Suspenzija Husrefa Musemića nikoga u bh. nogometu nije ostavila ravnodušnim, a kako to obično biva – mišljenja su podijeljena. 

Poprilično simptomatično, kod nas uvijek popularna priča o suđenju još je snažnije zaživjela – kad je uveden VAR. I dok će se mnogi na to nadovezati konstatacijom da se slična situacija događala i u Engleskoj, gdje ni danas ne vlada apsolutno zadovoljstvo ovim modernim  sustavom asistiranja sucima, odmah u startu treba naglasiti da to kod nas nije slučaj. Da se ne radi o problemima ubijanja draži igre… Eh, da su nam barem samo ti problemi. 

Neizbježna kazna 

Šest mjeseci suspenzije i 3000 KM novčane kazne zalijepili su disciplinarni Saveza Husrefu Musemiću. Ekspresno. Kažnjen je, kako je to Savez sažeo, zbog 'zbog isključenja iz igre i nesportskog ponašanja u poluvremenu i nakon završetka utakmice.' 
On je u 26. minuti susreta isključen nakon što je zbog dva žuta kartona teren ranije morao napustiti njegov defanzivac Almir Bekić. Tu priča nije stala jer je nervozni Musemić nakon utakmice uz teren prijetio i psovao kontroloru suđenja Admiru Šehoviću pa su i redari imali posla. Njegov rječnik je, potvrdit će to i ljudi koji su stručniji u pravnim vodama, iz perspektive spomenutog kontrolora itekako imao osnove za pravnog djelovanja na jednoj osobnoj razini, a kako je riječ o ponašanju jednog službenog lica koje se uz to mora pridržavati i određenog kodeksa ponašanja – kazna Saveza bila je jednostavno neizbježna. Na žalost, neizbježne su bile i polemike koje su uslijedile. 

Polarizacija  

Kako to obično biva, medijski prostor se kod ovakvih slučajeva očekivano polarizira – proradi navijačka krv i sve ode u smjeru otrovne retorike. Očekivano, kao prvi adut iz rukava se vadi konstatacija kako je sve ovo samo nastavak 'Vicine misije uništavanja nogometa', a iako predsjednik NS BiH Vico Zeljković generalno nema veliku popularnost među ljubiteljima nogometa u Federaciji, ovdje bi hitno trebalo napraviti rez i reći što je što. 
Oba žuta kartona za Bekića, odnosno isključenje koje je posljedično odstranilo Musemića s klupe, Disciplinska komisija NS BiH proglasila je validnim, a mi bi dodali da je drugi bio toliko pogibeljan da je sudac Mario Pejić slobodno mogao pokazati direktni crveni karton. A ako i gurnemo u stranu analizu disciplinara Saveza, sve se kao i uvijek svodi na uvjerenja, a Musemić će, nema sumnje, ostati dojma da je Igman pokraden… što je njegovo osobno pravo, ali ponašanje izvan granica svakog mogućeg kodeksa, nije se moglo opravdati. Bez obzira što je Musemić u utakmicu već ušao 'vruć' zbog crvenog kartona protiv Borca u utakmici prije, bez obzira što je čitave sezone nezadovoljan suđenjem – u nekim drugim slučajevima i opravdano. 

Izoliran slučaj

Ukratko, ovdje se radi o slučaju kojeg treba sagledati izolirano, izvan konteksta uobičajene priče o suđenju, a koja je prošle sezone dobila na značenju možda i više nego ikad dosad u povijesti naše lige. A prošle sezone, kao i u dobrom dijelu utakmica ove sezone, u centru pažnje bio je Borac. Koji je imao očitu pomoć sudaca – kad je god zatrebalo. Gotovo da nije bilo kluba, osim možda Zrinjskog, koji se nije osjećao zakinutim u utakmicama s Banjolučanima… s tim da je Zrinjski indirektno zakinut – jer koliko god bio dobar, u borbi za naslov nije mogao ravnopravno konkurirati. 
Da se ne pogubimo i odemo u mutno moraliziranje, Zrinjski ima dobro suđenje, ali to u slučaju utakmice s Igmanom nikako ne treba miješati s tendencioznim. Baš kao što Husref Musemić, o kolikoj se god legendi Lige radilo, a on to jeste, u ovom slučaju nije heroj… borac za pravdu. Bez obzira koliko u priču bespredmetno upletali tvrdnje o nekažnjenom veličanju zločinaca od strane pojedinih navijača pa i neke ranije slučajeve neprimjerenog trenerskog ponašanje. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba