Hrvati u BiH nisu skloni sudjelovanju u eskalaciji krize

Što kažu analitičari za DW?
Najnovije separatističke akcije srpskog vodstva u BiH zasad nemaju mnogo izgleda za uspjeh, ocjenjuju analitičari za DW. Koju poziciju o tim događajima zastupaju Hrvati u BiH i službena Hrvatska?
Politička situacija u Bosni i Hercegovini uskipjela je s najnovijim pokušajima Milorada Dodika, lidera tamošnjih Srba, da u pitanje dovede centralne institucije vlasti i nadležnost visokog predstavnika međunarodne zajednice.
No iz perspektive bosanskohercegovačkih Hrvata, kao i same Republike Hrvatske, taj spor doživljava se u posebnom svjetlu. Najprije zato što je Dodik i njih pozvao na otpor te reanimaciju separatističkog projekta tzv. Herceg-Bosne iz 90-ih godina prošlog stoljeća. Nadalje, takav izazov bi mogao biti delikatan i s obzirom na razilaženja u pristupu državnog vrha RH prema BiH.
Nekoliko dana nakon početka te krize između entiteta Republika Srpska i vlasti BiH ne čini se kao da su hrvatski predstavnici u toj zemlji raspoloženi za avanturu po Dodikovim sugestijama.
Njihov lider Dragan Čović ostaje neformalno blizak s Miloradom Dodikom, hrvatski premijer Andrej Plenković drži se legalistički te suzdržano, a predsjednik RH Zoran Milanović nije se oglašavao o tome.
-Prije nekoliko dana, usred halabuke na tu temu, baš sam trčao u blizini Čovićeve vile, jer tuda se inače rekreiram. Vidio sam neuobičajenu gužvu, a nisam imao pojma da mu je Dodik stigao u goste, tek sam potom shvatio. No, više od tog gostoprimstva mu ni Čović nije ponudio ovom prilikom, rekao je Dragan Markovina, povjesničar i politički komentator.
Prijetnja praznom puškom
-To je dosta znakovito, nastavlja on, „dakle, očito nisu spremni da mu se pridruže u podrivanju BiH. Milanović bi ga zacijelo rado podržao, kao što je to učinio prije sudske presude o Dodikovoj krivnji, iako sad valjda procjenjuje da mu se to ne isplati.“
No ostaje pitanje koliko je doista realna mogućnost da Dodik ostvari svoj plan, ako bi se odlučio ići do kraja.
-Da ste me to pitali dan nakon sudske presude, vjerojatno bih pod dojmom njegova nastupa rekao da se pribojavam realizacije. Sad vidim da se to neće dogoditi, da je riječ o prijetnji 'praznom puškom'. On je zabrinut primarno za samog sebe i mogao bi poduzeti svašta, ali za nekakve veće akcije mu podršku ne daje ni opozicija u RS-u. Dodik stoga nema dostatan kapacitet za odcjepljenje, iako može izazvati ograničeni incident. Razoružati graničnu policiju ili nešto slično, recimo. Pretpostavljam da njegov potencijal za izazivanje gužve nije širi od toga, mišljenja je Markovina.
Funkcionalnost i održivost BiH na kušnji
Ovaj medijski politički analitičar procjenjuje da bi takvi incidenti bili problematični za Hrvatsku već i zbog iznimne dužine granice koju ona dijeli s RS-ovim dijelom BiH. No uvjeren je da među bosanskohercegovačkim Hrvatima ne postoji raspoloženje za sličnu eskalaciju s njihove strane.
-Treći entitet ostat će pitanje, ali nikome se ne isplati riskirati sve dok Hrvati u svakodnevici i bez njega faktično imaju samoupravu na podosta zaokruženom komadu bosanskohercegovačke teritorije. Centralne institucije su tamo slabije od kantonalnih, napominje o tom odnosu snaga Dragan Markovina.
A da će buntovništvo Milorada Dodika svejedno ostaviti negativne posljedice na suverenitet i jedinstvo, te funkcionalnost i održivost BiH, pribojava se hrvatski politolog Davor Gjenero.
-„Jer sve i da se poništi Daytonski sporazum, kaže on, „BiH bi se mogla organizirati npr. u skladu s ranijim Washingtonskim sporazumom, te bi se kao jedinstvena država protegnula na prostor srpskog entiteta. Ako bi ostala funkcionalna."
Sarajevo je glavni grad Hrvata u BiH
-Druga opasnost za BiH potječe iz toga što sadašnja vlast RH ne zauzima poziciju spram bosanskohercegovačkih Hrvata kakvu je svojedobno gradio predsjednik RH Stipe Mesić. Plenković jest na tom tragu, ali ne usuđuje se tako pregnantno poručiti Hrvatima u BiH da je Sarajevo njihov glavni grad, dok Zagreb može samo pomagati u njegovanju bolje političke klime. A ono što u Sarajevu često ne razumiju, činjenica je da Čovićeva pozicija prema RH nije kao Dodikova prema Srbiji. Naime, u većoj mjeri je Zagreb politički ovisan o Čoviću, nego on o Zagrebu, organizacijski i logistički, drži Gjenero.
Ovaj politički komentator smatra da pritom ukupnu komunikaciju pogoršava i držanje Zorana Milanovića koji je prvi u novije doba uveo loš običaj da hrvatski političari u posjetu BiH zaobilaze Sarajevo, čime se naizgled svrstavaju uz ono što prakticira Srbija.
-Vjerujem da je ovo danas sve skupa tek još jedna 'bura u čaši vode', ako imamo u vidu da međunarodni poredak s obzirom na BiH ipak opstaje, po svemu sudeći. No da bi i Dodiku i Aleksandru Vučiću, predsjedniku Republike Srbije, itekako odgovaralo da uvuku Hrvate u ovu igru, nema sumnje, rekao nam je Davor Gjenero.
Stoga, osim ako netko u dogledno vrijeme u ozbiljnijoj mjeri ne podigne ulog u tom smjeru, sugovornici DW-a predviđaju postupno smirivanje ove krize – do neke sljedeće, kakvih u BiH na duže staze nažalost ne nedostaje.