S gotovo neprekidnim rastom inflacije u Hrvatskoj postaje očitije i zanemarivanje raznih ekonomsko-političkih mjera kojima bi se protiv te pošasti lakše borilo negoli riječima, piše Deutsche Welle.

Ljetno doba u Hrvatskoj uobičajeno u prvi plan opće pažnje dovodi situaciju na Jadranu. Jedan od protagonista u takvome sezonskom kontekstu bio je krajem prošlog mjeseca i sam premijer Andrej Plenković. Tom prilikom boravio je na Hvaru, a ondje je pored svega prokomentirao stanje cijena u maloprodaji. Točnije, u dućanskoj ponudi hrane i pića.

 „Ne može to tako“ i „to nije normalno“, glasio je njegov osvrt na činjenicu da „nešto što košta u Osijeku x, ovdje košta x plus jedan, plus dva ili plus tri“.

Hrvatskom premijeru, međutim, nesumnjivo je poznato da je posrijedi standardna trgovačka praksa, ne samo u RH. Stoga se njegova gesta čuđenja i kritike zacijelo može svesti na čin moralne podrške ugnjetenim potrošačima. Stopa inflacije u toj zemlji već dugo je među vodećima u Europskoj uniji, pored ostalog i zbog toga što država svoj prihod ostvaruje presudno iz potrošnje i – visokih cijena. 

Struktura nacionalne ekonomije, oslonjena na uslužni sektor, izrazito pospješuje takva inflatorna kretanja. Nameće se zato i pitanje: ne bi li se umjesto verbalnog solidariziranja prije moralo očekivati nekakav ekonomsko-politički zaokret?

Kratka potražnja na Dugom otoku

„Jasno da bi moralo, ali vlada to očito ne želi“, odgovorio nam je Goranko Fižulić, poduzetnik i medijski ekonomski analitičar. No, kao što je napomenuo, otočanima bi se moglo pomoći i mimo ukupne ekonomske politike. Još uvijek nije u dovoljnoj mjeri posegnuto za ciljanim poreznim olakšicama i socijalnim politikama, ali to su ionako poznate mjere drugdje u Europi. S druge strane, poznato je i to da se trgovcima ne može nametati politika identičnih cijena u različitim njihovim dućanima, ili barem ne u tržišnoj ekonomiji.

„Svi dobro znamo, pa i vlada, da neki od trgovaca imaju različite formate dućana, npr. malene kvartovske i velike supermarkete na rubovima grada. Već unutar istoga grada oni, dakle, mogu legitimno imati drukčije cijene za isti artikl, a što je u njihovu poslovanju i sasvim logično. Da ne govorimo o otocima gdje im se često isplati poslovanje samo u sezoni, a nemoguće je održavati samo sezonske trgovine, zbog prostora i radnika i drugih pitanja“, rekao je Fižulić za DW. Dodao je kako dobro poznaje situaciju na Dugom otoku, odakle je njegov djed. Tamo u sezoni boravi i po 10 tisuća ljudi, a izvan nje samo oko 1700 stalnih žitelja.

Olako propuštena šansa

Ipak, s odmakom od pitanja eventualnog utjecaja na trgovačku politiku cijena, ukazuje se prostor za drukčiju ekonomsku strategiju države kojom bi se moralo postići kakav-takav antiinflacijski efekt. 

„Sadašnja je Vlada RH imala jedinstvenu prigodu za postizanje drukčije strukture maloprodajne trgovine kod nas, u momentu sloma Agrokora. Pisao sam već tad o tome“, prisjeća se nekadašnji ministar gospodarstva RH Fižulić. Prigoda je propuštena, a sastojala se u mogućnosti pripuštanja više novih lanaca-diskontera na hrvatsko tržište.

„Takva se šansa neće lako ponoviti. Nije bilo volje da se riješi problem nedostatka konkurencije i viših trgovačkih marži. Ovako se dva diskontera lako dogovore oko toga, što nikad ne možete dokazati, ali im je to definitivno puno teže kad ih posluje pet-šest“, konstatirao je Goranko Fižulić. 

Dva diskontna lanca u RH danas jesu Lidl i Eurospin, a podsjećamo da takvim trgovinama forte predstavljaju upravo niže cijene zbog smanjenja nekih troškova. Oni forsiraju vlastite robne marke umjesto skupljih brendiranih proizvoda, kao i znatno manji obim marketinga, jednostavnije izlaganje robe, itd.

Veća ponuda diskontera na taj način „usidruje“ tržište hrane i pića, ne dajući ni skupljim lancima da olako dižu cijene, što zatim utječe i na inflaciju. No to je samo jedna linija moguće ekonomske politike, ograničena na relaciju prema trgovcima. Širi ekonomsko-politički instrumentarij odnosi se na promjenu strukture nacionalne ekonomije, gdje se u slučaju Hrvatske može očitati odustajanje od industrije zacrtano još krajem 20. stoljeća. Od toga se smjera u novije doba odustaje, mada opet samo – verbalno.

Žalopojka znači drskost ili neznanje

Ishod vladinih najava nečega poput reindustrijalizacije zato će vjerojatno biti isti kao i rezultat premijerove hvarske kritike trgovaca. Dotad valja pomnije obratiti pažnju na preostale mogućnosti vladina utjecaja na cifre po dućanima. Luka Brkić, profesor političke ekonomije na Sveučilištu Libertas u Zagrebu, mišljenja je da vladi tu ne može pomoći nikakva posebna „filozofija“ niti zamagljivanje odnosa. „Nalazimo se u tržišnoj ekonomiji, što znači da si ne možemo priuštiti zahvate iz centralno-planskog koncepta. Preostaje samo poticanje razvoja konkurencije“, tvrdi Brkić.

„S tržištem stvari stoje brutalno jednostavno. Ono zadobiva strukturu“, dodao je, „mononopolnu ili duopolnu ili oligopolnu ili pak – konkurencijsku. Kod potonjeg slučaja, cijene padaju po logici npr. elastičnosti ili supstituta, ali prvo se tržište mora politički dovesti u to stanje. Žalopojka iz vlade koju dobivamo umjesto toga, pokazuje izuzetnu drskost ili potpuno neznanje. A ne znam što je gore.“ Brkić ipak smatra da se radi o svojevrsnom populističkom licemjerju, s obzirom na važnost PDV-a za proračun RH.

Neometana pohlepa

„Temeljno je pitanje: zašto onda vlada ne poduzima ništa za razbijanje oligopola ili duopola u hrvatskoj maloprodaji? Zato što joj to samoj ne treba, a ovako se drži veoma lagodno, dok takav model ne potroši sam sebe, sa svim lošim posljedicama za sve nas, od inflacije nadalje. Da ne govorimo kako to ne treba ni postojećim trgovcima koji u RH drže svoj položaj“, rekao nam je ovaj politekonomist, ciljajući na utjecaj trgovaca na državnu politiku. No potom se zaključno osvrnuo na još jedan zanimljiv aspekt ove problematike. Posrijedi je ono što nazivamo trgovačkom pohlepom, a koja se u RH ispoljava, po svemu sudeći, dosta neometano.

Znano je već dugo da međunarodni trgovci postižu više marže u Hrvatskoj negoli drugdje u EU. „Osim toga, oni su zadnji u nizu faktora, pored raznih posrednika. No ako imaju prostor za stalno dizanje cijena, a razlog nije viša kvaliteta ili inovativnost, onda je riječ o omogućavanju pohlepe kao pokretača. A za to je kriva država, iako vlast biramo da upravlja politikama, ne da bi samo vladala“, istaknuo je Luka Brkić, uz finalnu zamjerku Vladi RH koja po njegovu mišljenju uporno zanemaruje dužnost suštinskog upravljanja ekonomijom.