Izrael je danas zakleti neprijatelj Irana. No taj neprijatelj nekoć je pomagao Islamskoj Republici u njezinu ratu protiv tadašnjeg iračkog predsjednika Saddama Husseina i njegovih saveznika Mudžahedin-e-Khalqa (MEK). Ova nekoć moćna politička sila zalaže se za drugu revoluciju i svrgavanje teokratske vlasti iranskih mula, a danas je među najomraženijim političkim skupinama u Iranu.

Dok izraelski oporbeni čelnici Naftali Bennett i Yair Lapid ponavljaju pozive premijera Benjamina Netanyahua upućene Irancima da ustanu protiv svoje vlade, te poruke padaju na gluhe uši, navikle na takve apele. Nije iznenađujuće što je iranska vlada nepopularna među svojim građanima.

Sankcije su pogoršale životni standard Iranaca
Svakih nekoliko godina izbije masovni val prosvjeda protiv brutalnog režima vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija. Njegov teokratski politički aparat tlači žene i manjine, kao i gotovo sve segmente društva, pod fundamentalističkim i radikalnim tumačenjem islama, piše Haaretz.

Američke i europske sankcije samo su dodatno pogoršale životne uvjete za prosječnog Iranca iz srednje i niže klase. Kada je Mahsu Amini 2022. ubila moralna policija, Iran je svjedočio neviđenom valu prosvjeda, najvećem od Islamske revolucije 1979. godine, u kojem su prosvjednici čak preuzeli kontrolu nad dijelovima gradova.

Međutim, nakon nedavnih izraelskih napada, osim organiziranih protuizraelskih skupova, nije došlo do usporedivog narodnog ustanka. Hoće li Iranci doista ustati protiv svoje vlade onako kako to priželjkuju izraelski čelnici?

"Tako mi Boga, među Arapima i Perzijancima nećete naći bližeg prijatelja i druga od mudžahedina", rekao je Masud Radžavi, vođa MEK-a, Saddamu Husseinu 1986. godine, nakon što su se priklonili iračkim snagama protiv Islamske Republike Iran.

Radžavi i njegov MEK odigrali su značajnu ulogu u Islamskoj revoluciji 1979. No tijekom Iransko-iračkog rata MEK je izgubio velik dio domaćeg ugleda priklonivši se Iraku. Iako su mnogi Iranci bili razočarani autoritarnom vlašću ajatolaha, Saddama Husseina smatrali su većom prijetnjom, a MEK njegovim produžetkom.

Sin posljednjeg šaha ne uživa popularnost
Slična se dinamika možda odvija i sada. Danas se čini da nijedan drugi iranski oporbeni pokret ne izaziva toliku duboku sumnju među masama koje su protiv vlade kao MEK. Drevni kuranski pojam monafiq (što znači "lažni vjernik") postao je sinonim za članove MEK-a, kao posljedica propagandne kampanje iranske vlade tijekom rata s Irakom u kojoj su prikazivani kao izdajice.

Izraelski pozivi iranskim građanima kako je ovo njihova prilika da ustanu odjekuju slično dok Jeruzalem bombardira gradove diljem Islamske Republike. Odgovor na pitanje mogu li izraelski čelnici potaknuti Irance da ustanu protiv svoje vlade jest odlučno - ne.

Takvi zahtjevi, naravno, djeluju apsurdno kada dolaze od ljudi poput Netanyahua i njegovih saveznika, uključujući Rezu Pahlavija, sina posljednjeg šaha, čiju je vladavinu terora srušila upravo revolucija u kojoj je sudjelovao i MEK.

Pahlavi se u ovom sukobu očito svrstao uz Izrael, prebacujući svu krivnju na iransku vladu i prikazujući situaciju kao da je Iran započeo bombardiranje. Ponavljajući Netanyahuovu retoriku o tome da postoji prilika za svrgavanje Islamske Republike jer je iranski režim "obezglavljen i slabiji nego ikad", Pahlavi poziva Irance da ustanu protiv vlasti dok njihovi gradovi trpe izraelsko bombardiranje.

Kako slike mrtve djece ubijene u izraelskim napadima na stambene zgrade kruže društvenim mrežama, mnogi Iranci prisjećaju se sličnih prizora iz Iransko-iračkog rata i iz Gaze. Zvukovi bombardiranja i prizori domova sravnjenih sa zemljom izazivaju bolna sjećanja.

Glavna je briga kako preživjeti napade
Iranci sada proživljavaju duboko traumatičnu epizodu kolektivne nostalgije. Nije iznenađenje da iranska vlada koristi ove napade kako bi svoje neprijatelje, među njima Netanyahua i Pahlavija, prikazala kao smrtonosne prijetnje.

Pahlavijev profil na X-u, nekoć prepun reakcija poput "živio kralj", sada je preplavljen uvredama, a mnogi ga nazivaju izdajicom, novim monafiqom. Njegova poruka o "suradnji Perzijanaca i Židova" budi isti osjećaj kakav je nekoć izazvao Radžavi kada je govorio o "Arapima i Perzijancima".

Ova promjena na Pahlavijevim društvenim mrežama posve je razumljiva. U razgovoru s ljudima koji trenutačno žive u strahu diljem Irana, čuje se isto - iako duboko preziru Hameneija, njegov režim i njegova zlodjela, njihova je neposredna briga preživjeti ove napade.

Nažalost, čak se i među najobrazovanijima šire Hitlerovi citati i drugi otvoreno antisemitski stavovi. U ovakvim trenucima nema moralne policije prema kojoj biste mogli usmjeriti svoj bijes. Kad vam je sam opstanak ugrožen, kako uopće možete početi razmišljati o svrgavanju svoje vlade?

Ljudi koji su prije svakodnevno izražavali frustraciju zbog inflacije sada su usredotočeni isključivo na zaustavljanje izraelske agresije. Islamska Republika i ajatolahova vladavina nisu uvijek bile tako čvrste kao danas.

Iransko-irački rat pružio je ključnu priliku za tada mladi režim da učvrsti vlast i postane sve autoritarniji. Žene koje su nekoć prosvjedovale protiv obveznog hidžaba više nisu imale priliku boriti se za svoja prava dok su iračke rakete padale na gradove diljem zemlje.

"Rušenje Hameneija može pričekati"
Iranci se danas suočavaju sa sličnom situacijom. Nije Islamska Republika ta koja ih izravno bombardira ili im ugrožava živote - barem ne u ovom trenutku. Umjesto toga, vide Netanyahua i njegovu cionističku tvorevinu kako prijeti njihovim životima.

I zato upiru prstom u njega i sve što je s njim povezano, bilo da je to sin bivšeg šaha ili čak sam judaizam. Dakle, što kruži po Telegram kanalima na perzijskom jeziku? "Hamenei može čekati. S njim ćemo se obračunati nakon što završimo s Netanyahuom". Zato Iranci ne ustaju, piše index.