Malo je tko u ljeto 2007. pomislio da će pobjedom u Montrealu Lewis Hamilton početi loviti veliki rekord Michaela Schumachera. Ali iz ove perspektive, nakon VN Eifela prošlog vikenda, jasno nam je da se onomad u Kanadi baš to dogodilo.

Britanac je u međuvremenu, od klinca koji je u debitantskoj sezoni nervirao Fernanda Alonsa i zamalo uzeo naslov, izrastao u velikana koji može u rečenicu s najvećima, s najvećim – Michaelom Schumacherom, po nama najvećem svih vremena. No, čini li Lewisa njegova 91 pobjeda (koliko ih ima i Michael) jednako dobrim? Pitanje je to na koje nema definitivnog odgovora ako ćemo analizirati izvan statistike. Pitanje je to na koje je odgovor nedavno dao i Jackie Stewart, trostruki F1 prvak koji je uvijek znao elokventno obrazložiti svoje opaske.

- Reći da je Lewis Hamilton najveći, za mene ne stoji. U mojoj glavi, najveći svih vremena je Juan Manuel Fangio. Jimi Clark je drugi, čak i ispred Senne, rekao je Škot koji je u kontekstu ultimativne usporedbe neusporedivih vremena naglasio ovo: Danas vozači odvoze 22 utrke Formule 1 godišnje, imaju njima posvećene tvornice, simulatore, dok su onomad vozači uz šest do devet F1 utrka godišnje vozili sve i svašta, razne sportske automobile u raznim prvenstvima, pritisak je bio veći.

Stewartova usporedba i argumenti stoje, ali stoji i to da se Formula 1 u 70 godina svjetskog prvenstva značajno promijenila i da smo u zadnjih recimo četiri decenije imali imena koja su značajno odskakala… među njima Michael sa sedam titula i Lewis koji će do kraja ove sezone izjednačiti i taj rekord. Dakle, gdje su njih dvojica u sučeljavanju?
Činjenica je da je Michael na kraju 1995. napustio dominantni Benetton i 1996. nastavio pobjeđivati s Ferrarijem koji je na naslov čekao od 1979. i koji je te 1996. (u rukama timskog kolege Eddie Irvinea) realno bio materijal za četvrto – peto mjesto.

Reći će neki da je to Lewis isto učinio kada je na kraju 2012. iz McLarena prešao u Mercedes, ali danas je jasno da je već tada znao da će njegov novi bolid u nadolazećoj hibridnoj eri biti dominantan.

Isto tako, Michael nikada nije izgubio prvenstvenu bitku sa timskim kolegom, a Lewisa su pobjeđivali i Jenson Button i Nico Rosberg koji mu je oteo i naslov. Dovoljno?

Možda baš i ne ako se sjetimo Schumijevih nepodopština u borbama za naslove iz 1994. (sudar s Hillom), 1997. (sudar s Villeneuveom) te iz kvalifikacija za Monaco 2006. ('parkiranje' na stazi da uspori Alonsa).

Prljavštine je Michael imao u sebi, ali imao je i Senna od kojeg je ovaj to naučio/kopirao pa ga svejedno kuju u nebesa, pripisuju mu nadnaravne moći…

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba