Sa glumicom Narodnog pozorišta Mostar, Amelom Kreso razgovarali smo o počecima njenog rada, predstavama i ulogama koje je odigrala. Kroz intervjuu razgovarali smo o trenutnom položaj žena glumica, mladih glumaca. Zanimalo nas je i da li su žene, glumice u teatarskoj umjetnosti nevidljive. Razgovarali smo i o nedavno održanom panelu na temu nevidljivih žena u teatarskoj umjetnosti.

U Narodno pozorište Mostar ste se zaposlili 1996. godine, kako su izgledali počeci Vašeg rada tada?

- Moji prvi koraci na sceni vezani su za 'Bosna teatar' , koji je osnovala Hadžija Hadžibajramović, glumica Narodnog pozorišta u Mostaru. Okupila je grupu mladih ljudi koje je provela kroz radionice scenskog  govora i pokreta. Radili smo poetske večeri i predstave koje smo izvodili pod svjećama, to je bio naš način kako da preživimo strahote rata.

Poslije sam na Univerzitetu 'Džemal Bijedić', na odsjeku za dramsku umjetnost diplomirala glumu pod mentorstvom prof. Tanje Miletić  Oručević.

Publika vas je gledala na sceni u predstavama 'Soboslikar', 'Odumiranje međeda', 'Hotel Plaza', 'Đaurko moja', 'Mostarska djelidba', 'San ljetne noći'… Je li neka od uloga za vas posebno važna?

- Svaka uloga mi nešto donosi i odnosi, razvijam se i rastem kroz procese rada na predstavi.  Jako volim istraživati likove koje radim, uživam u kreiranju i maštanju, stvaranju nekog novog lika kojeg ću prenijeti na scenu, pokloniti publici da se prepoznaju i zajedno dišu. Svaka uloga mi je najdraža, ona koju trenutno igram,  kroz koju mogu podijeliti emocije sa kolegama i sa publikom.

Surađujete sa mladim glumcima, studentima glume. Prema Vašem mišljenju, da li mladi glumci imaju dovoljno prostora da iskažu svoje glumačke sposobnosti u Mostaru?

Prije rata je u Narodnom pozorištu bilo zaposleno 70 osoba, imali su veliki ansambl koji je bio jako cijenjen u cijeloj Jugoslaviji. Danas nas je zaposleno 25 osoba u Pozorištu, a nadam se da će se taj broj znatno povećati, zaista je velika potreba za većim ansamblom kako bi smo imali mogućnost da radimo više predstava i prostirimo suradnju sa europskim teatrima.

Kakav je položaj žena glumica? Da li su dovoljno vidljive, da li je njihov rad vidljiv? Učestvovali ste u panel diskusiji Inicijative građanki/na Mostara pod nazivom 'Nevidljive', koliko je zapravo važno da se govorim o ženama i njihovom doprinosu u razvoju društva?

- Žene su od ranog djetinjstva odgajane da preuzmu odgovornost za tuđe poslove, to je bilo normalno. Pa tako, kao odrasle žene istrenirane su da budu visoko organizovane i operativne, da vode firmu, brinu se o domaćinstvu, odgajaju djecu, preuzmu poslove drugih jer one to mogu. Projekat “Nevidljive“ je jako značajan zbog toga što daje priliku da se čuje  glas žene kojoj nije prioritet da mora sve oko nje biti u redu a da ona vrišti u sebi. Sve se može posložiti da bude u harmoniji ali vrhu prioriteta je mir sa samim sobom. Jako bih voljela kada bi se 'Nevidljive' našle na sceni Narodnog pozorišta, imali bismo mnogo toga podijeliti sa publikom. S. D.