred dva domaćina, a bez navijača. Plašili su nas mjesec dana, ne smijete ovo, ne smijete ono. Znam koliki je pritisak vršen na nas da promijenio kamp. Želim ostvariti pobjedu na terenu, ali uvjeti moraju biti jednaki za sve, a to nije slučaj, izjavio je Dalić uoči Škotske, a aludirajući na onu utakmicu u Glasgowu te duel s Englezima na Wembleyu.

VAR zakazao u presudnom trenutku

Nadalje, smrdjelo je i suđenje. I to žestoko. Penal Engleske protiv Danske, pobjednički za finale, ne samo da je Englezima oduzeo podosta simpatija izvan zemlje, on je na ozbiljnu kušnju stavio i VAR. VAR koji tada nije rekao ništa.
- Penala nije bilo, ne razumijem zašto iz VAR-a nisu zatražili od suca da pogleda situaciju, izjavio je Arsene Wenger kao stručni TV komentator.
- O ovakvom trenutku je najvažnije da sudac bude apsolutno uvjeren da je bilo penala. Nije bilo dovoljno reći 'penal je', sudac je barem trebao pogledati situaciju na ekranu. Ne znam zašto ga iz VAR-a nisu pozvali da to vidi. Smatram da nije bilo penala. Mislim da je VAR iznevjerio suca, ne Dansku. Danska nije imala sreće. Jasno mi je da je sudcu teško, ali je morao pogledati situaciju.
Sve rečeno.

Danska i Eriksen

Ipak, da ne bude kako je sve crno, kako je to bila nogometna kataklizma, reći ćemo samo – Eriksen. Vrlo ružan trenutak u momentu je ujedinio čitav svijet, a bez obzira što bezbroj takvih slučajeva na nižim razinama prođe neopaženo, bilo je nekako prigodno da se Christian izvukao. Srčani udar na terenu, povratak iz kliničke smrti, ali i kraj jedne nogometne karijere. Sve se to jako brzo odvilo za Dance, koji su izgubili dvije otvarajuće utakmice, a zatim otišli do polufinala. Onog s Englezima. Nije da je to bila Andersenova bajka, ali bilo je blizu – ako izuzmemo Eriksenov udar i penal za Engleze koji je i u ovom trenutku, nakon dramatičnog finala koje je to trebalo potisnuti u arhivu, teško svariti. A Danci su svemu dali i začin i obraćanjem njihovog izbornika britanskom premijeru!
– Boris Johnson treba se probuditi i dopustiti tisućama naših navijača dolazak na Wembley. Nadam se da će se na stadionu barem skupiti što više Danaca koji žive u Engleskoj i dati nam podršku, izjavio je Kasper Hjulmand koji je tada pobrao simpatije mnogih koji su navijali za nogomet, a protiv pandemijskog čaranja.

Talijanski način

I za kraj – detalj koji je prevagnuo u korist nogometa. Sam nogomet. Njegova kvaliteta na ovom prvenstvu, a čiji je najbolji ambasador bila Italija. Nećemo govoriti o broju pogodaka, o statistici, nego o činjenici da je ja minulom Eura igralo nekoliko reprezentacija za koje ste bez premišljanja mogli ustvrditi da – igraju ili lijepo ili izrazito srčano, ili čak oboje istovremeno. Belgija je igrala atraktivno, opasno, na trenutke je i Francuska djelovala kao materijal za velike dosege, dok su srčanost, veliki srčanost iskazali Švicarci i Danci. Ali Italija, Italija je imala sve – imala je ono nešto, zračila nogometnim veseljem na terenu. Save je prštalo kada su Mancinijevi momci  ganjali loptu terenom… talijanski način, onako uz dosta gestikulacija i borbenosti, pokazao se jedinim ispravnim.
- Ključno je bilo igrati nogomet i zabavljati se, poručio je Giorgio Chiellini i tako rekao sve.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba