Sugovornici Glasa Amerike koji su dobro upoznati sa zbivanjima na Zapadnom Balkanu kažu da je imenovanje novog visokog predstavnika u BIH prilika da se neke stvari u BiH riješi, ali i ukazuju da može dovesti i do novih problema.

Naime, njemački političar Christian Schmidt, koji bi 1. kolovoza trebao preuzeti dužnost visokog predstavnika u BiH, do sada nije detaljno komentirao svoje planove i političku situaciju u BiH. Kako ti planovi ovise o nizu faktora, poput dogovora SAD-a i europskih zemalja, u ovom trenutku je teško govoriti hoće li biti značajnih promjena u radu Ureda visokog predstavnika (OHR), napominje Glas Amarike.

Protivljenje Rusije

“S jedne strane postoji i veliki rizik u svezi Rusije“, kaže Majda Ruge, viša suradnica Europskog vijeća za vanjske poslove sa sjedištem u Berlinu, te podsjeća da se Rusija nije suglasila s odlukom Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) u BiH o nominaciji te joj se vrlo otvoreno protivi.

“Kao što znamo, Rusija svake godine ima glas u odluci o produženju mandata EUFOR-a u BiH i mogla bi to blokirati u Vijeću sigurnosti UN-a. Do sada to nije radila. Je li taj rizik vrijedan, zaista ovisi o tome što će Schmidt raditi i što će njemačka vlada odlučiti da uradi kako bi ga podržala u tim naporima. Postoji i mogućnost da neće biti nikakvih promjena, da će se sve nastaviti po starom“, dodaje Ruge.

Bonnske ovlasti nisu jednostavan mehanizam

Tanya Domi, profesorica Škole za međunarodna i javna pitanja na sveučilištu Columbia u New Yorku, koja je u BiH provela niz godina radeći, među ostalim, i za Misiju OESS-a, drži da bi SAD i Velika Britanija već morale raditi na sprječavanju takvog scenarija i to odmah, dok Daniel Serwer, profesor Škole naprednih međunarodnih studija Sveučilišta Johns Hopkins iz Washingtona, navodi da je važno pitanje hoće li Schmidt imati ista ograničenja kakva je imao njegov prethodnik Valentin Inzko.

 „Djelomično zbog PIC-a, gdje Rusi imaju poziciju blokirati, a djelomično i zbog nedostatka hrabrosti EU-a i SAD-a da podrže snažniju akciju protiv onih koji se protive jedinstvu i teritorijalnom integritetu BiH. Po mom mišljenju, to je Milorad Dodik, a ponekad su to i bh. Hrvati“, navodi on. Komentirajući mogućnost

korištenja tzv. „bonnskih ovlasti“, Ruge pojašnjava da te ovlasti nisu jednostavan mehanizam i da postoji niz preduvjeta za njihovo korištenje.

“Neće Schmidt baš imati svu moć u svojim rukama. Tu moć nema on, već ju imaju sve države koje su važne: SAD, Njemačka, Francuska, Britanija, Turska, pa u jednoj mjeri i Bruxelles. Ne možete ih koristiti i ne biste ih trebali koristiti ako zaista ne znate kako se osigurati da one imaju potporu i da ih se provede kada budu izazvane. A sigurno će biti izazvane“, kaže ona.

Utjecaj Rusije: BiH kao Ahilova peta Balkana

Analitičari koji su govorili za Glas Amerike upozoravaju da su potencijalni problemi u kontekstu Rusije njeno tradicionalno protivljenje odlukama PIC-a, rad na zatvaranju OHR-a, ali i potpora prijetnjama Milorada Dodika o otcjepljenju Republike Srpske. Početkom ovog mjeseca, Domi je upravo na tu temu u časopisu Foreign Policy objavila tekst u suautorstvu s Ivanom Stradner, znanstvenom suradnicom organizacije American Enterprise Institute iz Washingtona, u kojem navodi da BiH od 1995. nije bila bliža novoj etničkoj krizi, a razlog za to je djelovanje Rusije, čemu je pogodovala nebriga SAD-a i EU-a. Stradner za Glas Amerike kaže da Rusija koristi ranjivost BiH te je u toj zemlji aktivna stoga što je BiH Ahilova peta Balkana, a time i Europe. Prema njenim riječima, jedan od glavnih ciljeva Rusije na Zapadnom Balkanu jest sprječavanje euroatlantskih integracija, a to mišljenje dijeli i Serwer.

“Bitno je napomenuti da ni BiH ni Balkan nisu žrtve Rusije. Jer Moskvi to dozvoljavaju sateliti u tim državama, tamošnji državnici. Tako da Rusija ima svoje satelite u BiH, kako s hrvatske, tako i srpske strane“, kaže Stradner.

OHR ne bi trebao dobiti veću ulogu, već se fokusirati na onu koju već ima

Ruge smatra da OHR ne bi trebao dobiti veću ulogu, već da bi trebao biti fokusiran na obavljanje uloge koju već ima, tj. na provedbu Daytonskog sporazuma, osiguravanju da se ne podriva suverenitet BiH, tei napredak na agendi '5+2', koja je, kako kaže, pomalo već i zastarjela. Stradner, pak, cijeni da bi gašenje OHR-a u ovom trenutku bila jedna od najgorih stvari koja se može desiti u BiH te dodaje da se OHR mora vrati na ono što je nekad bio.

“Davati vlast lokalnim političarima u vrijeme ovakve podijeljenosti nije baš najpametnije i mislim da EU, SAD i druge zemlje trebaju imati veliku ulogu da zaista vrate BiH na pravi put“, kaže ona. Sugovornici Glasa Amerike uglavnom su suglasni da će odnosi SAD-a i Njemačke, te drugih europskih sila, uvelike utjecati na rad OHR-a i ono što će se dalje dešavati u BiH. U tom smislu, Stradner drži da bi Balkan trebao biti prioritet Europe, koja, pak, i sama ima problema, dok Serwer poručuje da BiH ne treba brinuti je li ju EU sada spremna prihvatiti za članicu, već hoće li biti spremna za deset godina, kada će Europa to možda željeti.

MN: Promjene granica bilo gdje na Balkanu znače promjene granica svugdje

U osvrtu na pojavu dokumenata, tzv. non-papera, koji su u proteklom periodu izazvali niz polemika jesr neki od njih, navodno, pozivaju i na promjene granica u BiH, ali i drugdje na Zapadnom Balkanu, Domi kaže da je riječ o užasnoj ideji. „Predložiti sjeckanje Zapadnog Balkana i razmjenu teritorija je kao potpaljivanje drveta koje već gori“, slikovito kaže ona dok

Serwer upozorava da je to iznimno opasno, ali i nerealno, stoga što promjene granica bilo gdje na Balkanu znače promjene granica svugdje, a to, pak, znači riskiranje stotina tisuća ljudskih života.“

Nove sankcije zbog korupcije?

Prema riječima Majde Ruge, nema mnogo suštinskih točaka u kojima Washington, Bruxelles i Berlin nisu suglaasni o onome što žele postići u BiH, ali nesuglasje postoji u instrumentima koje se za to koriste. Kako kaže, za razliku od EU-a, SAD su uvijek bile spremnije zaista koristiti moć, npr. nametanjem sankcija. S tim u svezi, Stradner kaže da se, uslijed korupcije, ne može ni govoritimo o demokraciji. Ako se želi snažan Balkan, dodaje, to je prvi korak koji se mora načiniti. Slično razmišlja i Ruge.

“Ako želimo izdvojiti najvažniji faktor iza opstrukcije, nefunkcionalnosti i nespremnosti elita da provedu reforme i krenu naprijed ka funkcionalnosti, rekla bih da je to korupcija, kleptokracija - i to ne bilo kakva, već visoka korupcija izabranih dužnosnikka“, kaže Ruge koja drži da je problem u tome što su američke sankcije u mnogim slučajevima više simboličke naravi no što su efikasne.

“Većina imovine tih političara, a koja je vjerojatno 'isisana' iz javnih proračuna, nalazi se u Europi i europskim bankama. Tako da, ako želimo vidjeti efikasniji skup poticaja, Europljani se definitivno moraju pridružiti. Oni se nikada nisu pridružili sankcijama protiv Dodika“, ukazala je uz  napomenu da strateški pristup i mogućnost kredibilne prijetnje u stilu „ako ne uradite A, dogodit će se B“ mogu biti djelotvorniji no uvođenje sankcija bez postizanja stvarnog cilja.

U konačnici, suglasni su sugovornici Glasa Amerike, bude li se probleme u BiH zanemarlo, postajat će još gori, ali sve ovisi o političkoj volji zapadnih zemalja da se njima pozabave i da stanu iza novog visokog predstavnika.

„Trebala bi nam biti važna demokratija na Zapadnom Balkanu“, kaže Domi i obrazlaže da, ako se ne uspije, postoje centripetalne sile, ne samo ljudi koji su nacionalisti u regiji, već i vanjske sile, koje nisu prijetnje samo BiH i Zapadnom Balkanu, već prijetnje za sigurnost Evrope, tako da je u interesu SAD da BiH napreduje.