Piše: Dragan Bradvica

Daytonsko-pariški mirovni sporazum potpisan je u Parizu 14. prosinca 1995. godine i time okončao krvavi rat u Bosni i Hercegovini. Uskoro se obilježava punih 26 godina od tog trenutka pa bi u nekim normalnim okolnostima podvlačili neke crte i sumirali rezultate.

U 26 godina dijete prođe vrtić, osnovnu i srednju školu, završi fakultet i ima već nekoliko godina radnog staža. A BiH kao 'dijete međunarodne zajednice' (i danas je ti visoki predstavnik i strani suci u Ustavnom sudu BiH) još uvijek nažalost nije prošla niti osnovnu školu. Tek je prošla vrtić i prvih nekoliko razreda i tu zapela.

'Staratelji' ni sami ne znaju što bi s 'zločestom djecom' pa ih više pretjerano niti zanimaju, situaciju dodatno kompliciraju 'rođaci s Istoka' koji 'uređenje kuće' vide na svoj način i u svoju korist. Tako da su igru preuzela nezrela djeca i napravila totalni kaos. Jer država nije niti igračka niti igra. Nažalost, malo kome u BiH je to jasno.

BiH je na rubu potpunog kaosa. Iako su krize u BiH permanentno stanje stvari ova ipak prelazi i to stanje. 'Staratelji' sa Zapada ili nisu zainteresirani ili ne žele se više zamarati s 'zločestom djecom', a 'rođaci s Istoka' i dalje podupiru 'zločestu djecu' da budu još 'zločestija'. I tako smo tu gdje jesmo. A situacija je potpuna farsa u kojoj više malo tko želi sudjelovati. Svemu svjedoče novi masovni val iseljavanja i demografski kolaps. Ništa neočekivano kada vidimo što se događa u BiH ali i cijeloj regiji. Do kojeg je apsurda i potpunog jada bh. politika dovela ovu zemlju svima se najjasnije vidi proteklih par mjeseci.

 Dok se cijeli svijet 'hvata za glavu' zbog velikih poskupljenja, 'divljanja' cijena energenata u BiH pričamo o temama od prije sto godina, herojima i zločincima… Dok se cijeli svijet bavi klimatskim promjenama jer prosječni rast temperatura od dva stupnja znači katastrofu za cijelu planetu, u BiH se priča o tome tko je veći Srbin/Hrvat/Bošnjaka, kako na što primitivniji način vrijeđati one druge…

Bh. političke elite su ponovno iznenađene i šokirane velikim kišama u studenom kao da se radi o pojavi koja se događa jednom u sto godina pa svjedočimo kataklizmičkim poplavama, bujicama, odronima… Nesumnjivo je da se velikani političke misli u BiH biti iznenađeni i snijegom u prosincu ili siječnju pa ćemo opet svjedočiti kolapsima.

BiH je po smrtnosti među dvije ili tri najgore zemlje u cijelom svijetu, ali bh. političari ne zaboravljaju hvaliti zdravstveni sektor i u njega upumpavati dodatne stotine milijuna maraka. Na kraju samo nedostaje da su žitelji sami krivi što umiru u mnogo većoj mjeru nego u drugim europskim državama. Dok se cijeli svijet 'tuče' oko digitalizacije i umjetne inteligencije, prilagođavaju svoje obrazovanje budućem vremenu i četvrtoj industrijskoj revoluciji mi smo i dalje u drugoj industrijskoj revoluciji, a biznisi kupovine diploma 'cvjeta' kao nikada.

I dok u svim mogućim i nemogućim stvarima idemo kontra cijelog svijeta, kriminal, klijentelizam i korupcija dosežu neslućene razmjere čak i za 'korupcijski raj' zvan BiH. U najvećoj zdravstvenoj krizi u posljednjih sto godina bezočno se kralo kao nikada, a sada su ti isti spremni osiromašene ljude u ovoj zemlji gurnuti u novi rat samo da zaštite sebe, obitelj i prijatelje.

Nažalost, 26 godina nakon Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma BiH ne da se nije previše odmakla od onoga gdje je bila tada nego u mnogim područjima otišla i unatrag. Pa tako da naša zemlja ekonomski raste po dosadašnjim stopama zemlje EU bi stigli tek za sto godina, ali da ovi stoje u mjestu. Uz sve probleme i turbulencije svijet se kreće naprijed, dok mi sve to i dalje gledamo iz prikrajka nadajući se kako će nam bolji život pasti s neba ili ćemo i dalje preživljavati uz pomoć raznoraznih donacija izvana.