Piše: Dragan Bradvica

Inflacija i politička kriza u Bosni i Hercegovini nose sve pred sobom, situacija bukvalno prijeti eskalacijom, život običnih žitelja postao je skoro nemoguć u ovoj farsi. Odgovor državnih parlamentaraca na sve ovo? Višegodišnji nerad, gramzivost i odlazak na godišnji odmor. Dok se veliki dio žitelja ove zemlje guši u recesiji, dugovima i siromaštvu njihovi zastupnici i izaslanici iz vlasti su ih počastili ne ukidanjem trošarina, ne smanjivanjem PDV-a, nepostojanjem bilo kakvih mjera pomoći… Istovremeno, sebe su počastili za bh. prilike enormno visokim plaćama, naknadama za odvojeni život, prijevoz, osiguranje, jubilarnim naknadama, otpremninama… Tu, nažalost, priča ne staje, nego na basnoslovna primanja nedavno su svi parlamentarci potrčali u parlamentarne klupe kako bi, ako bude potrebno, obje ruke podigli da sami sebi izglasaju povećanje plaća za više od 500 maraka. Ipak je recesija. A sada će u kolovozu put svojih elitnih nekretnina po elitnim ljetovalištima malo i trošiti svoj novac. Pardon, novac žitelja ove zemlje.

Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica kako je Vijeće ministara BiH u cijelom ovom mandatu predložilo zakona koliko iole normalna vlast u normalnoj zemlji predloži u mjesec dana rada. Niti im se radilo, blokade su im bile draže, a kada vidimo tko sjedi u Vijeću ministara ništa drugo se nije moglo niti očekivati. Naravno, u ovom mandatu imali smo pandemiju koronavirusa, brutalnu rusku agresiju na Ukrajini, galopirajuću inflaciju… Vijeće ministara i Parlamentarna skupština BiH na to je imala uistinu sprema odgovor – kupovali su sebi 'bijene' automobile, opremali urede skupocjenim namještajem, tepisima, umjetničkim slikama, rukama i nogama se borili da im se plaće i naknade ne umanje niti za fening. Jer, pobogu, ukoliko ne bi imali plaće sedam, osam tisuća maraka, nebrojene naknade, otpremnine po 30 tisuća maraka itd. to bi bilo kršenje njihovih temeljenih ljudskih prava. Istovremeno, kroz komplicirane zakone, propise i procedure svojski su se potrudili da se slučajno ne ukinu trošarine, da se ne smanji PDV, pa se ne razviju programi pomoći. Jer za narode i žitelje ih nikada nije previše ni bilo brige, proračunski domoljubi samo čuvaju proračun, udobne fotelje vlasti, muljanje s natječajima i daljnje uhljebljivanje partijskih poslušnika koji će ih u listopadu opet izglasati kako bi se dobro uhodani biznis nastavio. I sve to traje već 27 godina.

A i što ne bi kada gro bh. naroda i žitelja gromoglasno šuti ili prosvjeduje nogama – bježi iz ove farse glavom bez obzira. Primjerice, isti oni ljudi koji su sa stavke pomoći gospodarstvu u jeku najgore zdravstvene krize u posljednjih 100 godina skidali novac kako bi sebi kupovali automobile i tepihe sada su prvi na listama. Isti oni koji bez pardona kažu kako neće ukinuti trošarine jer nema jamstva kako će cijene goriva padati (??????????) prvi su na listama. Isto oni kojima je ukidanje barem jubilarne nagrade od oko 800 maraka izabranim i imenovanim dužnosnicima kršenje njihovih temeljnih ljudskih prava već su se 'začešljali' za nove imenovane dužnosti. I veliki su izgledi da će to i biti. Pa onda nam je valjda svima dobro u BiH posljednjih tridesetak godina i ovo uistinu jeste raj na zemlji.