Vinka Šamarlića, nekadašnjeg zapovjednika Specijalne policije, zbog ratnih zasluga u Sarajevu smatraju ratnim herojem. Ali, naravno, niti izbliza taj skromni i odvažni patriota nije dobio status kakvim se doživljavaju neki  drugi razvikani i napumpani heroji obrane glavnog grada koji su bili miljenici i sljedbenici tadašnjeg vrhovnog zapovjednika Armije BiH Alije Izetbegovića  i njegovih paraobavještajnih struktura.     

Dobio je od Sarajeva jednu sporednu ulicu na Ilidži dok su mu suborci iz Specijalne podigli spomen-obilježje. 

Sumnja

Šamarlić se već na početku rata stavio na raspolaganje državi. Daleko je odjeknula čuvena operacija oslobađanja, odnosno primopredaje najveće sarajevske vojarne “Maršalka”, prenošena satima uživo. 

Kolone pripadnika bivše JNA i naoružanja upravo je iz Sarajeva ispratio bez ijednog incidenta Vinko Šamarlić s većom skupinom najsposobnijih momaka.  

Nažalost, poginuo je 1992. godine, praktično na samom početku agresije na  BiH i to na rubovima glavnog grada, na brdu Hrasno, nedaleko od Željinog  stadiona. Službeno, ubijen je snajperskim zrnom sa srpskih položaja iako je na sebi imao neprobojnu pancirku.  

Ta verzija nikada nije službeno pobijena i s njom žive njegova supruga Radojka i sin Ilija. Ali, jednako dugo, dakle 32 godine Sarajevom kruži sumnja kako je Vinko Šamarlić ubijen smrtonosnim streljivom s položaja Armije BiH. 

Navodno, pogođen je s leđa u predjelu između ruke i leđne lopatice, baš na mjestu kojega nije štitila pancir košulja.  

Svjedoci tvrde kako je Šamarlić u tom nesretnom trenutku uspostavio vezu s nekim svojim poznanicima iz policijske škole na Vracama te da su međusobnim glasnim dovikivanjima i prepoznavanjima dogovorili predaju jedne skupine pripadnika agresorskih policijskih i vojnih postrojba iz opkoljene kuće.  

Šamarlić je mogao, ali nije dopustio, da se ta kuća s lakoćom digne u zrak i da neprijatelje pošalje u smrt. Ponašao se humano, časno i moralno, a tu je vrednotu i sam platio životom.        

Garaplijina knjiga

Neki svjedoci, među kojima i jedan živući prilično poznati sarajevski novinar, koji je tada bio u rovu na brdu Hrasno, su tu priču plasirali i ostavili sumnju  živom. 

Naravno, ako je to doista istina, moglo se ubojstvo dogoditi i slučajno, iz straha, međutim, visoki bošnjački dužnosnik obavještajne zajednice Edin Garaplija je u nedavno promoviranoj knjizi “Tajni vilajet”, ponovno  podgrijao sumnje da je Vinko Šamarlić ipak možda likvidiran.      

Naime, autor Garaplija je govoreći o svome djelu u nekoliko navrata kazao da želi prikazati koje su to mračne sile koje su u prošlosti željele podijeliti Bosnu i Hercegovinu, kako to žele uraditi i danas, ne birajući sredstva, pa makar to bilo i brdo leševa.

On se kroz knjigu "Tajni vilajet“ bavi gospodarima života i smrti u opkoljenom Sarajevu, nikada razriješenim ubojstvima Nedžada Ugljena, Irfana Ljubijankića, pokušaja atentata na Sefera Halilovića, nekadašnjeg  načelnika Glavnog stožera ABiH kao i brojnim drugim nelogičnostima prilikom pogibije heroja obrane BiH Safeta Zajke, Envera Šehovića, Vinka Šamarlića...

-Pazi da te ne stigne četnički snajper, rečenica je koja se provlači kroz cijelo djelo, jer kada god bi neko stradao pod sumnjivim okolnostima, u roku odmah, paraobavještajci bi navodili da ga je ustrijelio "četnički snajper“ ili "četnička granata“, piše Garaplija.   

Pokojni Vinko Šamarlić je rodom iz okoline Žepča gdje mu i danas žive majka i brat. U ratu je izgubio jednog brata Dragu, a drugoga Iliju, također policajca, je prije rata ubio jedan susjed s poteškoćama u razvoju. 

Bio je vrhunski judaš, prvak bivše zajedničke države. Trebao je nositi stijeg BiH na Olimpijskim igrama u Barceloni. Dan prije izlaska iz opkoljenog Sarajeva je ubijen, pitanje je samo, ako je to sada i uopće  važno, da li od   srpskog agresora ili mučki s leđa od “duboke države” koja je svoju zloćudnu klicu već tada posijala.    J. S.