Nije se dogodilo ništa što nismo očekivali. Gledajući iz bilo kojeg ugla. Amerikanci su napravili Svjetsko prvenstvo po svojoj mjeri, dok im je krovna nogometna organizacija pomogla u znatnoj mjeri. Gianni Infantino je tu bio službeno kao prvi čovjek iako je uglavnom izvršavao naredbe predsjednika SAD-a, Donalda Trumpa. Koji srećom u nesreći nije bio previše zahtjevan. Tek je tražio da se poništi crveni karton i da se malo "igra" s peharom prije velikog finala. 

Dovoljno je bilo pogledati ceremoniju u kojoj su pehar svjetskim prvacima zajednički predali predsjednik SAD-a Donald Trump i predsjednik FIFA-e Gianni Infantino. 

Time je prekršen uobičajeni FIFA-in protokol koji inače nalaže da trofej stoji na postolju te da ga potom član pobjedničke selekcije odnese na pobjednički podij. Pehar namijenjen svjetskim prvacima je malo prije početka utakmice neslužbeno "hodao" po stadionu. 

Brazilac Ronaldo je prije početka utakmice pehar donio u ložu te ga uručio Donaldu Trumpu. VIP ložu koja je "blindirana".  

Naime, prema ustaljenoj proceduri krovne svjetske nogometne organizacije, originalni pehar prije finalne utakmice javnosti se predstavlja tijekom službene ceremonije na travnjaku. Upravo zbog toga španjolska Marca ističe da je donošenje trofeja u Trumpovu ložu predstavljalo odstupanje od dosadašnje prakse. 

Neugodno iskustvo

Nije na kraju bilo ugodno Španjolcima, Trumpu, svima ostalima koji su stajali na bini, jer trebao je prvi čovjek SAD stisnuti ruku onima koje kritizira na razne načine posljednjih mjeseci. Navodno je već tijekom finala Trump poželio da se svjetsko prvenstvo vrati u SAD što je prije moguće. I nije nemoguće.  Samo je pitanje hoće li ga Donald dočekati s obzirom na godine i zdravlje s kojim ima određenih problema. I gdje će biti Gianni.

Vidjelo smo taj toliko najavljivani show time na poluvremenu koji je trajao skoro pola sata. Tako je finalna utakmica prekidana svake 22-23 minute. Malo nogometa, pa jedan "hydration breaks", pa opet nogomet, prije poluvremena. Onda pauza od skoro pola sata, pa opet prekid po ustaljenom rasporedu. 

Na terenu dominacija snage kolektiva Luisa de la Fuenta. U pravom smislu riječi. Sjajno pripremljena selekcija u svakom segmentu. Glavni cilj de la Fuenta je bio zatvoriti koridore do Messija. Obrambena linija stajala je gotovo na centru, Rodri i Fabián Ruiz gurali su vezni red 20-ak metara ispred svojih stopera, a čim bi Argentina osvojila loptu, slijedila bi agresivna reakcija nekolicine igrača istovremeno. 

Najvažniji cilj, spriječiti bilo kakva dodavanja prema Messiju, posebno ona okomita. Uspjeli su u tome i obavili najveći dio posla. Rodri je radio sjajan posao u sredini terena. Kad bi Argentina pokušala izaći kratkim pasom, bio je dovoljno blizu da presiječe liniju dodavanja; kad bi Španjolska gradila napad, spuštao se pred stopere ili otvarao ugao prema boku kako bi omogućio nastavak protoka lopte. 

Argentinci su preživjeli sve i svašta kroz nokaut fazu i čini se da su bili potrošeni u finalu. U takvoj situaciji većina reprezentacija iz Južne Amerike ide igrati prljavo i prgavo. Samo je pitanje u kolikoj mjeri. Udarali su, provocirali, mirne, staložene Španjolce očito odlično pripremljene za takve stvari. 

To je rezultiralo crvenim kartonom Enza Fernandeza, tučnjavom na kraju u još jednim za Paredesa. Španjolska je postala svjetski prvak zasluženo. Portugal, Belgiju, Francusku, Argentinu su nadigrali, skoro ih sveli na status statista u ovom susretima.

Junaci i tragičari

Što smo još vidjeli na ovom turniru? Upoznali smo neke nove reprezentacije, dobili junake i tragičare. Tehnologija je i dalje ispred svega. Od VAR-a do društvenih mreža. Ni prošlost barem kada su u pitanju svjetska prvenstva nije bila pošteđena skandala, ali danas izgleda sve drugačije.

Na terenu su opet glavnu riječ vodila provjerena imena. Messi, Mbappé, Kane, Ronaldo, Modrić, oni su svojim igrama, slabim ili dobrim partijama, golovima privlačili najviše pažnje. Maroko se učvrstio u društvu nekih 8-10 najboljih svjetskih selekcija u ovom trenutku. Švicarska je napravila pomak, domaćini nisu ostavili neki poseban dojam.

Hrvatska je tražila opet barem plasman među osam, nije dalje išlo od prve runde nokaut faze. 

Povratak BiH

BiH je oduševila svojim fantastičnim navijačima, mladim igračima koji dolaze.

Napokon se našla u društvu najboljih svjetskih reprezentacija i nije bila tu samo reda radi. Barbarez je vratio izgubljeno povjerenje u reprezentaciju koja sada sebi ne smije dozvoliti da se ponovi 2014. godina. Kada se u samo par mjeseci sve raspalo.

Englezi kao da ne znaju dobiti najvažniju utakmicu na velikom turniru. Francuzi su došli do kraja ciklusa s Deschampsom, osjeti se da im treba nešto novo. Norveška je ponudila nešto, sada su oni najbolja selekcija sa sjevera Europe. Kada su korak izgubile Švedska i Danska.

Nizozemska, Njemačka, Brazil gube na svom kredibilitetu u društvu najboljih. Urugvaj je totalno podbacio baš kao i Turska. Upoznali smo nove reprezentacije na velikoj sceni poput DR Kongo, Zelenortskih otoka, ali vidjet ćemo u budućnosti je li to bio ples za jedno ljeto. I dalje ostaje dojam da više reprezentacija živi od tranzicije, nego od posjeda lopte i pravog napadačkog nogometa.

Predaha nema, posebno kod nas gdje je ljeto nekako najvažnije godišnje doba. Jer se sada klubovi iz BiH bore za svoj komadić po suncem europskih kupova, nastojeći prije svega zaraditi neophodni novac za funkcioniranje istih.

Ono što se događalo na Svjetskom prvenstvu polako će padati u zaborav, a ovom turniru ćemo se vraćati s svakom sudačkog pogreškom, reakcijom VAR-a ili potezom čelnika FIFA odnosno UEFA. Najgore je od svega što je jedna takva organizacija kao što je FIFA definitivno izgubila i ono malo poštovanja što je imala prije ovog turnira.

F. I.