Idu li najjače i najrazvijenije države Europe u još tješnju suradnju i udruživanje? 

Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Godina koja je na početku biti će izuzetno značajna za cijelu Europsku uniju, a izbori za Europski parlament mogli bi biti povijesni. Naime, ponovno su sve jači i jači glasovi kako se mora ići u reforme Unije, pa i novi temeljni ugovor, dok s druge strane su sve jače i jače snage koje rade sve kako bi EU oslabile. Upravo u takvoj atmosferi su se nadovezale globalne krize (ruska agresija na Ukrajinu, rat između Izraela i Hamasa, inflacija…) s kojima Unija ne izlazi najbolje na kraj. Njemačka, Francuska ali i brojne druge zemlje zbog toga žele mijenjati način odlučivanja, onemogućiti konstantne blokade, a tome se protive istočne članice bloka. Nesporno je kako će mnogo toga odlučiti predstojeći izbori za Europski parlament, ali i oni u SAD-u, ali stvari opet idu u pravcu stare ideje njemačkih konzervativaca u vidu 'jezgre Europe', 'Europa s više brzina', 'Europe koncentričnih krugova'. Na taj način dobar dio zemlja članica (one koje su u eurozini) dodatno bi produbile suradnju, ostale bi bile u 'drugoj brzini', a države poput Bosne i Hercegovine vječno 'lebdjele iznad jezgra Europe'. 

'Europa u četiri brzine'

Njemačka i francuska vlada žele da Unija bude funkcionalna, brza u odlučivanju i napokon pravi geopolitički 'igrač'. I, uistinu, do sada su nebrojene rasprave, blokade (ponajprije mađarskoga premijera Victora Orbana) Uniju u svijetu činile smiješnom, nemoćnom i izlizanom.  Konkretno – želi se promijeniti način donošenja odluka unutar EU, i to tako što bi se ukinuo veto u donošenju ključnih odluka u Uniji. To znači da bi se ključne odluke mogle donositi bez konsenzusa svih članica Unije, ako većina članica EU stoji iza nekog prijedloga. 

Plan koji su izradili stručnjaci vezani uz francusku i njemačku vladu, navodi 'Europu u četiri brzine'.  U prvoj brzini bila bi 'jezgra EU', odnosno članice EU koje su čvrsto integrirane i koje su članice Schengena i eurozone.. U drugoj brzini ili krugu bile bi ostale članice EU. U tu kategoriju spadaju članice koje nisu u Schengenu ili u eurozoni. Riječ je o Danskoj, Švedskoj, Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj, koje nisu uvele euro, kao i o Irskoj i Cipru, zemljama koje, kao ni Rumunjska i Bugarska, nisu u Schengenu.

Treću skupinu čine europske države koje nisu u EU, ali su s njom usko povezane. To su članice EFTA-e (Švicarska, Lihtenštajn, Norveška i Island) i zapadnog Balkana (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija, te Kosovo), kao i Ukrajina, Moldavija i Gruzija koje su dobile status kandidata za članstvo.

Četvrtu skupinu čine države koje nisu u EU niti joj žele pristupiti. One su s EU povezane ponajprije politički, u okviru Europske političke zajednice. U tu skupinu ulaze Ujedinjeno Kraljevstvo, kao i Armenija, Azerbajdžan i još neke zemlje.

Što će biti s nama? 

Ukoliko bi se ovaj plan u budućnosti uistinu prove o djelo, ostaje za vidjeti na koji način bi se sve to odrazilo na funkcioniranje EU, ali i veza sa zapadnim Balkanom. Nesporno je kako su ruska agresija na Ukrajini i događanja na Bliskom Istoku promijenila stav EU prema našoj regiji, ali još uvijek je nejasno na koji način će se stvari kretati. Zapadnobalkanska šestorka i dalje ne ispunjava ono što joj je postavljeno kao domaća zadaća, ali niti EU još uvijek nije zainteresirana za daljnje širenje. Barem dok se stvari unutar nje ne promjene. Međutim, ukoliko zaživi 'više brzina', to bi uz djelovanje domaćih autokrata dodatno moglo udaljiti zapadni Balkan od članstva. Naime, kako god da Unija nastavila funkcionirati jasno je kako BiH u nju neće još jako dugo. Ponajprije zbog nas samih. Ali, ukoliko bi se najjače i najrazvijenije države Europe počele još jače vezati (ne zaboravimo i ranije prijedloge francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i europskim obrambenim snagama, jednom ministru obrane i jednom ministru financija članica eurozone) prostora za 'bolesnika BiH' biti će još manje. S druge pak strane, BiH bi se u tom scenariju mogla mnogo jače vezati za 'jezgru Europe', pristupiti zajedničkom tržištu, povlačiti značajnija financijska sredstva isl. Ukoliko znamo stanje u našoj draži, kao i činjenicu da dobar dio naših političkih (kvazi)elita i ne želi ići ka EU, i ovo bi bio značajan uspjeh.