Izgradnja vjetroelektrane Podveležje snage 48 MW, bit će završena na vrijeme. Istovremeno, pripreme za gradnju novih vjetroelektrana Bitovnja, Vlašić, Hrgud, te Crpne hidroelektrane Vrilo na rijeci Šuici su u toku i bez značajnijeg uticaja virusa COVID-19 na realizaciju ovih projekata. Analizirajući uticaj COVID-19 na energetski sektor do takvog zaključka došao je Edhem Bičakčić, predsjednik Bosanskohercegovačkog komiteta Međunarodnog vijeća za velike električne sisteme (CIGRE)  inače najveće strukovne organizacije u Bosni i Hercegovini.

U intervjuu za naš list konstatira da je kriza izazvana ovim virusom uzrokovala najveći pad globalnih ulaganja u energiju u povijesti te da nije zaustavila, već samo usporila globalni rast kapaciteta obnovljivih izvora energije.

Pri tom smatra da „zdravstvena, humanitarna, društvena i ekonomska kriza koju je potaknula pandemija COVID-19 zahtjeva odlučan i opsežan odgovor vođen odgovarajućim ekonomskim mjerama“.

 Na koji način koronavirus utiče na energetski sektor, njegovu sigurnost i nepredvidljivost?

-Usluge u oblasti energetike su ključne, uglavnom su regulirane ili imaju dugoročne ugovore u svrhu kontinuiteta snabdijevanja, razrađene planove za vanredne situacije te manje trpe u pogledu smanjenja potražnje u odnosu na ostalu industriju. Niko još nije u stanju precizno predvidjeti koliko će kriza trajati, koje će razmjere dosegnuti i koliko će biti sveobuhvatna. Neizvjesnost je najveći neprijatelj svih tržišta, pa tako i ovog energetskog. Kao i uvijek dezorijentacija će potrajati neko vrijeme, a kada se sve slegne prosperirat će oni najfleksibilniji, najotporniji i najspremniji. Najbolji odgovor na krizu je onaj koji je spreman u trenutku dok kriza još nije na vidiku. Pad naplate električne energije u zemljama energetske zajednice se u martu kretao od 10 do 30 procenata, a pad je nastavljen i u sljedećem mjesecu. U narednim mjesecima se očekuje da će se elektroprivredne kompanije suočiti sa dodatnim pritiskom i naporima da održe financijsku likvidnost zbog smanjenih prihoda i novčanog toka, kako zbog neplaćanja, manje potrošnje i povećane potrošnje domaćinstava kod kojih je cijena niža u odnosu na komercijalnu potrošnju. Procjene vodećih ljudi energetskih kompanija pokazuju zabrinutost problemima vezanim za tekuću likvidnost i dugoročne ekonomske uticaje vezane za moguću globalnu recesiju, smanjenje produktivnosti, dalji pad potrošnje. Zabrinutost proizlazi I iz činjenice da je COVID-19 uzrokovao niža opterećenja (pad potrošnje) što je rezultiralo previsokim pogonskim naponima, odnosno teškoće u radu  u prenosnoj mreži Bosne i Hercegovine. Slične probleme su imali mnogi operatori prenosnog sistema u Europi.

Bilo bi zanimljivo da u vezi s ovim iznesete i nekoliko aktualnih podataka?

-Međunarodna agencija za energiju (IEA) utvrdila je da svaki mjesec globalnog privrednog zastoja u svijetu, na nivou koji se desio početkom aprila smanjuje godišnju globalnu potražnju za energijom za oko 1,5 posto. Promjene u korištenju električne energije tokom zaustavljanja proizvodnje rezultirale su značajnim padom ukupne potražnje za ovom energijom, u nekim slučajevima za 20 posto pa i više. Moguće da će se potražnja za električnom energijom u svijetu u ovoj godini smanjiti za pet  posto što je najveći pad nakon Velike depresije  1930-tih godina. Proizvodnja električne energije iz vjetra i sunca će se nastaviti  povećavati i u 2020. godini. Predviđa se da će se globalna potražnja uglja smanjiti za osam posto dok bi proizvodnja električne energije iz uglja trebalo da padne za deset procenata. Konkretno, prema podacima CIGRE, tokom trajanja COVID-19 krize registrirane je smanjenje potrošnje za 15-20% u Francuskoj, za 10-15% u Italiji i u Španjolskoj za 8-10% u prvom dijelu odnosno 14-18% u drugom dijelu krize.

Nakon deset godina neprekidnog rasta potražnja za plinom će pasti pet posto. Nuklearna energija kao još jedan glavni izvor električne energije s niskim dijelom ugljenika će pasti tri procenta. Kao rezultat ovih trendova uglavnom smanjenja potrošnje uglja i nafte globalna emisija CO2 bi se u 2020.godini smanjila za osam procenata.

Dok kriza traje pojedine vlade se upuštaju u dugoročne planove osmišljavanja paketa mjera za poticaje i oporavak privrede, a posebno energetike koji su razmjerni društvenim stanjima i ekonomijama svake države ponaosob. Koliko su takvi potezi u skladu sa međunarodnim sporazumima i globalnim opredjeljenjima?

-Ciljevi zacrtani Agendom Ujedinjenih naroda do 2030.godine i Pariškim sporazumom mogu poslužiti kao kompas da se održi pravac djelovanja tokom trajanja ovog COVID-19 perioda. To nam sve može pomoći da osiguramo da kratkoročna rješenja usvojena usljed COVID-19 budu u skladu sa srednjoročnim i dugoročnim razvojem i klimatskim ciljevima. Pristup rješavanju problema klimatskih promjena treba tražiti između globalnih energetskih planova spram zahtjeva iz Pariškog sporazuma. Podsjećam vas da je Pariški sporazum nastao kao globalni odgovor na opasnost uslijed klimatskih promjena čiji je glavni cilj ograničavanje porasta prosječne svjetske temperature na nivou znatno nižem od dva stupnja Celzija.

Od kolike je to važnosti za Bosnu i Hercegovinu?

-Naša država raspolaže značajnim potencijalom za izgradnju energetskih kapaciteta zasnovanih na obnovljivoj energiji te će razvoj energetskog sektora dosta zavisiti od intenziteta implementacije projekata iz područja obnovljivih izvora energije. Koncept tranzicije energetskog sektora u BiH treba da uključi energetski efikasne zamjenske blokove u termoelektranama uz efikasnu kogeneraciju i korištenje biomase kao sekundarnog goriva što će rezultirati redukcijom emisija CO2 iskazanim u milionima tona i kao takvi mogu poslužiti održivoj energetskoj tranziciji u BiH do 2050. godine i ispunjavanju nacionalnog klimatskog plana.

Programi za poticaj i oporavak društva trebali bi da ubrzaju prelazak na održive, dekarbonizirane privrede i sveobuhvatnu otpornost društva na nove izazove prije svega primjenom mjera obnovljive energije, energetske efikasnosti i značajnijeg učešća čiste električne energije u energetskom bilansu države. Priroda ove krize zahtijeva glavni odgovor od strane države. To uključuje definiranje strategije i pokretanje direktnih investicija za izlazak iz krize i značajnije učešće budžetskih sredstava koja bi podržala ove napore. Ekonomijama su potrebna stabilna sredstva uključujući sveobuhvatan energetski sistem koji je podržan razvojem niskog udjela ugljika. Iako pandemija može uticati na tehnologije obnovljivih izvora energije kao i druge investicije dinamika energetskog tržišta vjerojatno neće poremetiti ulaganja u obnovljive izvore energije. Nestabilnost cijena na tržištu potkopava održivost nekonvencionalnih resursa nafte i gasa, kao i dugoročnih ugovora, što obnovljive izvore energije čini još više značajnijim i atraktivnijim.

Očito je da proces dekarbonizacije postaje važno pitanje energetske budućnosti jer kompanije stavlja u sasvim novu poziciju. Što im je činiti?

-Da bi kompanije osigurale dugoročni uspjeh morat će biti pripremljene i dobro pozicionirane za bavljenje nadolazećim procesima, posebno na cijenu ugljika. Termoelektrane u BiH ovo posebno moraju imati na umu.  Cijene ugljika omogućava kompanijama da testiraju i procijene profitabilnost projekata u različitim scenarijima kako bi donijeli bolje odluke kako bi u budućnosti dokazali svoje poslovanje. Efektivna cijena ugljik povećava proizvodnu cijenu električne energije iz fosilnih goriva i jedan je od načina koji može pomoći i zemljama i kompanijama da uspješno dekarboniziraju privredu i lance  snabdijevanja. Cijene ugljika povećale su se u mnogim državama, ali i dalje jako variraju od 1USD/tCO₂e (Ukrajina, Kazahstan, Argentina, Poljska…), Island 30, Francuska, 49, Finska 58 (za fosilna goriva), Švicarska 99 i Švedska 119 USD/tCO₂e. Uprkos stalnim kretanjima, većina cijena ugljika su niske, sa gotovo polovinom pokrivenih emisija po cijenama manjim od 10USD/tCO2e. Ovo je bitno za BH kompanije koje se bave proizvodnjom električne energije iz uglja, da će se suočiti sa nužnim kalkulacijama cijena ugljika u proizvodnoj cijeni električne energije.

Kakve se konkretno posljedice virusa COVID-19 očekuju kada su u pitanju investicije u nove proizvodne objekte?

-Početkom ove godine obnovljivi izvori energije na nekoliko tržišta već su se suočili sa izazovima u pogledu financiranja, nesigurnosti i integracije u mrežu. COVID-19 je pojačao ove probleme. Bez obzira na usporavanje ukupni globalnu kapaciteti obnovljivih izvora će porasti za šest posto u 2020. godini, za razliku od fosilnih goriva i nuklearnih izvora. Prije pandemije financiranje je trebalo porasti za dva posto ali se sada predviđa smanjenje 20 procenata na što ukazuju podaci Međunarodne agencije za energetiku. Najteže su pogođena fosilna goriva, a očekuje se pad financiranja za naftu od 30 posto i ugalj od 15 posto. Ulaganje u obnovljive izvore smanjeno je za deset procenata i to je otprilike polovica onoga što je potrebno za borbu protiv klimatskih promjena.

Kriza COVID-19 nas usporava ali ne zaustavlja globalni rast kapaciteta obnovljivih izvora energije. Obnovljiva energija je otpornija na COVID-19 u odnosu na fosilna goriva. Čak i uz kontinuirano smanjenje troškova obnovljivi izvori energije nisu zaštićeni od buduće nesigurnosti na tržištu u pogledu potražnje dostupnosti financiranja. Nedavni pad cijena nafte i plina nanosi štetu konkurentnosti obnovljivih goriva i tehnologija koje se koriste za grijanje. Mnoga planirana ulaganja potrebna za prelazak grijanja sa fosilnih goriva na obnovljive ili električne izvore vjerojatno će biti odgođena ili čak – otkazana!