Nakon odustajanja od kandidature za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda i povlačenja s izbornih lista mnogi su pomislili da predsjednik HDZ-a BiH čini korak ka povlačenju iz političkog života i priprema odlazak u mirovinu.
Mnogi su pomislili da će uskoro otići i s čela HDZ-a BiH kao najjače hrvatske stranke u BiH i da će to značiti svojevrsno časno priznanje neuspjeha i poraza jer nije uspio implementirati nijedan od proklamiranih političkih ciljeva HDZ-a BiH, a ujedno je najveća stopa iseljavanja u BiH upravo u županijama kojima suvereno vlada HDZ BiH zadnjih 30 godina.
Mnogi su se ponadali da bi kao kandidat za člana Predsjedništva BiH ili sutra na čelu HDZ-a BiH mogao biti viđen netko mlađi, tolerantniji i otvoreniji za suradnju poput mostarskog gradonačelnika Marija Kordića. Međutim, iako je vjerojatno bio najbolji mogući izbor HDZ-a BiH Dragan Čović je tu mogućnost brzo eliminirao i odlučio ići putem imenovanja bliske dugogodišnje suradnice Borjane Krišto kandidatkinjom za Predsjedništvo BiH i tako vjerojatno i stranku i Krišto osuditi na još jedan poraz od Željka Komšića. 

Ima li Čović novi plan od sebe?

Međutim, već nekoliko dana nakon odustajanja od kandidature za člana Predsjedništva BiH predsjednik HDZ-a BiH javno je objavio da u suštini ima novi „plan za sebe“.
Prvi dio plana po Čovićevim riječima znači da on ne treba biti kandidat za člana Predsjedništva BiH već je kako kaže došao „do zaključka da se ne treba pojavljivati ni na jednoj listi i da kao predsjednik stranke nastupa iz sjene“. To u biti znači da će i dalje biti vladar iz sjene koji će određivati sve bitno, samo sada neće biti javno eksponiran kaoo kandidat već će svoje kadrovske križaljke nastaviti ispunjavati iz stranačke centrale.
U drugom dijelu novog 'plana za sebe' Čović je više nego jasno naznačio da se ne namjerava povući iz političkog života već 'vladati iz sjene', a onda vjerojatno postati ono što do sada nikada nije bio. Istaknuo je da je već dva puta bio član Predsjedništva BiH te rekao da nakon izbora očekuje brzu uspostavu vlasti na svim razinama. U tom kontekstu Čović ističe da bi i novi predsjedatelj Vijeća ministara trebao biti Hrvat i uvjeren je da će to biti kandidat HNS-a.
Više je nego jasno da Dragan Čović upravo sebe vidi kao 'legitimnog' kandidata za takvu poziciju, a ukoliko dođe do toga da HDZ BiH zahvaljujući svojem izbornom rezultatu može predložiti osobu za tu poziciju sigurno mu se nitko u stranci neće suprotstaviti.
No, put do te pozicije izuzetno je kompliciran i nije garantiran nikakvim zakonskim utemeljenjem. Ni u Ustavu niti u jednom zakonu ne piše da se za tu poziciju primjenjuje sustav nacionalne rotacije. Ono što postoji jeste neformalni dogovor koji su postigle tri etničke stranke (HDZ BiH, SDA i SNSD), a sastoji su u tome da se na toj poziciji 'rotira' po nacionalnoj osnovi svake četiri godine. No, to se odnosi samo na slučaj ukoliko te tri stranke imaju kapacitet da ponovo oforme koaliciju. Prošli put u tome im je pomogao Željko Komšić i njegova Demokratska fronta koja se pridlužila koaliciji s tri nacionalne stranke i omogućila formiranje Vijeća ministara BiH na čelu sa Zoranom Tegeltijom (SNSD). Prethodno je na čelu Vijeća ministara bio tadašnji kadar SDA (Denis Zvizdić).

Pozicija moćnija od Komšićeve

Očigledno je da Dragan Čović na principu dogovora sa SDA, SNSD-om i DF-om očekuje da će idući čelni čovjek Vijeća ministara biti iz HDZ-a BiH. Eventualnim izborom Dragana Čovića na tu poziciju bio bi amortiziran izvjesni izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH, a ujedno bi predsjednik HDZ-a BiH došao do pozicije koja je puno moćnija od one člana Predsjedništva BiH.
No, put do te pozicije je vrlo neizvjestan jer će ovisiti o izbornim rezultatima stranke, o eventualnom koalicijskom dogovoru, a onda i od izabranih članova Predsjedništva BiH koji bodovanjem određuju mandatara za sastav Vijeća ministara BiH. To u praksi znači da Dragan Čović za izbor na čelo Vijeće ministara mora u Predsjedništvu BiH „osigurati“ barem dvojicu članova Predsjedništva koji će takav scenariji biti spremni podržati.
Dosadašnja praksa dokazuje da je HDZ BiH takve vrste dogovora najlakše uspostavljao s Bakirom Izetbegovićem i Miloradom Dodikom, te nema sumnje da će takav pokušaj ponovo uslijediti.
Ustvari, pravo je pitanje da li se takvi dogovori možda već vode? Nitko ne može biti siguran da npr. već sada odlascima i pregovorima u Bruxelles ova trojica političara traže način za zajednički opstanak na vlasti tako što će već sada, prije izbora, zacementirati neke od dogovora.  J. S