Europski zeleni dogovor, imao je težak početak, tko plaća zelenu tranziciju u Europi?
Zelena tranzicija
Oko 40 trilijuna eura vrijedne ekonomske aktivnosti umjereno ili visoko ovise o prirodi, podaci su Svjetskog gospodarskog foruma. Neophodan je pomak prema zelenijim izvorima energije. Ipak, nitko ne zna kako to postići? Strategija Europske unije da postane klimatski neutralna do 2050. godine. Ipak, takozvani Europski zeleni dogovor, imao je težak početak.
Od njegovog odobrenja 2020. godine, Europa je bila suočena s nizom izazova. Negativan utjecaj su imali rat u Ukrajini i pandemijom Covida. Izgledi su, prema glavnom savjetodavnom tijelu EU za klimatske znanosti, trenutno sumorni.
“Dugoročno planiranje i razvoj energetske infrastrukture na razini EU-a nisu kompatibilni s klimatskim ciljevima EU-a do 2030. za energiju i klimu i njegovim ciljem klimatske neutralnosti do 2050.”, rekao je Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene u lipnju, prenosi Euronews. Napredak je, međutim, trenutačno prije potreba nego izbor.
Nezaboravimo da klimatska kriza predstavlja neposredne zdravstvene prijetnje. Pored toga, gospodarstva EU ne mogu se nadati napredovanju na globalnoj pozornici ako i dalje budu previše ovisna o fosilnim gorivima. Takav je pomak moguć, tvrde europski čelnici, ali prioritet mora biti učinkovito financiranje.
Integracija zelene tehnologije u proizvodnju energije u početku će povećati troškove. Ipak, mišljenja su podijeljena oko toga tko bi trebao platiti račun.
U Europi treba voditi raspravu o tome tko plaća energetsku tranziciju. Na primjer, američki Zakon o smanjenju inflacijeje odličan, ali u osnovi se oslanja na fiskalne mjere. Dakle, ovo je novac poreznih obveznika, a ne potrošača električne energije. - Fabien Roques, izvršni potpredsjednik kompanije za gospodarsko savjetovanje Compass Lexecon
U jednom smislu, financiranje pomaka održivosti kroz poreze je logično u smislu da je klima javno dobro. Kroz Zakon o smanjenju inflacije, SAD je zauzeo ovaj pristup – financiranje klimatskih ulaganja državnim novcem.
Zeleni plan, još je samo plan
Europske institucije također bi se trebale usredotočiti na usklađivanje energetskih tržišta diljem EU, rekao je Pierre Schellekens. Njegova je uloga da upravlja strategijom i koordinacijom u Glavnoj upravi za energiju pri Europskoj komisiji.
Ako jedna država članica ponudi višu razinu naknade za energetski intenzivne industrije koje rade na fosilna goriva, prenosi Euronews, to može stvoriti nejednake uvjete i potkopati klimatske ciljeve bloka.
Schellekens je primijetio da, iako “uvjeti neće biti potpuno identični” u cijelom bloku, EU bi mogla pokušati učiniti nacionalna tržišta “sličnijima”.
Dodao je da su, s obzirom na nedavnu energetsku krizu u Europi, subvencije za fosilna goriva bile opravdane za “podržavanje industrija i kućanstava”. Kako se “situacija normalizira”, sugerirao je da bi trebao postojati drugačiji, jedinstveniji pristup, pišu Finacije.