U vodama Jadrana do danas je zabilježeno 35 vrsta morskih pasa. To je broj vrsta koje su zabilježene u vodama, dok je broj stalno prisutnih svakako manji. Iako još ne posjedujemo precizne podatke o stanju populacija i rasprostranjenosti vrsta koje u Jadranu stalno obitavaju, to je sigurno oko 20 vrsta kojima je Jadran stalno stanište ili njegov  dio  - kazao je u razgovoru za Fenu morski biolog i patobiolog Andrej Gajić.

Gajić kojeg nazivaju i istraživač morskih pasa, međunarodno je nagrađivani znanstvenik, ronilac, ROV pilot i autor nekoliko dokumentarnih emisija. Trenutni je direktor Centra za marinsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA sa sjedištem u Vlori, Albanija, a bio je i na  funkcijama rukovodioca Shark Tales pri National Geographic (Washington, D.C.), znanstvenog rukovodioca Plastic Sharks pri Discovery Channel (New York), te je UNESCO fellow.

Autor je više od 70 znanstvenih radova i dvije monografije sa međunarodnim značajem. U posljednjih pet godina rukovodio je 19 regionalnih znanstvenih projekata. Njegove studije usmjerene su na negativni uticaj zagađenja na razvoj bolesti, kao i uspostavu dugoročne in-situ konzervacije dubokomorskih vrsta ajkula i raža u Mediteranu. O njegovom radu aktivno izvještavaju National Geographic, Discovery, FOX, Disney, BBC, Al Jazeera, CNN partneri i mnogi drugi.

Komentarišući činjenicu da se nerijetko početkom ljeta i sezone kupanja u medijima pojave naslovi koji upozoravaju na prisustvo morskog psa u vodama Jadrana te govoreći o eventualnim opasnostima za čovjeka, Gajić ističe da su gotovo sve vrste u Jadranu potpuno bezopasne, čak i one koje mogu narasti i više od deset metara, a hrane se planktonom.

- One pak koje su potencijalno opasne u Jadranu srećemo znatno rjeđe. Od oko 500 do danas opisanih vrsta, svega 25 može biti opasno za čovjeka, dok su ostale vrste vrlo plašljive, bezopasne i miroljubive – što često širim javnim masama zvuči nevjerovatno. Za ovakvu percepciju svakako su krivi blockbuster filmovi strave, mediji, ali svakako i nedostatak edukacije i svijesti. Morski psi igraju ključnu ulogu u očuvanju morskih staništa, te je njihova dugoročna zaštita neophodna i za našu dobrobit. Prema tome, ne vidim kako se pojava vrste u njenom prirodnom staništu može smatrati indicentnom...da li je incident ukoliko sretnemo medvjeda u šumi ili čovjeka u gradu? - podvukao je Gajić.

On naglašava da su sve vrste morskih pasa specifične i vrlo zanimljive. Tu su široko rasprostanjene pene, morske mačke, kostelji... zatim bezopasne morske lisice koje rastu i do 5 metara, a samo im gornji režanj repne peraje zauzima pola ukupne dužine.

- Gorostasna psina hrani se isključivo planktonom, dolazi nam najčešće u proljetnim i ljetnim mjesecima, a raste do nevjerovatnih 15 metara. Bijele psine svakako ulaze u Jadran, o čemu svjedoči više od 60 potvrđenih susreta na istočnoj obali u posljednjih 150 godina. Postoje i brojne malo poznate fascinantne dubokomorske vrste, od kojih čak neke imaju mogućnost da svijetle (hormonski regulirana bioluminiscencija) - pojašnjava Gajić.

Kad je riječ o staništima ajkula i drugih srodnih vrsta kao i kod svih živih bića i na njih djeluje faktor spoljašnje sredine te su mnoge, kako je naglasio, krupne pučinske vrste izrazito migratorne.

- Neke vrste, poput kit ajkule (koja je i najveća ribolika životinja na planeti) mogu preći više od 20.000 kilometara, ali ova vrsta ne obitava u Mediteranu. U Jadranu također imamo migratornih vrsta, čija konzervacija je vrlo složena i može se ostvariti jedino jasnim međunarodnim sporazumima i uniformnim zakonskim regulativama u regionu. Na sreću, ove vrste uvijek su predmet međunarodnih konvencija i strategija. Vrijedi napomenuti da ipak postoje mnogobrojne vrste na samom rubu izumiranja, koje još uvijek nisu dobile adekvatnu poziciju u međunarodnim konvencijama, sporazumima i zakonima - podvukao je.

Gajić ističe da su morski psi i raže jedna u od najugroženijih skupina životinja u svijetu. Više od 40 posto ukupnog diverziteta ajkula u ozbiljnoj je opasnosti za izumiranje u narednih 50 godina.

- Situacija u Mediteranu je  zabrinjavajuća, tako 40 od 73 zabilježene vrste ajkula i raža na rubu su opstanka. Mnogobrojne vrste svakodnevno su ugrožene nekontrolisanim i neselektivnim ribolovom, destrukcijom staništa i sve većim zagađenjem. Pojedini unutrašnji čimbenici poput sporog sazrijevanja, malog broja okota, visoke stope mortaliteta, dodatno pridonose samoj ugroženosti - podvukao je on.

Andrej Gajić je četiri godine radio kao voditelj studija i predavač u okviru Shark Tales programa koji je finansirao National Geographic na području Mediteranskog mora.

- Bavili smo se prvenstveno uticajem zagađenja na razvoj bolesti, kao i primjenom biomarkera za razumijevanje pritisaka koji vladaju u staništima. Pored znanstvenog dijela, u sklopu angažmana pri National Geographic snimao sam nekoliko kratkih docu-drama za Sharkfest 2018 i 2020, te bio govornik na nekoliko najvećih konferencija u Sjedinjenim Državama i Evropi, dok su moja predavanja aktivno pratili studenti iz više od 75 država svijeta. S druge strane, problem mikro i nanoplastike moj tim je obuhvatio kroz projekat "Plastic Sharks" koji su finansirali Discovery Channel i Explorers Club - ustvrdio je Gajić, govoreći o jednom djelu svog uspješnog naučnog puta.

Komentarišući uslove za bavljenje naukom u BiH, Gajić kaže da su oni dosta oskudniji u odnosu na razvijene zemlje, no svakako postoje. Tako smatra da se naučnici iz BiH mogu nositi sa mnogim znanstvenim izazovima.

On je kazao da se problematika znanosti u BiH odnosi prvenstveno na nedostatak ulaganja i fondova, objektivno loš kvalitet obrazovanja i slab akademski kadar (posebno u oblasti biologije), te opštu nezainteresovanost. Za rješavanje tog problema potreban je prije svega drugačiji pristup, mentalitet, ali svakako i mnogo vremena.

- Opservacijama iz svakodnevnog života vrlo lako dolazimo do zaključka da je vladajućim strukturama bitno puko ispunjavanje normativa, dok je često stvarni kvalitet zanemaren. Već površnom analizom silabusa pojedinih predmeta zapažamo značajna odstupanja od aktulenih naučnih trendova i objektivno kašnjenje za krucijalnim naučnim spoznajama. Poražavajuća je i činjenica da ne postoji zakonom definisan minimalan broj radova koji su neophodni za upis studija finalnog ciklusa, kakve su upravo doktorske - mišljenja je on.

Gajić smatra da nasuprot rečenom danas imamo inflaciju diploma sva tri ciklusa studija formalnog obrazovanja koje gube izvornu vrijednost, a često daljnjim profiliranjem kandidata u međunarodnu naučno-akademsku zajednicu samo se dodatno degrediraju. Niske vrijednosti citaranosti i h-indeksa u svim akademskim zvanjima direktno ukazuju na kvantitet i kvalitet originalnog naučnog rada, kao i samu motivaciju, biološki usmjerenog kadra na našim univerzitetima.

- Jezgro problema svakako da počiva u pukom birokratskom razlučivanju ideološko-političkih podobnih kadrova, od onih pak koji razvijaju aplikativno i prepoznato znanje, a samim time i kritičko mišljenje. S pravom se možemo zapitati da li je državnim tijelima kantona i/ili Federacije BiH uopšte stalo do stvarnog razvoja visokog obrazovanja ili tek do pukog nadzora nad akademskim osobljem i samim tim ostvarivanja direktne kontrole nad vrijednostima nauke i (djelomičnog) ukidanja akademskih sloboda. Jer upravo postojećim zakonskim okvirima čitava Federacija pokazuje direktno odbijanje stručnog biološkog kadra - podvukao je Gajić.

On smatra da je rečeno razlog što je visoko kvalificirani biološki kadar sa međunarodno zapaženim rezultatima koji se ogledaju u stvarnim doprinosima nauci primoran da napusti državu i angažman traži u razvijenijim državama koje će biti u stanju prepoznati njihove kvalitete.

- Nadalje, taj isti kadar, često sa objektivno neuporedivo čvršćim i međunarodno priznatijim referencama u odnosu na formalno obrazovano nastavnonaučno osoblje, nikada ne dobija priliku da stečena znanja i vještine direktno iz prakse prenese na studente. Procenat stručnog kadra koji završi biološke smjerove i zaposli se u struci je krajnje nizak; sa neriješenim i nepriznatim statusom u društvu – tako danas postoje brojne inicijative od diplomanata i magistranata bioloških usmjerenja ka priznavanju njihovog statusa - naglasio je.

Govoreći o saradnji sa bh. kolegama, Andrej Gajić ističe saradnju sa svojim nekadašnjim mentorima profesorima Suvadom Lelom sa Prirodno-matematičkog fakulteta i Hajrudinom Beširovićem sa Veterinarskog fakulteta u Sarajevu.

- Bez obzira što u svom radu najčešće surađujemo sa fantastičnim univerzitetima u Sjedinjenim Državama i Evropskoj uniji, pomenute kolege iz BiH daju uvijek iznimno vrijedne doprinose i neizostavni su dio rada - kazao je.

Gajić je svojevremeno bio među 15 najuticajnijih naučnika svijeta mlađih od 30 godina - za svoj rad dobio jer ECL nagradu od National Geographica, čije je i zaštitno lice bio.

Prošle godine dobio je i posebno priznanje Federalnog ministarstva za obrazovanje i nauku za zapažen naučni rad na međunarodnom nivou, promociju znanosti i naše države. Dobitnik je i još nekoliko međunarodnih priznanja.

- Ipak, ono što mene motiviše jeste da vidim pozitivne promjene u okolišu, te da osjetim opipljive rezultate svog rada ako Bog da u godinama što dolaze. Opipljivi rezultati svode se na oporavak populacija, smanjenje prilova, ublažavanje zagađenja, kao i jačanje kolektivne svijesti - podvukao je.

Govoreći o procesu istraživanja Gajić kaže da proces obuhvata opsežan i jedinstven pristup koji spaja tri cjeline: terenski rad, laboratorijski rad i analize u ribarstvu.

Tako se rad na terenu odnosi na podvodne studije, monitoring, snimanje i kartiranje staništa, kao upotrebu ROV ronilica za iznimno duboka staništa. Laboratorijski rad u oblastima patologije i toksikologije svodi se na detekciju i deskripciju uočenih promjena na tkivima, analizu biomarkera, kao i FT-IR/RAMAN spektroskopske analize mikro i nanoplastike koja se izoluje iz digestivnog sistema, ali i drugih sistema od interesa (poput reproduktivnog).

- Analize ribarstva, kao i direktan rad sa ribolovcima, jedne su od najvažnijih. Uginule jedinke u prilovu uzorkujemo za sve laboratorijske studije, dok one jedva žive transportujemo u naše karantinske akvarije bogate kiseonikom, pomno pratimo tri dana i onda puštamo nazad u more. Dobivene podatke koristimo za povećanje stope preživljavanja prilova po skidanju sa mreža - pojasnio je.

Morski biolog i patobiolog Andrej Gajić jedan je od nekoliko svjetskih stručnjaka za morske pse i raže. Posljednjih šest godina sa svojim timom aktivno radi na istraživanju jedne od najrjeđih dubokomorskih pasa Jadranskog mora – morskog prasca (Oxynotus centrina).

- Prasac je iznimno raritetna i malo poznata vrsta, koja se tek sporadično susreće u dubokomorskim staništima. Zadržava se neposredno iznad pjeskovitog ili muljevitog, a dosta rjeđe koraligenog dna - a bilježen je na od 20 pa do gotovo 800 m dubine. U Jadranu najčešće naraste 50 do 80 cm ukupne dužine, dok u drugim dijelovima svijeta postoje navodi o dužini i do 150 cm - pojasnio je.

Zbog neselektivnog ribarstva, te bioloških razloga morski prasac doveden je pred sam rub opstanka.

- Tako se u Mediteranu smatra kritično ugroženom vrstom, dok se u teritorijalnim vodama Hrvatske prema aktualnoj Crvenoj knjizi morskih riba smatra ugroženim – pojašnjava Gajić.

Govoreći o mogućnostima mjerenja kognitivne sposobnosti morskih pasa Gajić navodi da se to radi na osnovu specifičnih obrazaca tokom potrage i lova plijena, socijalnog ponašanja kao i neuroloških analiza.

- Usljed zahtjevnog postupka eksperimenata, do danas je izašlo malo radova koje tretiraju tematiku inteligencije, kognitivnih sposobnosti i učenja kod ajkula. Ipak, dostupne studije ukazuju da ispitivane vrste mogu iznimno brzo učiti, te da su sposobne za modificiranje ponašanja bazirano na stečenom znanju i iskustvu. Također, opisano je da morski psi uče jedni od drugih, te da su u mogućnosti rješavanja problema koja mogu zapamtiti i više od 12 mjeseci. Manta raže recimo mogu da prepoznaju svoj odraz u ogledalu. Omjer mozga u odnosu na tijelo pojedinih vrsta možemo uporediti sa prosjekom vrijednosti koje susrećemo kod sisara - zaključio je Gajić u razgovoru za Fenu.