Izazovi prihvaćeni, prepreke preskočene, protivnici pobijeđeni. No to ne znači da se u Zrinjskom sada, oko polovine prvenstva, mogu opustiti. Upravo suprotno – sada vodeća pozicija obvezuje, najprije u preostalim susretima do kraja godine u koje Plemići ulaze sa dosta prednosti, ali bit će i detalja koji će igrati protiv njih.

Borac, Posušje i Leotar Pod Bijelim brijegom te Tuzla City na Tušnju. To su rivali i zdanja na kojima će Zrinjski do kraja godine loviti bodove za ostanak na vrhu, za učvršćivanje liderske pozicije. Na prvu, a s obzirom na dosad prikazano od strane Plemiće, djeluje kao povoljan raspored, kao prilika za podebljavanje plusa, ali malo analitičniji pregled ipak će otkriti nekoliko zamki koje mogu poremetiti kampanju – i ne, nije to samo duel s prvim pratiteljem Tuzlom.

Prednost koja umiruje

- Idemo utakmicu po utakmicu, puno lakše je igrati kada imate zalihu bodova, izjavio je šef struke Sergej Jakirović između Želje na Grbavici (3:0) i nadolazećeg gostovanja Borca u Mostaru.
I da, najvažnije od svega u ovom trenutku – u Zrinjskom imaju mir. A taj mir proizlazi iz činjenice da je prvi pratitelj, Tuzla City, na minus pet. Jer uvijek je lakše kada vodite utrku, tada kontrolirate tempo, kada možete i kalkulirati. Puno lakše nego kada proganjate poziciju ispred, usput računajući na kiks gornjeg susjeda s tabele, igrajući u grču koji vas u svakom trenutku može kazniti, unazaditi.

Pritisak koji motivira

- Nema pritiska zbog prvog mjesta. Želimo uzeti maksimum bodova do pauze.
Jakirović je nakon Želje rekao i to… i malo iskrivio istinu. Jer pritisak je sigurno tu, ali nije onaj koji razara, nije onaj destruktivni. Sigurno je da prva pozicija sa sobom donosi i pritisak, ali pritisak je to koji Mostarci doživljaju kao motiv. Jer odavno, već tri sezone, nisu bili u ovoj poziciji da jako, jako ozbiljno napadaju titulu. U tom pritisku se u ovom trenutku Pod Bijelim brijegom uživa, on fokusira, vuče naprijed, zbog nje se previše i ne razmišlja - nego djeluje.

Šaroliko društvo rivala

A Zrinjski u preostalim utakmicama do kraja godine mora djelovati protiv šarolikog društva rivala. Najprije Borca koji nije 'turbo', ali nekako se drži gore, uzima bodove, ne gubi. Pa onda Tuzle koja je ne tako davno na Zrinjski gledala odozgor, koju Zrinjski u prvom krugu u Mostaru nije pobijedio (1:1). Zatim Leotara koji je osmi, kojeg je Zrinjski u rujnu na Policama minimalno srušio i za kraj godine Posušja – protiv kojeg su Mostarci na Mokrom docu odigrali jednu frustrirajuću utakmicu u kojoj su promašili sve što se moglo promašiti i na kraju izvukli samo 0:0. Da, Zrinjski je sada bolji nego je bio u prvom krugu, raste, ali to ne znači da će preostale utakmice do kraja godine lako, lakše riješiti. Jer bit će tu i zamki.

Nije sve tako ružičasto

Jedna od zamki, ona najočitija, mogla bi biti opuštanje. Iako Jakirović stalno ističe da ga ne smije i neće biti, ono stalno prijeti. I bit će dovoljan samo jedan aljkavo branjen korner da se izgube bodovi pa da počne priča o nikakvom pristupu, da se pritisak od onog motivirajućeg preobrazi u onaj koji opterećuje. Nadalje, rivali se sada, kada Zrinjski igra sve bolje i bolje, još više motiviraju u tim međusobnim duelima, a nimalo nevažan detalj za istaknuti su i sve teži i teži tereni koji najviše pogađaju ekipe koje su tehnički potkovane, koje ne nabijaju – a to Zrinjski sigurno jeste.
Moglo bi ovome dodati i ozljede i kartone, ali pretjerali bi, jer se radi o tekućoj problematici za sve klubove… a to će reći da je u kampanji rekordnog prvaka i dalje puno više pozitivnih nego onih negativnih aspekata.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba